Ja ustajem jer živim u šovinističkoj sredini u kojoj će komšije za tri sekunde pozvati policiju ako je u stanu preko puta neki rođendan uz glazbu, a ako čuju da netko tamo preko puta na ženi razbija porculanski set tanjura, to odjednom "nije njihova stvar".
Ja ustajem jer živim u zemlji u kojoj su žene bivale višestruko silovane, a ne smiju imati PTSP.
Ja ustajem jer živim u zemlji u kojoj žene možda ne trpe fizičke udarce, ali je njihova duša duboko izranjavana dok čekaju plaću koja ne dolazi, dok obijaju pragove raznih institucija sa transparentima u promrzlim rukama, dok trpe poniženja i šikaniranja u radnim okruženjima na seksualnoj osnovi.
Ja ustajem jer će na 14. veljače 2013. mnogi muškarci izvesti svoje žene na večeru za Valentinovo, tek da vidi mahala, da se održi privid bajke, a kad dođu kući na samo jedno krivo pitanje smjestit će im ispod oka stalni ures – plavu masnicu, pa noć završiti u krilu neke mlađe-slađe.
Ja ustajem jer se ne bojim takvih slabića i jer sam odgajana u obitelji u kojoj je žena i majka - svetinja koju se poštuje, ljubi i voli do zadnjeg daha života svoga. I svaka žena je rođena da bude respektirana istinskom ljubavi.
/ Martina se s podignutim prstom uključila u akciju - Jedna milijarda ustaje - protiv nasilja nad ženama, location-Mostar 14.02.2013./
