<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Vidojković: SVEMIRSKI BRODOVI

KOLUMNA

„Šofo, hoćete do no brzinu noprovim svomirski brod“, pitalo je Čale, razumevši ozbiljnost situacije.

28. decembar 2020, 11:33

 

Vanredni sastanak grupe vanzemaljaca koja upada na planete, zauzima određene države i tamo krade sve čega se dočepa, održan je u podzemnom vlažnom podrumu njihovog šefa, koga su ljudi, kao da se znali da ovo jezivo biće najudobnije oseća u mračnom i vlažnom, zvali Žvalavi. Kad god se ne bi nalazio u  mračnom smrdljivom mulju, usne na ljudskom telu počele bi da mu modre i pucaju, predstvaljajući upečatljiv prizor za građane Srbije, zemlje koju je ovo pokvareno društvance došlo da opelješi. Žvalavi je još bio i kul nadimak kako su ga sve zvali, te njegove odajuće usne bile su isnpiracija za razne nadimke, neke od njih vezane i za ženski polni organ homo sapioensa. Glupi ljudi, ne samo Srbi, nego svi, imali su razdvojene polne organe. Žvalavi se zvao inače sasvim obično –VYAL15.

Kad je ova banda pregovarala sa Tajnom vladom planete Zemlje oko toga koju im zemlju dati da je opelješe i načisto upropaste („Ne mora da bude velika, nikako u Africi zvog šefovih usana, najbolje bi bilo na Balkanu, ti moroni neće ni primetiti da se nešto čudno dešava“), odgovor je bio istovremen, glasan i isti: Eto vam Srbija! Kakvo je zemlljište tamo, interesovali su se vanzemaljci. Zagađeno! Što arsen, što osiromašeni uranijum, a ponajviše njihovo vlastito đubre. Toliko su se navukli na plastičnu ambalažu, da im se plastika praktično inkorporirala u sve. Kad bi se setili da izmere koliko plastike imaju u telu, baš bi se zabrinuli.

„Odlično!“, uzviknuo je strari vanzemaljac YTSLL18 koga su u Srbiji dovitljivo zvali Grobar, intuitivno osetivši njegovu strast prema kopanju raka po štro štrokavijoj podlozi. Njegova uloga je bila da odglumi matorog pokvarenog Srbina, koji kuva dobru rakiju, ružniji je od prethodnog ljudskog vođe i ima da ti ga šukne kad si na kolenima. Prema planu posebnog PR tima koji im je dodeljen od Tajnih upravnika planetom Zemljom, takav tip ima najviše šansi da pobedi na izborima, a da ustupi mesto tiraninu Žvalavom, od čije neprekidne sadističke dreke neće moći ni da se razimšlja,a kamoli da se uvide razmere pljačke koja se dešava dok on urla na stanovnivo.

„A kokvo im je vodo“, inveresovalo se ZTRBSN18, „jo nekod volim do se vozim glisorom. Oli samo oko je žešžeštrokavo.“ Ovu osobu Srbi su nazvali Čale, kao da su osetili njeno insistiranje na neprekidnoj autoreprodukciji, inače osnovnoj biološkoj karakteristici vanzemaljaca: Au, ništa ne valja, puna je hemikalija, a uz to Srbi vole da seru i pišaju u reke,a onda tu vodu kasnije piju. „Kokvo ovongordo!  Zvuči ideolno!“, bilo je zadovoljno ZTRTBSN16.

„A zemljište? Ima li nekih ruda“, pitao je najgluplji među svim vanzemaljcima VOOLEEN77. Toliko je bio glup da je svoje vanezamljsko ime pretvorio u srpsko, kako ga ne bi zaboravio. Toliko je bio glup da je zaboravio na ključini deo dogovora - da rudu u Srbiji vade Kinezi, Amerikanci i ostali tajni upravitelji Zemljom, a vanzemaljci će samo da pljačkaju. Tajni upravitelji Zemljom toliko su gospodinu VOOLEEN77 ljubazno odgoovrili da to nije u njegovom delokrugu, nisu se ni najamnje srdili, na njegovu brzopletu mahnitost. „Onda ću ja vojsk i policiju! Da! Tim redosledom! Vojsku! Pa policiju! Niko se nije protivio jer su jedini koji su mogli da najebu od ove odluke mogli da budu samo Srbi.

A sad, da se vratimo na sastanak sa početka priče. „Braćo, svemirska policija nas je provalila“, uspaničio se Žvalavi. „Znaju gde smo, samo što nisu doleteli da nas hapse. Moramo da palimo!“ „Neću da palim, neću!“, pobunio se Grobar, čija se uloga u ovom bandistskom podhvatu odavno završila i koji je uživao u luksuziranju plaćenom parama glupih Srba, te sranju i pišanju u reku iz vikendica koje je izgradio uzvodno, kako bi glupi Srbi mogli to da piju. „Ko te pita volino seljačka“, drmusao mu je revere Žvalavi, poznat po tome da je lako gubio živce kada je frka.

„Šofo, hoćete do no brzinu noprovim svomirski brod“, pitalo je Čale, razumevši ozbiljnost situacije.

„Dva! Dva broda! Jedan za lovu koju smo pokrali, drugi za nas! Ovaj s lovom da bude u Kruševcu, e i neko da mi napravi tortu u obliku ovog svemirskog broda, to baš gotivim. Glavni brod u Batajniici. Oba broda su kao fol bolnice. Dok oni provale da tu nema ni osoblja, ni valjanih keramičnih radova, mi smo zapalili. E, u brodu u

Batajnici vode da bude ono do jaja, da pršti brate, ne mogu više da izdržim. Vuline, zagađenost vazduha?“

„Najzagađeniji smo na planeti.“

„Odlično. Makar smo nešto uradili da im dodatno jebemo mater, pošto smo ih opljačkali. Ćao, budale, ha ha ha!“, mahnuo je Žvalavi, srednjim prstom ukrcavajući se u svemirski brod u Batajnici.

Eto, draga deco. Vanzemaljci su na brzinu izgradili dva svemirska broda maskirana u bolnice, Čale se toliko zbunilo da je jednom prilikom zemaljskim novinarima slučajno reklo „svemirski brod“ umesto „bolnica“.  Žvalavi je bio presrećan, jer je cev stalno pucala, što je ceo svemirski brod činilo punim vode, baš kako vanzemaljcima odgovara.

I odoše oni, deco. Zapališe sa Zemlje u svojim svemirskim brodovima. Odoše, nema ih više. Ponovo smo slobodni! Idite, uverite se svojim očima. Bolnice u Kruševcu nema, a nema ni one u Batajnici, Bili su to svemirski brodovi koje su vanzemaljci napravili da bi na brzinu zbrisali od svemirske policije. Nema ih više. Blago nama.