<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Vidojković: SJAŠI MURTI DA UZJAŠI KURTI?

KOLUMNA

Da li je nova vlada južne srpske pokrajine slamka demokratije za koju možemo da se uhvatimo

06. februar 2020, 12:40

Na Kosovu i Metohiji koji ovog meseca obeležavaju dvanaestu godinu samoproglašene nezavisnosti, predsednik vlade postao je Aljbin Kurti. Vođa pokreta „Samooprdeeljenje“,, bez korupcionaških i ratnih mrlja u karijeri, nekadašnji hronični bacač suzavca u sali kosovske supštine, „velikoalbanac“, te pasionirani posetilac prostora iza zatvorskih rešetaka, kako u Srbiji, tako i na Kosovu*, Aljbin je prošle jeseni postao retko viđen politički i demokratski fenomen u ovom mračnom regionu – neologarhijski pobednik parlamentarnih izbora, takozvani čovek iz naroda, spreman na borbu protiv kriminala i korupcije, ondosno bolji i kvalitetniji život svojih građana.

Tako to makar izgleda odavde. Imajući u vidu da su vođe OVK koje su prethodnih godina vodile otcepljenu srpsku pokrajinu, poslovni i politički partneri naprednjačke bande, a da Kurti govori kako mu ne treba Aleksandar Vučić  sa druge strane pregovaračkog stola, razloga za umerenu radost s ove strane Ibra ima. Vučić i njegov kartel zaokružili su nezavisnost Kosova* potpisivanjem „Briselskog sporazuma“, kojim su kosovske institucije zavladale na teritoriji cele pokrajine, samoproglašene granice jasno zaokružene, a granični prelazi instalirani  kako bi se Kosovo i Metohija administrativno i faktički konačno u potpunosti odvojili od Srbije. Zauzvrat, Srbija je dobila pravo da vara naivne kompulsivnim kačenjem srpskih trobojki na severu pokrajine .

Ostalo je samo priznanje. Koje sranje. Ne samo što su zaslužni za to da Kosovo* postane faktički nezavisno, dobili su i naređenje da ga zvanično priznaju, odnsono dozvole mu da se bez prepreka učlanuje u sve međunarodne institucije, što nije šija nego vrat. I upravo u tom istorijskom trenutku, posle potpisivanja Briselskog sporazuma, a pre zvaničnog priznanja države Kosovo, Vučićeva Srbija skrenula je u zonu sumraka, paralelnu mafijaško-radikalsku stvarnost, u kojoj su Vučiću i njegovoj bandi najgoreg ljudskog ološa dozvoljena sva sredstva kako bi za nekoliko godina (Vikiliks kaže da je Slina obećavao pet) Kosovo* bilo formalno priznato kao nezavisna država.

Ovu priliku banda je iskoristila kao grejs period u kome će popljačkati i oputošiti sve što Srbi i Srbija imaju, bez obzira na posledice, jer takva prilika se jednom mafijaško udruženju pruža jednom u sto godina, ako ne i ređe. Tako i bi. Prvo je uništena opozicija, potkupljivanjem i preletanjem bezbrojnih političkih trojanskih konja, onda su zatočeni i zatvoreni mediji, a građani do te mere osiromašeni da je posla i para ostalo samo za članove SNS, naravno ne sve. Monopol fizičke sile banana-repubike Srbije nije više u rukama policije i nejake Vulinove armije, već je faktički u rukama mafijaša i ubica, od kojih se dobar deo preliva sa severa Kosova*

Kad je došao i prošao trenutak da Srbija prizna nezavisnost Kosova*, Vučić i Tači su, očito pod patronatom Trampove admisnistraciei, počeli da ispuštaju probne balone na kojima je pisalo „Razgraničenje“, ali je Vučić, za svaki slučaj, nespreman na završetak pregovora, a početak međunarodne provere rezultata njegove vladavine Srbijom, zamolio svog političkog partnera u vladi Kosova*, njenog premijera Ramuša Haradinaja, da mu uleti sa jednom malom uslugom – uvođenjem carine od sto odsto na uvoznu robu iz Srbije i BiH. Ova debilna odluka, čiji je povod bilo preterano likovanje Srbije zbog neulaska Kosova u Interpol, postala je glavni uzrok za prekid pregovora, a Haradinaj se zarekao da ih nikada povući. 

