<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Vidojković: KAKO SMO POBEDILI KONRADA

KOLUMNA

Naučno fantastična priča

09. april 2020, 11:10

 

Beograd na vodi, 2035.

„Deco, danas ću vam pričati vašu omiljenu priču...“

„O Konradu, o Konradu!“

„Tako je. O epidemiji Konrada, koja je izbila početkom 2020, prvo u Kini, pa zatim i kod nas. Podmukli nevidljivi Konrad, zavukao se u svaki kutak naše ravne Zemlje. Šetao je gore, dole, napred, nazad, napadao i mlado i staro i muško i žensko, ljudi su iskašljavali krv, umirali u najgorim mukama, bolnice su bile male, a groblja pretesna da prime sve koje je Konradov otrovni dah dotakao...“

„Joj, tata, plašimo se!“

„Nemojte, deco, da se plašite. Ovo je priča o tome kako su najveće svetske ekonomije pale na kolena, kako su najmoćnije svetske vojske pred Konradom položile oružje, ali pre svega o tome kako su Srbi, koje je Konrad napao u jeku našeg zlatnog doba, izašli na kraj s ovom pošasti, zahvaljujući našem dragom gospodinu Predsedniku. Naime, čim se Konrad pojavio u Kini, Predsednik je organizovao konferenciju za novinare...“

„Tata, šta su to novinari?!“

„...Pustite sad to, deco. Dakle, čim se Konrad pojavio, Predsednik je javno objavio sledeće, dobro se sećam: ’Braćo i sestre, napada nas nevidljiva avet, nemilosrdni ubica, jezivi mikrob! Nemoj da je nekome palo na pamet da se šali s time, ovo nije najsmešniji virus, nego najstrašniji virus u istoriji čovečanstva! Ko je rekao da je najsmešniji virus, ko? Niko! Lažete!“

„Lažete! Lažete!“

„Slučajno da nekom nije palo na pamet da ode u Italiju u šoping...“

„Šta je to Italija, šta je to šoping?!“

„...a sve naše građane koji su, sada kad je najteže, pohrlili u svoj zavičaj sa trulog zapada, primićemo otvoreno i srdačno, toplog srca, sa hlebom i solju, koji se jedu pomoću specijalnih zaštitnih maski!’ Tako je govorio Predsednik još na samom početku, ali narod, vi znate, kakav je narod, deco...“

„Narod je stoka!“

„Tako je. Narod je stoka i umesto da nose maske koje im je Predsednik svima nabavio, umesto da se čuvaju i sede kod kuće, oni svi na ulicu, u parkove, u kafane! Da dišu jedni drugima u usta i tako namerno Konrada rašire našom Srbijom, najlepšom na Zemaljskoj ploči! Predsednik nije imao kud, već je, za njihovo dobro, svim starcima naredio da sede kod kuće...“

„Šta su to starci, tata?“

„To vam je, deco, bilo kad neko ima više od šezdeset pet godina...“

„Auuuu!“

„...a danas, kad ima više od četrdeset. Predsednik je naredio starcima: sedite kod kuće ili ćete svi pomreti! Predsednik je onda uveo policijski čas, prvo od osam uveče, ali je narod zainat izlazio napolje i ljubio se s jezikom u usta, pa je onda policijski čas počinjao u pet popodne, ali narod je postao još gori, svuda unaokolo su trčali potpuno goli i trljali se jedni o druge, samo da bi se što više njih zarazilo i na taj način naškodilo zlatnom dobu, u kom smo živeli tada, a i danas.“

„Tata, plašimo se! Molim te pričaj nam kako je tebi bilo super tokom policijskog časa!“

„Dobro, dobro, evo. Dakle, tata je, kao što znate, bio ugledni član omladine Srpske napredne stranke...“

