<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

MARKO VIDOJKOVIĆ: Ko je srpski drim tim pretvorio u govno

DRUŠTVO

Za srpsku košarku maler je počeo kada se u Košarkaški savez u julu uvukla Suzana Vasiljević, predsednikova savetnica za medije i naprednjački košarkaški Kokeza

12. septembar 2019, 11:39

Dosta toga kačio sam na svoj fejsbuk što je izazivalo ogorčene reakcije. Bile su to prave bitke, u kojima sam desetine njih brisao i blokirao, bez obzira da li je reč o protestima, Ratku Mladiću, „Tijaninom“ zakonu ili nekoj sličnoj pipavoj temi.

Ipak, najviše sam najebao prekjuče, kada sam na fejsu podelio fotomontažu, na kojoj vidimo kadar iz čuvenog porno klipa Nikole Kalinića, a međunožje je cenzurisano ćelavom glavom selektora srpske košarkaške reprezentacije, Aleksandra Saše Đorđevića. Desilo se to odmah posle poraza od Argentine, a okačio sam jer mi je bilo smešno.

Međutim, raspomamljenoj rulji nije bilo smešno. „Sram vas bilo, vi niste Srbi“, ocenio je jedan sve nas koji smo se smejali tom bezobraznom mimu. „Debela narkomančino, dok si ti prodavao benzin na ulici i duvao vutru, šta je Đorđević radio za ovu zemlju“, režao je drugi. „Vidojković je loptu video samo u vidu jaja svojih istomišljenika, koja jedni drugima ližu“, ocenio je moje košarkaške kvalitete treći. „Do sad sam te gotivio, ali kad sam video šta si uradio Saletu, od sad te mrzim“, stiglo mi je u inboks od nekoga ko zapravo nikada nije ni trebalo da me gotivi, uz beskrajan niz nemaštovitih uvreda i pretnji, tog dana nacionalno osramoćenih pavijana.
Dublji smisao ove fotomontaže nisam ni pokušao da dokučim kad sam je delio, jednostavno delovalo mi je zabavno da se završetak svetskog prvenstva u košarci za naše završi ovakvim mimom, u kom moralni pobednik srpske reprezentacije polira ćelu treneru koji ga nije zvao. Ima fanatika koji misle da bi sve bilo drugačije da je Kalinić igrao, možda i bi, ali pre svega u moralnom smislu.

Pogledajte samo šta sve izvodi Rafael Nadal pre servisa i shvatićete da je malerisanje neizostavni deo sporta. Prisetite se tolikih magičnih koševa i golova, postignutih u poslednjim sekundama i složićemo se da u sportu ima nečeg natprirodnog. Što je sport omiljeniji, to su natprirodne sile prisutnije. Tako, na primer, od fudbalske reprezentacije nismo mogli da očekujemo ništa na svetskom prvenstvu i pored ne toliko loših igrača, imajući u vidu ko je predsednik FSS, ko je trener i koje više biće određuje ko će da igra, kakva će biti taktika i ko treba da da gol. 

Danas, kao božiju kaznu, Srbija mora da trpi izgradnju čitavog niza fudbalskih stadiona, koje ćemo platiti debelim novcem. U međuvremenu, slabo praćeni i još slabije plaćeni sportovi, poput vaterpola i odbojke, ponizili su se do kraja pred firerom, kamčeći mu premije za svoje uspehe, a najnoviji sportski blam mogli smo da vidimo prekjuče, kada su evropske šampionke u odbojci, poglavniku poklonile dres i loptu, samo je falilo da njihov trener ponovo skine zlatnu medalju i ugura je predsedniku u dupe. Ovaj je zauzvrat obećao debelu lovu ako postanu olimpijske šampionke.

Za srpsku košarku maler je počeo kada se u Košarkaški savez u julu uvukla Suzana Vasiljević, predsednikova savetnica za medije i naprednjački košarkaški Kokeza, imajući u vidu njenu izjavu prilikom upada u KSS: „Imenovana sam na predlog KSS, s idejom da na Svetskom prvenstvu košarkaše, njihov ugled i uticaj, kao i u ostalim sportskim takmičenjima, iskoristimo za promociju Srbije i blablabla, radim ovo bez ikakve novčane nadoknade.“
Tog trenutka sudbina košarkaške reprezentacije bila je zapečaćena, bez obzira na sve NBA zvezde koje su ovaj put doletele u nacionalni dres.

Malerisanje je nastavljeno izostavljanjem Nikole Kalinića, zvezde Fenerbahčea, sa šireg spiska učesnika prvenstva. Odmah po ovoj odluci, režimski tabloidi objavili su fotku kako Kalina šamara majmuna i time valjda pokušali da skrenu pažnju sa činjenice da je Kalinić tokom ove godine u invervjuima pričao i o temama koje nisu sportske, izražavajući svoje lično mišljenje, što se ne prašta u svetu srpskih sportskih licemera, u kome se politički govoriti može samo u vidu hvalospeva predsedniku. 
Ubeđen da je nemoguće kupiti nekoga ko mlati milione, a to je veći deo naše reprezentacije, uhvatio sam sebe kako se, mimo običaja, ložim da Srbija može do zlata, pa ću ih pljuvati tek kad vidim na koji će se način, po osvajanju prvog mesta, ušlihtati Vučiću. Kad su krenuli da deru redom u grupi, pomislio sam eto zlata, ali sam dobio upozorenje mudraca, koji ekipne sportove prate mnogo duže i temeljnije nego ja: „Sve će biti lako dok ih pune sa dvadeset razlike. Videćemo kako će se ponašati kada se prvi put nađu pred ozbiljnijim iskušenjem, svesni da im je SNS birao saigrače. A i taj Dorđević je kurac od trenera.“

Čvrsto verujem da se sve čega se Vučić dotakne pretvara u govno, pa eto tako i košarkaški „drim tim“ Srbije. Nemam dokaza da li se Sale Đorđević prodao naprednjacima ili je samo želeo tim bez lika koji će u nekom trenutku reći nešto što se fireru neće svideti. Kad je reč o onome što je devedesetih na parketu „uradio“ za svoj narod, kad sam svario Branka Kockicu, koji je oblikovao celo moje detinjstvo, da bi se na kraju karijere prodao Vesiću, naprednog Aleksandra Đorđevića ću mnogo lakše svariti, džabe mu sve one šmekerske face koje pravi.

Za kraj, da se podsetimo kako među desetinama hiljada evra premija obećanih profesionalnim sportistima, u ministarstvu sporta i omladine nije moglo da se nađe dovoljno para za srpske studente, koji ove godine prvi put u istoriji nisu išli na Univerzijadu. Jer, ko jebe studente. Em nisu popularni, em će sutra da zapale iz zemlje.