Kako pamtite život u Banjaluci prije devedesetih, kakvi su bili međuljudski odnosi, kada je rat za vas počeo, kakvi su bili uslovi za rad, mogućnost zapošljavanja, kako ste živjeli u ratu, kako ste se snalazili, samo su neka od pitanja koja su postavljena intervjuisanim građanima.
Neki od njih i danas žive u Banjaluci, neki ne, a iskustva su očekivano različita i daju jednu posve novu dimenziju banjalučkoj svakodnevnici od sredine osamdesetih do danas.
Ispovijesti građana, zajedno sa fotografijama i novinskim tekstovima iz prošlosti, prikupljani su posljednje dvije godine, a sada su dustupni i na digitalnoj platformi drustvenaistorijabl.info.
“Cilj nam je bio da kroz lokalnu dimenziju oživimo istoriju ovog grada, a usmene istorije su dobar početak za jedan takav poduhvat. Naravno, ovo je samo početak, iza koga stoji dvogodišnji rad više banjalučkih aktivista da se dobije jedna digitalna platforma koja će služiti kao arhiv, ali i alat svim građanima koji žele da učestvuju u izgradnji zajedničke društvene istorije Banjaluke. Stoga pozivamo sve ljude koji imaju fotografije, video zapise, tekstove, da nam se jave i pridruže da svi zajedno budemo kreatori ove web platforme, što i jeste naš glavni cilj”, rekla je za Buku Dražana Lepir, projekt koordinatorica iz Udruženja građana Oštra nula, glavnog realizatora platforme.
Uvjerena je da, kao što je trebalo mnogo rada i truda da se dođe do ovog trenutka, ni nastavak neće biti lak, jer smo svjedoci izbjegavanja i potiskivanja drugačijih sjećanja, ali, naglašava, ne smijemo odustati, jer to dugujemo i sebi i budućnosti.
Obzirom da je do sada jedino ozbiljno naučno istraživanje na ovu temu urađeno od strane Armine Galijaš, docentkinje u Centru za studije jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu, sa njom smo razgovarali o važnosti svjedočanstva pojedinaca i informacija koje oni pružaju, te o saznanjima do kojih je došla.
Ona se u svom istraživanju, objavljenom u Minhenu 2011. godine, bavila Banjalukom u periodu od 1990-1995. godine - od prvih višestranačkih izbora, pa do Dejtona.
Analizirala je medije, zakone koji su se donosili i objavljivali u službenim glasnicima, a obzirom da je bila riječ o jako puno klasičnih istorijskih dokumenta, odlučila je uraditi istraživanje među ljudima koji su napustili Banjaluku, ali i onima koji su sve vrijeme rata proveli u ovom gradu. Shvatila je da su upravo to bili najdragocjeniji izvori koje je mogla pronaći.
Foto: Armina Galijaš
“Došla sam tako do nevjerovatnih priča i saznanja kroz pismene i usmene ispovijesti, do kojih ni na kakav drugi način ne bih došla. Kompletan taj arhiv se nalazi u mom posjedu i predložila sam da sve, uz prethodno odobrenje intervjuisanih ljudi, ustupim kreatorima digitalne platforme drustvenaistorijabl.info”, ispričala je za Buku Galijaš, dodajući da je njena ideja za tadašnje istraživanje bila da prikaže kakav je život bio u Banjaluci u smislu poteza koje su vukle političke elite i reakcije običnih ljudi na njih.
“Naša svakodnevnica se ne sastoji od toga što je neko donio zakon, ali ne sastoji se ni samo od toga kako običan čovjek želi da razmišlja, to je ta interakcija i tu neku sredinu, taj presjek, sam htjela da predstavim u svom radu. Do njega nikada ne bih mogla doći da nije bilo ispovijesti svih tih ljudi. Važno je znati i to da je svaka ta ispovijest samo istorijski izvor. Kada vam ljudi nešto pričaju, vi to ne možete uzeti zdravo za gotovo, to su važna svjedočanstva, ali se moraju analizirati i posmatrati u kontekstu jednog vremena i oni vam daju uvid u nešto što nam drugi dokumenti ne mogu pružiti - kako je žena koja primi platu trčala za vrijeme rata da zamijeni svoj novac da bi što manje izgubio na vrijednosti i šta je mogla za njega da kupi, šta je kupovala i na kakav način su pripremali tu hranu, to je vrlo teško naći u nekom zvaničnom izvoru i zbog toga zaista mislim da su za istoriju svakodnevnice, ovo dokumenti neprocjenjive vrijednosti ”, pojasnila je Galijaš za BUKU.
Napomenimo na kraju da je, za sada, na digitalnoj platformi drustvenaistorijabl.info objavljeno 16 intervjua.
Aktivisti koji stoje iza nje nadaju se da će broj usmenih svjedočanstava biti daleko veći jer im je glavni cilj da ovo bude važna alatka za sve one koje zanima univerzalna tematika rata i mira, tranzicija, prošlost i budućnost ovog grada, u akademiji, javnom životu, aktivizmu i umjetnosti, jer ako «hoćemo društvenu promjenu, treba početi tamo gdje je društvo».