Onda je neko Haradinaja pozvao u Hag, tamo su ga podsetili na to koliko je srpskih i albanskih glava prestalo da diše njegovom krivicom, pa se vratio i podneo ostavku na premijersko mesto. Onda su došli izbori na kojima je pobedio naš junak sa početka priče, Aljbin Kurti. Premijer Kurti bi borbom protiv organizovanog kriminala na Kososvu* značajno doprineo i borbi protiv kriminala i u ostatku Srbije, jer bi ta borba morala da podrazumeva i uništenje klana koji vlada severom njegove samoproglašene države, a usput i Srbijom. 

Kurti je, odmah po izbornoj pobedi, rekao da ga kosovsko* odeljenje SNS „Srpska lista“ ne zanima u vladi, a „Srpska lista“ je rekla da ustav Kosova* veli da će vladu biti nemoguće napraviti bez nje. I bili su u pravu. Onda je radila nevidljiva demokratija, čije se čedo porodilo ove nedelje – Vlada Aljbina Kurtija i Ise Mustafe uz dva ministra iz redova „Srpske liste“, koja tako, silom ustava države koju ne priznajemo, postade partner i u ovoj kosovskoj vladi. Kurti se posrao po svojim rečima, ali makar nije po svom ustavu. Dakle, nevidljivi (američki) glas rekao je Kurtiju ne seri, a „Srpskoj listi“ nemoj da ste nešto srali, i tako je nastala nova kosovska* vlada. 

Kosovo i Metohija zaista su tužno mesto. Bili su najsiromašniji predeo SFRJ, čiji su gađani psovali svaku svoju pantljičaru na kojoj su bile ispisane cifre ličnog dohotka, kad bi videli koliki se deo izdvaja za nerazvijene predele (SAP Kosovo). Posle Titove smrti prvi su krenuli putem nezavisnosti, što ih je, po dolasku Slobodana Miloševića na vlast, koštalo statusa autonomne pokrajine, koja je u praksi pretvorena u rezervat u kom su vladale srpske policijske snage, a Albanci, tretirani kao životinje, vodili su paralelni tajni život, koji je rezultovao ratom za nezavisnost, koji je u njihovo ime vodio NATO, 1999.

Tada su počele njihove nove muke. Dvadeset i jednu godinu kasnije, Kosovom* vladaju korupcija, kriminal i potplaćena međunarodna zajednica. Ratni profiteri i mafijaške vođe, zajedno sa zapadnim divljim kapitalom, osakatili su kosovsko* društvo , a sve vreme ih je uhodila i sopstvena prošlost, u vidu pregovora sa omraženom Srbijom i borbe za međunarodno priznanje, koja je počela i neslavno se završila već 2008.

Aljbin Kurti deluje kao lik koji ne želi da bude talac takvih formalnosti kao što je međunarodno priznanje Kosova*. Na rečima, on je lik koji misli da se kroz unapređenje političkog i društvenog sistema, te podizanje kvaliteta života građana, može postići mnogo više nego beskrajnjim jedenjem govana za briselskim stolovima. Može da se desi da (uz svesrdnu pomoć američkih agencija FBI i DEA) baš Aljbin Kurti postane balkanski Eliot Nes. Aljbin Kurti može da bude onaj koji će obezvrediti Aleksandra Vučića, odbijanjem da sa njim vodi pregovore. Dosta toga se pitaju i CIA, te Trampov preizborni tim, a nešto malo i EU, ali u osnovi, ovo je dobar razvoj događaja. 

Naravno, uvek može da se ispostavi kako je na Kosovu* sjašio Murti, a uzjahao Kurti, ali nemojmo biti pesimisti.