<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Moberi oko nas

ZAVIST - RAK DRUŠTVA

Zavidne ljude susrećemo svakodnevno, a najviše u radnom okruženju i to kao mobere i munafike.

24. juni 2021, 12:50

 

“Mogla je biti prosta priča, kao Pepeljuga”- reče onomad Bijelo dugme. Naravno, taj stih je dio pjesničkog izričaja i nema veze sa stvarnom bajkom koja nije samo “prosta” priča. U omiljenim bajkama  djeca se obično susretnu sa dobrim  i zlim likovima u obliku princeza, kraljeva, vještica, čarobnjaka, viljenjaka sa namjerom da iz priče nauče ono osnovno, a to je kako se sa takvim likovima “nositi” kroz cijeli život. Dakle,  poruka priče bi trebala imati što duži  domet u životu pojedinca sa željom da već od najranijih dana shvatimo da je ideja bajke često stvarna i da je skrivena u svakodnevnim životnim sitacijama. I da…ono što je gotovo zajedničko za svaku priču je sretan kraj. Jer, upravo  nas to  sve vrijeme “drži” budnim i motiviranim. 

U navedenoj bajci, zavist Pepeljuginih sestara je više nego očita. Ako bismo  pitali učenike za mišljenje dobili bismo odgovor koji je najiskreniji. Bez imalo skrivanja djeca će vam reći da je Pepeljuga bila najljepša i najbolja. Znači psiho-fizički kompletna osoba. Zavist na njenu ljepotu i dobrotu, kao dominantna emocija u bajci, je osnovni razlog Pepeljuginog teškog života.   

Šta je zavist? Jedno od tumačenja navodi da je još Aristotel definisao zavist kao bol pri pogledu na tuđu sreću, potaknutu od „onih koji imaju ono što bismo trebali imati”. Russel, pak, smatra da je zavist jedan od najsnažnijih uzroka nesretnosti osoba koji je posjeduju. Riječ zavist potiče od latinskog invidĭa , što proizlazi iz invidere ( “u”, „prema unutra “ i videre , „vidjeti“). Dakle, povezuje se sa 'zlim očima' i 'lošim izgledom'.

Zavidne ljude susrećemo svakodnevno, a najviše u radnom okruženju i to kao mobere i munafike. Današnja politička stvarnost u Bosni i Hercegovini omogućila je da životno marginalni ljudi zauzmu radne pozicije za koje nemaju stručne kompetencije, a  prije toga da “nabave” potrebne diplome u “sumnjivim” obrazovnim institucijama.

Nakon što se “smjeste” na , ni manje ni više,  rukovodeće pozicije, obuzme ih neopisivi lažni osjećaj moći. Prvo što naprave je “čistka” u svojoj okolini, a koja se odnosi na uništavanje intelektualne konkurencije na različite načine. Najčešće se poseže za mobingom.  Da li bi zaista trebali od  ljudskih bića koja su na granici moralne bijede očekivati potpunu radnu lojalnost i korektnost? Osjećaj za drugog i drugačijeg? Želju za napredovanjem i novim idejama? Stvaranje pozitivne klime kroz jednak tretman svih uposlenika? Naravno da ne. Iz prostog razloga jer oni to NE ZNAJU. Živjeli su u sasvim drugim životnim uvjerenjima, a sad su pomislili kako je “došlo njihovo vrijeme”.  Zadnjih trideset godina  za takve pojedince važi izreka: Najbolje je nemati pa imati!. 

O mobingu se tek u zadnje vrijeme  počelo intenzivnije pisati. Sve češće možemo pročitati naslove poput: Postalo je „normalno“ trpjeti uvrede, ponižavanja i zlostavljanja, Mobing se proširio poput pandemije, Nakon mobinga na poslu upisala je još jedan fakultet, te napisala knjigu: 'Uvijek su mobingirani najbolji', Ispovijest zaposlenice: Ucjenjivali su me, ponižavali i sustavno lomili. Umalo sam se bacila pod vlak...

Mobing najčešće možemo definisati kao moralno maltretiranje na radnom mjestu, ali puno je termina kojima se pokušava prevesti mobing: psihološko zlostavljanje, psihološko maltretiranje, psihološki terorizam, moralno maltretiranje, moralno zlostavljanje i sl. Riječ „mobing“ dolazi od engleskog glagola „to mob“  što znači: bučno navaliti, nasrnuti u masi. Mobing je planirano zlostavljanje koje izaziva teške fizičke i psihičke posljedice. Nedavno objavljena knjiga autorice iz Hrvatske, Blaženke Rogan pod nazivom “Moberi – psihopati i sociopati na radnome mjestu”, odgovorila je na mnoga pitanja. U njoj autorica realno oslikava problem mobinga kao „tihog i perfidnog ubojice” radnika na radnom mjestu. Želeći ohrabriti sve žrtve mobinga, ona im poručuje: Ne bojte se, odvažite se svjedočiti o istini jer imate pravo na zaštitu vlastita dostojanstva, zdravlja i života!

Najpotpunija definicija mobinga navedena je u novom francuskom zakonu o mobingu. Definicija mobinga u francuskom Zakonu glasi: “Mobing je psihičko maltretiranje što se ponavlja putem akcija kojima je cilj ili posljedica degradacija radnikovih radnih uvjeta, koje mogu uzrokovati napad i nanijeti štetu ljudskim pravima i ljudskom dostojanstvu, naštetiti fizičkom ili mentalnom zdravlju ili kompromitirati žrtvinu profesionalnu budućnost.”

