Medicinska elektronika na -10

U drugom obavještenju, potpisanom od strane Uprave društva stoji kako se stvari moraju preuzeti zaključno sa 6. februarom. Nakon toga se stvari valjda ritualno spaljuju ispred zgrade.Ili šta već.

„ Nisu to samo naši pečati, unutra ima stotine knjiga, licence za posao, sve..“ – kaže predsjednica Sindikata Tatjana Kurbalija „ ali njima se to ne može objasniti“.
Saznajemo kako u zgradu mogu ulaziti samo po jedan.Stroga su pravila. Ispred zgrade dvojica zaštitara ne daju da se ulazi grupno. Svako škljocanje fotoaparata ili snimanje kamerom se sumnjičavo prati.

Na istim vratima stoji i Odlluka Uprave društva u kojoj se direktor društva obavezuje da će, između ostalog “ izdati svim zaposlenim radnicima rješenje o korištenju godišnjeg odmora počev od 1.2.2010. godine" te kako će isti taj direktor „ informisati javnost i pacijente o novonastaloj situaciji“.

Podsjetimo, doktori i medicinsko osoblje su podnijeli Osnovnom sudu u Banjaluci zahtjev za otvaranje stečajnog postupka u Medicinskoj elektronici u kojoj je državni kapital, sredinom prošle godine kupio banjalučki biznismen Mile Radišić za 183 000 KM.

Ovaj zahtjev ujedno je bio i zaključak sastanka sindikalne organizacije kako je proglašenje stečajnog postupka “najoptimalnije rješenje za radnike i to zbog neispunjavanja dugogodišnjih obaveza prema zaposlenim”. Četrdesetak zaposlenih u Centru za medicinska istraživanja i razvoj zdravstvene zaštite, koja je nastala reorganizacijom Medicinske elektronike potražuje sredstva za devet godina neuplaćenih doprinosa za penzijsko i zdravstveno osiguranje. Pet dana nakon spomenutog sastanka radnike su dočekala zaključana vrata Medicinske elektronike. Uprava društva ih je fizički spriječila da uđu u zgradu i da odu na svoja radna mjesta.

Novinar BUKE posjetio je radnike Centra za medicinske istraživanja i razvoj zdravstvene zaštite te je razgovarao sa gdjom Kurbalija.

Gdjo Kurbalija, vi ste evo već četiri dana ispred ulaza u zgradu, na temperaturi od -10, stvarno loša situacija za vaše radnike. Ima li išta novo?

Ista je situacija kao prvi dan u ponedjeljak, kad smo došli na posao i naišli na zaključana vrata. Uglavnom, najbitinije je da nam se ne dozvoljava da uđemo na naša radna mjesta, da radimo a da nam se u međuvremenu nađe neki prostor ili da nam se ljudski obrati  da imamo otkazni rok, da nam kaže idite kući, ili bilo šta ali da to bude adekvatno čovjeku. Četvrti dan već stojimo ovdje bez naznaka da će se to promijeniti.Mi smo imali sastanak sa ministrom zdravlja, sa direktorom Fonda zdravstvenog osiguranja koji su i poslali dopis našem menaždmentu da nam se omogući ulaz u zgradu, pristup našim radnim mjestima, da nastavimo raditi i zbog pacijenata i zbog nas, a da se u nekom normalnom roku do 30 dana obeća drugi prostor gdje ćemo raditi.Da kao ljudi izađemo iz ove zgrade. Jutros smo dobili negativan odgovor.

Rekli ste da je ovo počelo u ponedjeljak, jeste li u petak imali ikakve naznake da bi se ovo moglo desiti?

Ne, iskreno da vam kažem. Svi mi smo emotivno vezani za ta radna mjesta,svi smo tu od početka i radimo već 20 godina da bi se na kraju, kada smo sve iznijeli u javnost, ovo  revanšistički vratilo prema nama.

Kakav je bio odnos vlasti, odnosno Ministarstva zdravlja, čini se da je na početku bilo malo vaganja da li vam se obratiti ili ne, kako ste zadovoljni sa tom podrškom sad?

Mi smo zadovoljni. Suštinski, ono što smo mi i tražili. Dajte da kao ljudi izađemo. Nemojte se prema nama ponašati necivilizovano, neprimjereno ovom vremenu. U krajnjem slučaju, ovo je jedan ružni dokaz i našim mladim ljudima da se danas sutra ne obrazuju i šta će se sa njima dešavati kad završe škole, kad specijaliziraju. Evo ovo će im se desiti, kao i nama.

Šta ako se ne nađe adekvatan prostor gdje biste mogli nastaviti raditi...Kako vidite budućnosti ovih radnika ovdje?

Ja nemam tu viziju, iskreno. Duboko sam razočarana da se ovo uopšte i desilo i u krajnjem slučaju mi ćemo se nekako snaći. Mi moramo tražiti drugi ili prostor ili posao. Mi imamo porodice i moramo ići dalje. Ali na ovakav način da se to završi, ovakav rez je jedan necivilizovani potez i mislim da to nema nikakvog smisla.

Zdravstvena oprema koja se nalazi u objektu pripada vlasnicima ovog objekta, šta će biti sa tim?

Ovaj zdravstveni dio se registrovao sa 1.1. 2009 kao zdravstvena ustanova i stopostotno je vlasništvo medicinske elektronike i sve unutra i ta oprema od prije pripada medicinskoj elektronici. Ali mi tu radimo, mi smo bili tu u tim prostorima i baš da se ta oprema tako devastira ili da ostane ovdje a da se ne koristi, to je strašno.

Da li se novi vlasnik uopšte pojavio, da li vam se obratio?

Pa bili su neki dolasci, prije mjesec dva, kako je sve ovo super, kako je ovo odličan prostor, kako uz ovu opremu i drugi menadžment. Kako smo mi prava ustanova za ovaj grad, kako to gradu i regiji nedostaje. I onda odjednom...      

Za kraj, po Vašem mišljenju, šta će biti sa ovom zgradom?

Ja stvarno ne znam.