Glumica svjetskog glasa Mira Furlan inspiracija je mnogima zbog svog velikog talenta, profesionalnosti, ali i blage naravi. Istaknuta rediteljska imena vrlo rado povjere baš njoj najvažnije uloge u svojim ostvarenjima. Mira Furlan je uspješna i slavna, publika je voli.
Ova rođena Zagrepčanka emigrirala je prije 20 godina u Ameriku i tamo postala zvijezda planetarnih TV hitova "Babilon 5", "Izgubljeni" ("Lost"), "Zakon i red: Los Anđeles"... Ostvarila je brojne značajne uloge u predstavama i filmovima te je sarađivala sa mnogim poznatim rediteljima, među kojima je i bh. oskarovac Danis Tanović.
Obavezna stanica na njenim brojnim putovanjima je i Sarajevo, kako zbog brojnih projekata, tako i zbog prijatelja kojima dolazi u posjetu. Ovog puta u bh. prijestonici snima film "Berinine čakre", pod rediteljskom palicom Faruka Lončarevića. Pripala joj je, naravno, jedna od glavnih uloga - Jasne, Berinine majke, koja umire od teške bolesti.
Fitnes s Elvirom
Scenarij me je potresao, jer ima mnogo dodirnih tačaka sa mojim odrastanjem. Igram ulogu žene koja umire od raka i koja ima kompleksan odnos s kćerkom i mužem. Radi se o porodičnoj drami s kojom se svi, na ovaj ili na onaj način, možemo identificirati - kazala nam je Mira Furlan na početku intervjua koji je u pauzi snimanja dala za "Dnevni avaz".
Koliko ovog puta ostajete u Sarajevu? Kako biste opisali svoju vezu s našim glavnim gradom?
Dosta dugo ostajem, iako se dan mog odlaska bliži sve većom brzinom. Sa Sarajevom imam posebnu vezu, ona traje od mojih samih početaka u profesiji. Uvijek sam rado dolazila, radila i družila se sa svojim dragim sarajevskim prijateljima. Ovaj grad ima posebnu energiju i veselje koje čak ni stravične patnje u ovom ratu nisu uspjele uništiti. Nekako je ovdje najmanje mržnje, najmanje nacionalističkih strasti, barem u krugovima u kojima se ja krećem. To je veličanstveno postignuće ako se uzme u obzir sve kroz šta su građani Sarajeva prošli.
U filmu "Berinine čakre" igra dosta mladih glumaca.
Izuzetno sam impresionirana Marijom Pikić, koja igra moju kćerku. Ona ima svježinu, živost i jednostavnost, iz čega i ja mogu učiti. U našoj profesiji svi učimo jedni od drugih bez obzira na iskustvo i godine. Posebna mi je radost to što u filmu mog muža igra stari prijatelj, moj i Goranov, legendarni i beskrajno duhoviti i talentirani Branko Đurić Đuro.
Vjerovatno ste većinu dana angažirani na setu. Kako provodite slobodno vrijeme u Sarajevu? S kim se družite?
Divna gospođa Tanja, koja vodi fitnes-centar hotela "Central", dala mi je najljepši mogući poklon, pozvavši me na to krasno mjesto. Uživam u kombinaciji rada, druženja sa starim prijateljima i u plivanju te vježbanju s izuzetnim trenerom Elvirom. Bila sam i na nekoliko predstava, od kojih me je posebno impresionirao performans u režiji Selme Spahić. Predstava koja me u 30 minuta uspjela emocionalno zavrtjeti i duboko potresti kao što to ne uspijevaju ni mnogo glomaznije, skuplje i naoko ambicioznije predstave.
Uživam u prirodi
Kako biste opisali svoj život u Los Anđelesu? Kako ste odabrali da tamo živite?
U Los Anđeles smo se preselili iz Njujorka, u koji smo emigrirali krajem 1991. godine, jer sam ja dobila posao na seriji "Babylon 5". Taj grad vrlo vjerovatno nikada ne bi bio moj "prirodni" izbor, ali sam ga prihvatila kao mjesto koje ima svoje čari i posebne ljepote. To je grad u čijem se centru može živjeti kao da ste u najudaljenijoj planini. To nema nijedan grad na svijetu. Bez obzira na sve aspekte tog grada koji mi smetaju, prisustvo prirode u mom svakodnevnom životu je nešto što beskrajno volim i bez čega bi mi bilo teško živjeti.
Kako je Vaš brak sa poznatim rediteljem Goranom Gajićem izdržao sve teškoće snalaženja u dalekom svijetu. Je li to ojačalo Vašu ljubav?
Izdržao je. Bez toga ništa ne bi bilo moguće niti bi imalo ikakvog smisla.
Jeste li u Americi ostavili dosta posla iza sebe. Koji su to filmski projekti na kojima ste angažirani?
Trenutno su u planu dvije TV serije. Obje su naučnofantastične, u kojima bih trebala glumiti, pod uvjetom da se sklope sve produkcijsko-finansijske okolnosti. Oba projekta su vrlo zanimljiva, baš kao i uloge koje su mi namijenjene.
Brojne filmove snimili ste u BiH, Srbiji, širom Evrope, samo ne u Hrvatskoj. Ne želite ili Vas ne zovu?
Vrlo bih rado snimala u Hrvatskoj. Bilo je nekih ponuda, ali su se one već u prvim bojažljivim kontaktima izjalovile. Sve je to vrlo tužno i vrlo glupo, a sada već i beskrajno dosadno. Svijet je veći od Hrvatske. To sam naučila.
