Miodrag Femić: Nemamo više ni sa kim, ni sa čim da radimo

Miodrag Femić, predsjednik Unije sindikata radnika u zdravstvu Republike Srpske, u intervjuu za Buku govori o tome ko snosi odgovornost za finansijsku dubiozu u kojoj se nalazi zdravstvo RS, o lošim uslovima u bolnicama, mitu i korupciji u zdravstvu, ali i o neophodnosti reforme ovoga sektora.

Buka intervju / 26. Februar 2016

Otkriva i još jednu boljku zdravstva, prekvalifikaciju nemedicinskog osoblja koji diplome stiču za samo šest mjeseci.

Unija sindikata radnika u zdravstvu Republike Srpske je pokrenula peticiju radi reforme zdravstvenog sistema u RS.  Da li ste uspjeli prikupiti 3.000 potpisa građana kako bi ova inicijativa bila upućena na razmatranje Narodnoj skupštini Republike Srpske?

Prema djelimičnim podacima kojima trenutno raspolažemo, peticiju je potpisalo 11 hiljada zdravstvenih radnika i građana. Već naredne sedmice, nakon što pristignu podaci iz svih mjesta gdje je peticija potpisana, idemo od Narodne skupštine RS tražiti da obaveže Vladu RS da se ide u reformu zdravstvenog sistema.

Koje su najveće boljke zdravstvenog sistema RS?

Trenutno, koji god segment zdravstva uzmete, on je boljka našeg zdravstvenog sistema, počev od finansija, gdje postoje katastrofalni gubici. Dobili smo konačno i podatke iz Poreske uprave RS za dugovanja svih zdravstvenih ustanova u RS, i ona trenutno iznose preko 500 miliona samo za doprinose.

Što se tiče Fonda zdravstvenog osiguranja RS, on krije podatke, međutim, operativni podaci kažu da dug iznosi preko 560 miliona maraka. Znači, gubici su katastrofalni i, samim tim, čim nemate novca, i sve ostalo kreće nizbrdo, počev od međuljudskih odnosa, pa onda i svega ostalog.

Jednostavno rečeno, funkcionisanje ovog zdravstvenog sistema je dovedeno na ivicu ambisa. Nemamo dovoljno osnovnih sredstava, lijekova, sanitetskog materijala, ljudi profesionalci nam odlaze i nemamo više ni sa kim, ni sa čim da radimo.

Gdje odlaze pare od zdravstva?

Ja ne znam, ali sigurno ima neko ko zna. Ako uzmete da sa jedne regije ode 42 miliona  za doprinose za zdravstvo, a vrati se svega 19 miliona, normalno je da će se postaviti pitanje gdje je taj novac. Postoje službe koje rade, tačnije, treba da rade taj posao i koje nam konačno trebaju reći gdje te pare završavaju.

Nije na nama, Uniji sindikata, da utvrđujemo gdje ide taj novac. Naše je da ukažemo na nepravilosti i mi već godinama na njih ukazujemo, ali ništa se ne dešava.

Zar za ova dugovanja ne snosi odgovornost rukovodstvo zdravstvenih ustanova?

Ima ljudi koji znaju da rade svoj posao i dobro ga rade. Oni koji ne znaju da rade, a ima i njih, trebali bi da su odgovornost  resornog ministra, Dragana Bogdanića  i Fonda zdravstvenog osiguranja, jer su ove institucije prve koje trebaju kontrolisati njihovo finansijsko poslovanje. Zašto su oni dozvolili da se ti gubici godinama gomilaju, vjerovatno zato što su i direktori zdravstvenih ustanova njihovi ljudi koji samo slijepo slušaju šta im oni govore.

Građani se uglavnom žale na loše uslove u bolnicama, staru opremu, nedostatak medicinskih preparata i esencijalnih lijekova poput citostatika, antibiotika, gaze, a o listama čekanja na neke specijalističke preglede da i ne govorimo. Pričalo se i da se u UKC RS koriste i zavoji iz 49’ godine? Da li su ove tvrdnje pacijenata tačne?

Da budem iskren, u dubiozi smo i većoj nego što se o tome govori i piše. Ljudi treba da shvate da su medicinski radnici velike patriote i da zaista pokušavaju iz ničega da stvore nešto. Mi bukvalno nemamo sa čime da radimo. Papirologija je ta koja trpi sve, po njoj možeš da kažeš, kao što to običava resorni ministar, da je kod nas idealno, da je kod nas odličan zdravstveni sistem. A kod nas je sve drugo, samo ne idealno i odlično. Svi u okruženju imaju bolje sisteme zdravstvene zaštite od nas, bolju zakonsku regulativu. Našima koji sjede na odlučujućim mjestima ne odgovara da sve bude uređeno, jer bi izgubili komoditet koji im ovakvo stanje omogućava.

