”Kada djeca učestvuju u pjesmama ove vrste uvijek to može biti mač sa dvije oštrice. Izbjeći patetiku i dio sažaljenja je veoma teško, ja se nadam da sam u tome uspio. Moje mišljenje o budućim pokoljenjima jeste takvo da im po rođenju roditelji trebaju ubrizgati smisao za humor i ljubav prema čovjeku, ako se u tome bude uspjelo srećna budućnost se može vidjeti i kada ekseri sa neba padaju”, rekao je Kostadinović u razgovoru za Buka magazin.
Mićo Kostadinović spada u onu vrstu mislećih i kreativnih ljudi koji se bave muzikom i pisanjem iz čiste ljubavi prema umjetnosti, a od umjetnosti ne traže potvrđivanje. Uživaju u stvaranju, ali ne stvaraju da bi uživali - vole umjetnost u sebi, a ne sebe u umjetnosti.
Kostadinović je frontmen grupe KOMO, a nedavno je objavio spot za pjesmu ”Više ja ne govorim” u koji je uložio mnogo truda i vremena, ali na kraju se isplatilo jer radi se o odličnoj pjesmi i video klipu. O najnovijem spotu i svojoj muzičkom i spisateljskom radu Kostadinović je razgovarao s novinarom BUKA magazina.
Spot za pjesmu ”Više ja ne govorim” pomalo je mračan, ali Kostadinović tvrdi da poenta videa nije da ljudima unese pesimizam.
”Ne osjetim u njoj mrak. Poenta koju sam htio prenijeti odnosi se na odrastanje i nedostatak ljubavi. Kada djeca učestvuju u pjesmama ove vrste uvijek to može biti mač sa dvije oštrice. Izbjeći patetiku i dio sažaljenja je veoma teško, ja se nadam da sam u tome uspio. Moje mišljenje o budućim pokoljenjima jeste takvo da im po rođenju roditelji trebaju ubrizgati smisao za humor i ljubav prema čovjeku, ako se u tome bude uspjelo srećna budućnost se može vidjeti i kada ekseri sa neba padaju”, objasnio je muzičar.
Teme Kostadinovićevih pjesama ukazuju na nedostatke našega društva, njegove pjesme su angažovane, žestoke i beskompromisno udaraju u srž.
”Najveći problem našeg društva je primitivno razmišljanje koje dobijemo po rođenju. Roditelji koji nisu shvatili materiju života i svrhu postojanja glavni su krivci budućih pokoljenja. Natalitet je najbitnija stvar u glavi usijanog patriote, bez obzira što kvaliteta nema ni u ljeljama. Razmnožavamo se kao miševi da bi se potom budući mutanti kroz nišan gledali. Kasnije nastupa mortalitet koji nam objašnjava da smo u ime boga dali život svoj. U čitavom tom eksperimentu, kvalitetna osoba trune dok uporno svijećom traži normalnog čovjeka”, kazao je Kostadinović.
Njegova vokalna interpretacija je žestoka i slušalac bi pomislio da se radi o jako gordom i bijesnom čovjeku, međutim, Kostadinović u takvom viđenju ne nalazi nikakvu zamjerku.
”Postoji pozitivna strana gordosti koja uključuje dostojanstvo, ponos, uvaženost i ugled, i ako me neko poredi sa takvom vrstom gorčine onda prihvatam da budem sav satkan od nje. Ali ako gordost uključuje bahatost, razmetljivost, drčnost i samodivljenje, onda se ograđujem od nje. Umjetnički izraz u rok muzici treba sa sobom da nosi dozu bijesa, bez toga je samo pop muzika ili šta već”, rekao je Kostadinović.
Zanimljivo je da je svoj bend Kostadinović nazvao po istoimenom romanu poznatog beogradskog pisca, međutim, kada je upoznao tog autora muzičar se pomalo i razočarao.
”Moj bend dobio je ime po romanu Komo, Srđana Valjarevića. Moram da priznam da sam se pokajao zbog toga, ali nije prvi put da sam se razočarao u nekog pisca ili muzičara. Neko je davno rekao da dobre knjige i dobru muziku ne moraju da prave isključivo dobri ljudi”, objasnio je sagovornik.
Iako je Kostadinović autor svih svojih pjesama njegov rad ne bi bio toliko upečatljiv da iza njega ne stoje kolege iz benda koje mu pomažu u radu na aranžmanima.
”Aleksandar Savić Jagoda je ključna figura u nastajanju pjesama. Na albumu ima dosta njegove muzike i gotovo sve aranžmane smo zajedno uradili. Spomenuo bih i Dejana Špirka Speedya basistu koji na kraju sa svojim sugestijama i izvanrednim sviranjem uljepša pjesmu. Bubnjari su vječita boljka bendova, pogotovo dobri bubnjari. Bili smo se uigrali i zvučali brutalno dobro, sve dok bubnjar zbog svojih ličnih problema nije odustao. Nadam se da bi mogli uskoro opet krenuti sa probama, ali ne bih da tjeram maler, to ćemo još da vidimo”, istakao je muzičar.
Naš sagovornik je dao mišljenje i o ovdašnjoj sceni o kojoj i nema baš najljepše mišljenje.
”Od Banjalučke scene mogu samo da spomenem tri benda, to su Bez Rikverca, Katarza i Subverzija. Nadam se da ih ima još, mislim na autorske bendove. Bez obzira što smo svi potpuno različiti kvalitet se ne dovodi u pitanje, što je ključno da bi se u budućnosti izrodila scena grada. Osjeti se entuzijazam, samo je potrebna istrajnost i drugarski odnos bez poznate banjalučke sujete”, rekao je sagovornik.
Zadnje dvije godine Kostadinović piše roman, ali tvrdi da to radi neredovno, jer mu je koncentracija postala loš saveznik.
”Kada je uhvatim za uši ona me udari u prepone i tada izgubim svaku volju za pisanjem. Vjerujem da ću roman završiti bez obzira na prepreke koje me vječito prate. Ko nije preležao velike boginje ne treba da se igra masne fote u društvu. Velika mi je želja da u knjižari vidim svoju knjigu pored knjige od Kije - Kockar”, rekao je kroz šalu Kostadinović.