Ženska revolucija
Izborili ste pravo na otkup svog stana u Zagrebu. Koliko često boravite tamo?
Boravim tamo kad god se nađem u regiji, jer u Zagrebu imam nekoliko dragih prijateljica koje su mi važne u životu.
Koja Vam je uloga ostala posebno draga?
Bilo je nekoliko pozorišnih uloga koje su me "stvorile", na kojima sam otkrivala šta je gluma i šta sam ja. Te moje prve uloge iz mladosti vjerovatno su ostavile na mene najdublji trag: uloga supruge u istoimenom malom engleskom komadu za dva glumca, Vajthedovoj (Whitehead) "Alfa - Beti" i uloga Glorije u Marinkovićevoj "Gloriji".
Sarađivali ste sa mnogim rediteljima sa prostora bivše Jugoslavije i cijelog svijeta. Postoji li rediteljsko ime s kojim niste, a vrlo rado biste zasnovali saradnju?
U bosanskoj kinematografiji pojavile su se sve same talentirane žene kao Jasmila Žbanić, Aida Begić i, evo, sada i mlada Selma Spahić. U njihovom radu, iako je svaka potpuno različita, vidim jednu zajedničku liniju, žensku, nježnu, finu, osjetljivu. To mi daje nadu u ove prostore, gdje su decenijama glavnu riječ vodili muškarci i gdje su ženski likovi u tim "muškim" filmovima uglavnom bili upotrebljavani kao funkcije muških likova te tretirani bez pravog interesa i poštovanja.
Velika je stvar da se upravo ovdje, u Bosni i Hercegovini, u okruženju koje nije naročito sklono ženama ili mi se barem tako čini, dešava mala ženska revolucija. Pozdravljam to svim srcem i skidam kapu tim ženama.
Da možete sve ispočetka, biste li danas bili to što jeste ili biste nešto mijenjali?
Možda se ne bih bavila ovako javnom profesijom.
Pametno i dobro
Šta Vam više pristaje, pozorište, TV serija ili film?
Pristaje? Zanimljiva riječ. Nemam pojma. Volim snagu i intenzitet pozorišta, volim intimnost filma, volim kontinuitet rada na TV seriji. Mislim da nam svima "pristaje" sve kad je pametno i dobro.
Pisanje kao terapija
Okušali ste se i kao književnica. Šta Vas inspirira i hoćete li uskoro izdati neku knjigu?
Pisanje je za mene terapeutska djelatnost. Pomaže mi da mislim, da artikuliram svoje misli i osjećaje. Radim na jednom, za mene velikom projektu, koji zahtijeva mnogo vremena i samodiscipline i s kojim sam odlučila ne žuriti. Veoma mi je žao što moje knjižice pod naslovom "Totalna rasprodaja" nema u sarajevskim knjižarama.
Sinu savjetujem da bude znatiželjan
Stižete li od brojnih obaveza odgovoriti na sve zahtjeve svog sina. Šta mu savjetujete?
Savjetujem mu da misli svojom glavom i da bude znatiželjan prema svijetu i dobar prema drugim ljudima. Nekada je teško i meni i njemu, jer smo na dva različita kontinenta, ali to je naprosto tako. Sve to spada u takozvani rok službe, i mene kao mame i njega kao sina.
Iz biografije
Furlan u seriji "Izgubljeni"
Rođena 7. septembra 1955. u Zagrebu.
Isprva istaknuta glumica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, osamdesetih godina postala je jedna od vodećih hrvatskih i jugoslavenskih filmskih glumica.
Glumila je u mnogim filmovima, među kojima su: "Kiklop" (1982.), "U raljama života" (1984.), "Otac na službenom putu" (1985.), "Za sreću je potrebno troje" (1986.), "Lepota poroka" (1986.), "Braća po materi" (1988.), "Cirkus Columbia" (2010.)...
TV serije: "Velo misto" (1980-1981), "Priče iz fabrike" (1986.), "Izgubljeni" (2004- 2008; 2010.), "Vratiće se rode" (2008.), "Zakon i red: Los Anđeles" (2010.)...
U braku je s beogradskim rediteljem Goranom Gajićem, s kojim ima sina Marka Lava.
Rekla je
Ljubav je ključ. Ljubav bi se uvijek probila kroz sve moguće teškoće, probleme i izazove.
Koliko god bilo teško, prihvatanje činjenica, ma kako bolne one bile, ključno je da bi se dalje moglo živjeti bez gorčine.
Da se ostarilo, ostarilo se! Ali, šta da se radi, na ekranu se vidi i ono što se golim okom ne vidi, nešto dublje od bora na licu, druga dimenzija starenja.
Mrzim audicije, jer su nehumane i izvor stravične frustracije, nesigurnosti i panike.
Bitku s vremenom ne možemo dobiti i bitno je tu činjenicu što prije prihvatiti.
Na ovom svijetu sve je relativno. Prema tome, u poređenju sa mnogima, ja sam uspješna, a opet, ako se poredim s drugima, ja sam neuspješna.
Mislim da su se ljudi umorili od mržnje i stalnog pronalaženja neprijatelja u svojim redovima. Sve su se te velike priče o nacionalnim ciljevima i patriotskim dužnostima malo izlizale i potrošile.
Promjena je teška, ali je strahovito bitno povremeno iskočiti iz komforne ambalaže koju smo sami sebi složili i vidjeti šta ima izvan te ljuske.
Zabrane, kazne i strah nisu dio mog svijeta i životnih uvjerenja.
Voljela bih da se nisam toliko nervirala zbog pogrešnih stvari i ljudi.
Tekst je preuzet iz Dnevnog Avaza