Zdravstveni sistem RS obilježile su mnoge afere od vakcina, hemodijaliznih centara, kupovine skupe opreme, rekonstrukcije i dogradnje UKC RS, pa do posljednje - ulja u respiratorima za bebe. Tom prilikom je u ispovijesti za naš portal majka bebe govorila o torturi koju je prošla u bolnici u Banjaluci, ali i o uslovljavanjima novcem za dalje liječenje njene bebe, čime je pokrenuta i istraga protiv jedne doktorice. Da li imate podatke da je neko od medicinskog osoblja odgovarao za propuste u lječenju ili za primanje mita?

Toga je uvijek bilo i uvijek će biti. U prošlosti je određeni broj zdravstvenih radnika, kod kojih je utvrđena odgovornost, bio na izdržavanju kazne. Unija to podržava i smatra da svi koji prave propuste u lječenju, trebaju i moraju biti sankcionisani.

A za primanje mita?

Ako smatrate da je mito ili korupcija to što pacijent donese sestri čokoladu, onda smo svi korumpirani.  Garantujem da niko nikoga nije uslovio vezano za novac i da je to dokazano u datom trenutku. Imali smo par slučajeva u UKC RS gdje su provedeni disciplinski postupci vezano za mnogo toga i ni u jednom disciplinskom postupku, a svi su dovedeni do kraja, nije dokazano da je ljekar kriv. Svi su oslobođeni i pokazalo se da su tvrdnje o traženju mita bile lažne.

I Helsinški odbor RS je prošle godine sprovodio studiju vezano za mito i korupciju među zdravstvenim radnicima i nisu imali ni jedan slučaj u kome su dokazali da je on prisutan u zdravstvu RS. Bila je tolika frka oko toga, bili su flajeri, tražili su da ljudi prijave ovakve slučajeve. Pa što ljudi nisu prijavili, ako imaju informacija ili ako su to već doživjeli?

Znači, građani nekada samoinicijativno umjesto čokolade nude novac?

Upravo to. Tanka je linije između samoinicijativnog davanja građana i mita i korupcije.

Nakon niza kontroverzi oko tendera, mijenjanja ugovora i cijena koštanja radova, u Banjaluci je zvanično otvoreno Južno krilo Univerzitetsko kliničkog centra RS. Iz Vlade kažu da su u zdravstvu RS prošle godine realizovane kapitalne investicije vrijedne 43,31 milion, a planirano je da u ovoj godini u zdravstveni sektor bude uloženo 86,76 mil KM. Znači, priča se o milionskim iznosima, savremenoj opremi, a nemamo ni osnovna medicinska sredstva i ljekove, zdravstveni radnici nemaju već mjesecima ovjerene knjižice. Postavlja se pitanje da li pravimo opet neku zgradu, čisto da parira zgradi Vlade RS? Da li smo mi neka zemlja apsurda?

Mi smo najveća zemlja apsurda. Revizorski izvještaji su nedvosmisleno pokazali da tu nisu čista posla, ali nažalost po ko zna koji put imamo situaciju da niko ništa ne poduzima, da nema ničije odgovornosti. Oni koji valjano rade svoj posao su nepodobni. Kod nas je ta piramida vrijednosti okrenuta naopačke, pravi se tamo neko krilo, a šta će potom biti u njemu, to nikoga ne interesuje, dok nam prave bolnice liče na sve osim na bolnice.

Već odavno se govori o odlasku medicinskog osoblja na rad u inostranstvo.  Koliko to štete nanosi zdravstvu RS?

Zadnjih pet godina bijem bitku i pričam da nam najbolji kadar odlazi. Samo je u prošlom mjesecu iz moje bolnice u Bjeljini, otišlo dvoje mladih ljudi za Njemačku gdje su odlično plaćeni, jer je njihova sestrinska specijalnost izuzetno tražena. Naša najbolja djeca odlaze, ali ja se bojim  još nečega što je kod nas uzelo maha. Naime, vrši se strašna prekvalifikacija onih  koji su završili druge smjerove koji nemaju nikakve veze sa medicinom. U roku šest mjeseci dobijaju diplomu i bojim se da ti ne odlaze i da će ostati nama. I to je još jedan apsurd ove zemlje. Što se tiče ljekara, vrhunskih specijalista, oni su već ili otišli ili upravo odlaze.
 
Pa možemo li se nadati boljim vremenima, ima li svjetla na kraju ovoga tunela?

Ako uspijemo da provedemo ovaj set zakona koji smo planirali, onda sam optimista za budućnost. Dobio bi se jedan pozitivni elan kod zdravstvenih radnika i mislim da bi se u naredne tri do četiri godine mogli izvući iz ove dubioze. Tada bi konačno i ovaj narod  imao dobru zdravstvenu uslugu, bez obzira koliko se izdvaja za zdravstvo.

 

Razgovarala Tatjana Čalić

 

 


Buka preporuka

Intervju

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.