Potrebno je obratiti pažnju na mobizirajuće postupke, a neki od njih su (https://kognitivno-bihevioralna-terapija-akm.hr/mobing): napadi na mogućnost adekvatnog komuniciranja (ograničavanje mogućnosti izražavanja, žrtva mobinga je uvijek prekidana kad govor), napadi na mogućnost održavanja socijalnih odnosa (žrtva je stalno izolirana), napadi na kvalitetu rada (stalne kritike u radu, stalna kažnjavanja i niska ocjena rada, žrtvi se daju zadaci neprilagođeni profesionalnoj kvalifikaciji. zadaci su ili prejednostavni ili preteški pa od žrtve zahtijevaju sposobnosti koje ona nema - cilj im je natjerati žrtvu da pogriješi, zatrpavanje zadacima i određivanje kratkih rokova (sindrom “punog stola”)), napadi na osobnu reputaciju (ogovaranje, ismijavanje, prisiljavanje žrtve na obavljanje ponižavajućih zadataka), napadi na zdravlje žrtve (negiraju joj se godišnji odmori i slobodni dani) itd. 

Ostavlja bez daha činjenica da je u Europi 9% radnika bilo meta mobinga (to je oko 13 miliona radnika u EU).

Ko su moberi?


 •  To su osobe koje nikome, a posebno ne saradnicima, ne pristupaju prijateljski i ne pomažu im. Nisu produktivne i imaju negativan stav prema svom životu. 
•  Oni vjeruju da su drugi talentovaniji, inteligentniji i uspešniji, što je uglavnom i istina. 
•  Zbog toga su zavidni i bolesno ljubomorni. Često su podmukli, ulaguju se, dok s druge strane čine zlo. 
•  Oni uglavnom frustriraju i zastrašuju sve oko sebe arogancijom i igrama moći. 
•  Ponašaju se kao da su centar svijeta. 
•  Djeluju destruktivno, neprijateljski, na štetu drugih. 
•  Znaju prava drugih, ali žele kontrolisati situaciju, pa zato često manipulišu  
•  Uporni su u tome da bude po njihovom. 
•  Ne izvinjavaju se za svoje ponašanje.

Kuran Časni ih je davno definisao kao munafike. Za koga se kaže da je munafik ? Zašto se neki ljudi često predstavljaju onakvima kakvi oni, zapravo, u suštini nisu? 
Prema Mu'džemu-l-vesitu, riječ munafik označava osobu koja skriva nevjerovanje, a pokazuje vjerovanje; osobu koja gaji neprijateljstvo, a ispoljava prijateljevanje i osobu koja se očituje suprotno od o¬noga što u svojoj duši drži skrovitim…

Arapska tj. kur'anska riječ munafik – dvoličnjak, licemjer, izvedena je iz riječi nifak, koja prema Isfahaniju, čuvenom jezičaru, znači: ulaženje u djelokrug Vjerozakona (Šerijata) na jedna vrata, a izlazak iz njega na druga! Na ovo značenje, veli Isfahani, upućuje završetak 67. ajeta, Sure Et-Tevbe, u kojoj je riječ nifak (licemjerstvo) upotrijebljena na tri mjesta: إِنَّ الْمُنَافِقِينَ هُمُ الْفَاسِقُونَ  – “…Licemjeri su, doista, razvratnici“! [9:67](Tewbe, 67) Dakle, dvoličnjak, licemjer prestavlja sebe drugim ljudima drugačijim nego što je u svojoj stvarnosti.( https://sandzakpress.net/munafici-dvolicnjaci-licemjeri/) 

Sad kad smo definisali , objasnili i skrenuli pažnju na zavist, mobbing, mobere i munafike ostaje nam samo da ih prepoznamo u svom okruženju. 

Svaki put kad se  osjećate nelagodno usljed drugačijeg odnosa nadređenog prema vama u odnosu na vaše kolege,  znajte da tu nešto nije u redu. Drugačiji tretman podrazumijeva: ophođenje (agresivno), naredbe (čitanje  “bukvice”, ponižavanje), uključenosti ili isključenosti iz određenih aktivnosti (vaše zadatke dobija neko drugi a vi njegove),  podsticanje drugih protiv vas čineći im sitne ustupke (ulagivanje vašim kolegama i “okretanje” protiv vas), minimiziranje vaših poslovnih rezultata  i sl. Sve to doprinosi otežanom boravku na poslu i radu pod presijom i stresom. 

Ne zaboravite da na posao trebamo ići sretni kako bi ga obavljali najbolje što možemo. Ukoliko to nije tako jer su nam na put stali ljudi koji bi bez funkcije bili potpuno “nevidljivi”,  oduprite se svom snagom. Obznanite mobing, nikad ga nemojte prešućivati, stavite ga “na sto”. Potpuno ih OGOLITE. 

Ne zaboravite da se radi o sitnim dušama, običnim kukavicama i da bi, bez dobijene funkcije koja je dobijena političkim ucjenama i kalkulacijama, bili neprimijetni kakvi su bili  i ranije. Možete ih i žaliti jedino. Jer jesu za žaljenje. Neznalice na ivici morala. 

Ko bi se htio mijenjati s njima?

I ne zaboravite da svaka priča ima sretan kraj, a ako nije sretan onda JOŠ NIJE KRAJ.

Piše: dr sc. Zlata Bosnić