<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Vidojković: TRG JE SUPER

Kolumna

Ništavilo koje pruža Trg Republike sjajno je da se na njemu postavi spomenik Aleksandru Vučiću, koji jaše srpskog seljaka i pokazuje srednji prst Knezu Mihailu Obrenoviću.

04. septembar 2019, 12:31

Nije mi jasno zbog čega se digla tolika dreka oko Trga Republike. Da će biti ružan, znali smo još prvog dana, kada su maratonski radovi na njegovom betoniranju započeli. Da će pretvaranje Trga u zonu „usporenog saobraćaja“ istu tu zonu za sva vremena saobraćajno začepiti, i to smo valjda znali. Da je plaćen kao da je pet puta pozlaćen, ne bi li se graditelji debelo ugradili, i to smo još u startu znali.

Rekonstrukcija Trga podseća na mađioničarsku tačku presecanja dame na pola, za koju je od samog početka jasno da će poći po zlu. Gradski mađioničari nisu se trudili da sakriju kako testerom presecaju damu nad damama beogradskih trgova. Nisu je pokrili crnim plišanim prekrivaćem, već su je, tokom tačke, ogradili rešetkama, pa smo sve vreme mogli da vidimo kako joj šiklja krv. Dakle, iznenađenja nije bilo – jasno je da Beograđanima ovog trenutka može da pomogne jedino vremeplov. Stoga, stisnimo zube, prihvatimo oberučke naš novi Trg i pogledajmo njegove dobre strane.

Ovaj ogromni brisani prostor pogodan je, pre svega, za masovne demonstracije. Setite se samo nezgodnih žardinjera i mentola koji bi se tokom mitinga pentrali na njih, uništavajući rastinje i onemogoćavajući onima koji su zakasnili da vide šta se dešava na bini. Ovako je bolje, nema rastinja, nema žardinjera, nema ničega, jedino čega ima su stubići, kako bi se kontrolisalo ko može da dovlači ozvučenje na Trg. Može se, međutim, i tome stati na put, tako što će bine budućih protesta biti postavljene na ulici, a okrenute Knez Mihajlovoj. 

Predlažem „milionerima“ da već sledeći subotnji protest zakažu na Trgu, jer novi Trg treba odmah zauzeti. Bolje nam je da odmah prigrlimo to čudovište, nego da se inatimo i pravimo kako ne postoji. Videćete, kada jednog dana protesti ponovo postanu masovni, zahvaljivaćemo se Vesiću jer je raskrčio i zabetonirao Trg, a tek ako sruši zgradu Kulturnog centra Beograda, po firerovoj želji, masi na mitinzima neće biti kraja. Po završetku firerovog doživotnog mandata, bićemo uglavnom istrebljeni ili iseljeni, pa će na Trgu demonstracije i proteste moći da organizuju i posećuju migranti.

Ukoliko imate samoubilačkih namera, Trg je tu da vam pomogne. On je savršeno mesto da na njemu crknete od toplotnog udara, dovoljno je samo da po letnjem danu tu provedete jedan sat bez kape i gotovi ste. Kada pada kiša, ova vetrometina i količina vodurine koja će se na njoj skupljati idealne su da privuku udar groma, sve što treba je da stanete na sred Trga i otvorite kišobran. Za one koji vole malo da sačekaju, tu su i nejaka drvca, koja će, uz malo sreće, probiti beton kojim su zalivena, pa će za nekih dvadesetak godina izrasti dovoljno da možete o njih da se obesite.

Neko je već fotošopom na Trgu  zasadio plantažu vutre i to okačio na internet i ona bi zaista odlično ležala na njegovom brisanom prostoru. Kada dvaput razmislite, to jeste dobar prostor za postavljanje plastenika, u kojima se neće saditi vutra, osim ako niste Andrej Vučić, ali može bugarska ruža, za bugarske turiste ili žen šen, za kineske.
 
Ništavilo koje pruža Trg Republike sjajno je da se na njemu postavi spomenik Aleksandru Vučiću, koji jaše srpskog seljaka i pokazuje srednji prst Knezu Mihailu Obrenoviću. Može i nekoliko spomenika, po uzoru na Skoplje -  odličan bi recimo bio zamenik gradonačelnika Vesić, u pandurskoj uniformi, veličine nekadašnjeg Miškovićevog sata, pa možda čak i na istoj poziciji, sa testerom u jednoj, a svežnjem novca u drugoj ruci.

Ukoliko vam zatreba granit za, recimo, nadgrobni spomenik vašim bližnjima, koji neće izdržati naprednjačku vlast, ostavljeno je dovoljno prostora da se u bilo koje doba dana i noći sa Trga malo štrpne, pošto naprednjaci tradicionalno ne umeju da spoje dve ploče bilo kog tvrdog materijala, što je odličan način da se taj materijal odnese, a onima koji obezbeđuju trgovinu istim omogući da, finansirani iz budžeta, neprekidno nabavljaju nove količine materijala i nevešto ih uklapaju u tle.

Legenda kaže da je jedan trolejbus u međuvremenu stigao do okretnice na Studentskom trgu, kao i da je jedan vozač jednog fijat punta uspeo da, posle četiri dana provedena u desnoj traci, skrene u Moše Pijade i dalje ka terazijskom tunelu, pa kući na Novi Beogad, gde su njegov nestanak ukućani prijavili prekjuče, kad mu je crkla baterija na mobilnom, tokom čekanja u sada već neprekidnom saobraćajnom zagušenju samog centra grada. 

Saobraćajni kolaps pri Trgu mogao bi da postane nova turistička atrakcija, a evo i kako: kao što na Slaviji imamo fontanu koja peva, ovde možemo da postavimo stubove sa ogromnim zvučnicima, preko kojih će se vozačima, putnicima, pešacima i turistima puštati govori poglavnika Vučića, čas oni u kojima dreči kako će opoziciji „dati sve što traži, ali mu ne pada na pamet išta da im da“, a odmah za njima i oni u kojima strancima urliče „dobrodošli, ali sikter“.

Toliko divnih ideja, toliko fantastičnih vizija, a vi tu nešto kenjate. Jedva čekam da vidim kako će da ispadne Trg Nikole Pašića.