<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Vidojković: BUDI U SRBIJI - HOROR IGRA U REALNOM VREMENU

KOLUMNA

Samo za najhrabrije

16. januar 2020, 9:56

 

Srbija je tonula dugo i duboko i onda je naletela na čarobnu maglu i tu se zaustavila. Mislili smo da se to nikad neće desiti, ali desilo se. Pad je zaustavljen, zato što nema više kud da se pada. Usamljeni na dnu, ostali smo zalepljeni za otrovno blato.

Po svim parametrima smo najgori u Evropi, a to nije mali uspeh. Zamislite samo, bilo šta zamislite, i mi smo u tome najgori – izuzev nekih sportova sa loptom. Zdravstvo – ne postoji. Školstvo – mrtvo.  Posla – nema. Na vlasti – gremlini. Na pijacama – gremlini. U vladajućoj stranci – gremlini koji otimaju decu stranačkim kolegama. Na vrhu piramide – čudoviše, koje vam svakodnevno govori kako ste najbolji u svemu, iako ste najgori u svemu.

To je ono što stranci vole kod Srbije – taj izlet u mali pakao jeftine zabave, proždiranja roštilja sumnjivog porekla, ispijanja jeftinih naparfemisanih rakija, šmrkanja državnog kokaina i duvanja državne vutre, uz mogućnost dogovora s policijom u bilo kojoj situaciji. Po povratku u normalno društvo, uzbuđeno će pričati kako su Srbija i Beograd nezaboravni, jeftini i veoma zabavni, a duh lokalnog stanovništva neuništiv i predivan.

Ono na šta nisu računali jeste da je Srbija zvanično najzagađenija zemlja Evrope – do te mere je zagađena, da se više ni ne računa kao mesto na planeti Zemlji, već kao prostranstvo između dva kruga pakla, obavijeno oblakom smrti, u kome možete igrati pravu horor igru i tako okusiti pravu i trajnu stravu, za razliku od kompjuterskih igara skrojenih u nekom studiju, od kojih možeš da pobegneš tako što ćeš pritisnuti pauzu.

Horor igra „Budi u Srbiji“ igra se iz prvog lica, u realnom vremenu i veoma je nalik čuvenoj kompjuterskoj igri „Sajlent hil“. Čim kročite u svet iza otrovne magle, pravila se menjaju. Imate samo jedan život i to pravi, stoga morate paziti da ga ne izgubite na neki glup način, već na neki manje glup, pošto ćete ga izgubiti svakako.

Medicinske pomoći nema, a ako vam zatreba, umrećete triput pre nego što se pojavi, a onda će njeni pripadnici praviti dil sa grobarskim preduzećima, kome će pod povoljnijim uslovima uvaliti vaš leš. Otrovni vazduh koji udišete dok boravite u igri „Budi u Srbiji“, uticaće na vaš jedini život tako što će se ubrzano gasiti već samim stajanjem na otvorenom prostoru, usled čega će smrt naići i bez suočavanja sa čudovištima koja vrebaju iz tame i magle.
A odatle vrebaju pre svega zombiji. To su igrači, koji predugo borave u igrici i koji su odavno zaboravili kako izgleda život van nje, kako je piti čistu vodu, udisati čist vazduh i jesti hranu koja ne raste iz zatrovane zemlje. Devedeset odsto stvorenja koja će pred vas banuti iz srpske magle su oni. Najbolje je ignorisati ih, uz izbegavanje direktnog kontakta očima. Zombiji vas najčešće neće ni primetiti, ali ako im se približite previše, hoće da se razjare i da uđu najpre u verbalni, a onda i u fizički sukob.

Upamtite, u igri „Budi u Srbiji“ nemate rezervnih života, pa vi vidite isplati li vam se da taj jedini trošite na kontakt sa zombijima, to jest, uzalud. Ukoliko vam zatreba prevozno sredstvo, upamtite, u Srbiji su sva prevozna sredstva ukleta. Možda su vam se električni trotineti, kakve voze natrćene bradate utvare, učinili kao zgodno rešenje i oni to jesu, zgodno rešenje da vas udari ukleti autobus ili kamion koji nosi ukleti pesak sa nekog od ukletih gradilišta. Ukoliko želite da vam sva žeivotna energija, uz novčana sredstva, bude ubrzano isisana, uzmite taksi. Ukoliko se nalazite u Beogradu, možete se oprobati u čekanju ukletog tramvaja zvanog „Pusta želja“, naročito ako ste se uputili ka ukletom Dorćolu.

Kao i u kompjuterskoj igri „Sajlent Hil“ i u igri „Budi u Srbiji“ ćete stalno naletati na puteve bez kraja, slepe ulice i otrovne rupčage, koje će vam onemogućiti dalje kretanje. Ukoliko ste u Beogradu, epicentru srpske strave i užasa, može vam se učiniti kako se za samo petnaest minuta, koliko ste proveli na putu od iznajmljenog ukletog stana do uklete prodavnice i nazad, ceo krajolik izmenio. Nije vam se učinilo. Uklete divlje zgrade u Beogradu niču takvom brzinom da čak ni višeogdišnji igrači igre „Budi u Srbiji“, ne mogu da se snađu u lavirintu novogradnje iz pakla.

Od oružja nemate ništa, osim eventualno neke motke, a imajte u vidu da je veliki broj zombija s kojima ćete se susreti naoružan nelegalnim lugerom pokojnog dede, koji će rado potegnuti na vas, u potrazi za udobnim zatvorskim životom, sa obezbeđena tri obroka svakog dana. I svi ostali osim vas su naoružani, uvidećete to čim se prvi put nađete u nebranom grožđu, a oko vas zazveče pištolji i revolveri, spremni za otvaranje vatre.

Ukoliko naiđete na televizor, nipošto ga ne palite, jer ćete na njemu naiči isključivo na pomenutog jezivog pajaca, koji će vam govoriti kako vam je super i kako je sve divno, što dodatno povećava osećaj užasa kod igrača, a životnu energiju mu ubrzano snižava ka kritičnom minimumu. Kako biste narušenu životnu energiju povratili, morate jesti i piti, ali začkoljica je u tome što će vas dosta toga što jedete i pijete u igri „Budi u Srbiji“, otrovati, pa čak i ubiti.

Kako pobediti u igri „Budi u Srbiji“? Tako što ćete gledati da ostanete što duže živi, ali u Srbiji svako, pre ili kasnije, umire u agoniji, stoga, ako želite da izvučete živu glavu iz igre „Budi u Srbiji“, jedino što možete jeste da paralelno počnete da igrate igru „Beži iz Srbije“. Iako zvuči kao jednostavno rešenje, igranje „Beži iz Srbije“ je sve samo ne jednostavno, pre svega jer ova igra zahteva finansijska sredstva, koja verovatno nemate i životnu energiju koju ste verovatno svu potrošili.