„Naša jedina stranka, naša jedina stranka!“

„E baš tako. I tata je, zahvaljujući tome, dobio propusnicu da može da izlazi napolje i kada ostali nisu smeli. Sačekao bih da padne noć, a onda bih izašao napolje i išao od kola do kola i skidao im felne. A vi, deco, znate, šta su felne...“

„Felne su nam sve! Felne su nam sve!“

„Jedno veče sam tako obišao ceo Vračar i skinuo pedeset felni! Za samo jedno veče!“

„Bravo, tata, bravo!“

„Sledeće veče odem u Rakovicu, skinem ih šezdeset! Pa onda u Mirijevu skinem sedamdeset felni i dvadeset branika pride! Naiđe patrola policije, mahnem ja njima, mahnu oni meni, herojska vremena, šta da vam pričam...“

„Uraaa, uraaa, blago nama kakvog tatu imamo!“

„Ali, deco, da se vratimo priči. Zbog neodgovorne stoke koja nije zaslužila da se zove građanima Srbije, Konrad se uporno širio i širio, a mi smo ga uspešno suzbijali i suzbijali, kad, primetimo jednog dana da su Mađari počeli da grade zid na našoj granici. Veliki zid, visok skoro trideset metara!“

„Auuuu!“

„Odmah za njima i Hrvati. Još viši zid, četrdeset metara! Pa za njima Rumuni, pa Bugari, onda i Makedonci, a zid je podigao čak i Medo Dodo, Predsednikov verni saveznik! Trideset i dva i po metra bio je i ostao visok zid između Srbije i Bosne! Crnogorci digoše zid visok pedeset i osam metara...“

„Ali, tata, zašto su podigli te zidove! Zašto, zašto?“

„Zato, deco, jer su primetili da se jedino mi, na celom svetu, uspešno borimo sa Konradom, a oni svi izgiboše i ti divni narodi želeli su da nam pomognu, tako što su sebe izolovali od nas, koji smo na kraju jedini pobedili ovu opaku bolest. Na žalost, stradalo je junačko Kosovo, pošto su greškom i tu podigli zid, pa je ostalo sa druge strane, da svene i umre, sa ostatkom nekadašnje civilizacije.“

„O, ne, jadno Kosovo! Buhuhu! Buhuhu!“

„Ne plačite, deco, istorija nas uči da Kosovo uvek podnosi najveću žrtvu zarad dobrobiti Srpstva! Eto, to vam je priča o Konradu. Svi su pocrkali osim nas. Mi i dalje živimo polupunim plućima, radujemo se svakom danu bez sunca...“

„Tata, šta je to sunce?“

„Pustite to sad deco, bitno je da nam je do jaja.“

„A šta je bilo sa našim herojskim Predsednikom, tata, šta je bilo s njim?!“

„Jedna verzija priče govori kako ga je podizanje zidova zateklo baš kad je pilotirao avionom Er Srbije, u potrazi za aspiratorima i konspiratorima, koji su tada mogli da spasu milione života, pa je ostao zarobljen sa druge strane, gde je verovatno umro mučeničkom smrću.“

„O, ne!“

„Druga verzija govori kako je, pilotirajući istim avionom, naleteo na vanzemaljski svemirski brod, koji se upravo spremao da izvrši invaziju na Zemlju, zaleteo se na njega i, žrtvovavši svoj život, spasio naše!“

„Joj, kako se plašimo vanzemaljaca! Joj, samo da ne dođu opet!“

„Treća verzija veli da se vozdignuo direktno na Nebesa, odakle gleda na nas, pazi nas i voli, onako kako je samo to on umeo dok je živeo na Zemaljskoj ploči. S desne strane sedi mu Sveti Sava, a sa leve Car Lazar.“

„Ura, ura, živeo naš besmrtni Predsednik! Živele felne!“

Kraj.

Perite ruke. Nosite rukavice (ako ih imate). Nosite maske (ako ih imate). Ostanite kod kuće. Zaštitite sebe. Zaštitite druge. Verujte samo pouzdanim i više puta proverenim izvorima informacija.