MOŽEMO BOLJE Zbog kružnih tokova i proširenja saobraćajnica Banjaluka gubi zelenilo: Grad nije samo saobraćajna shema

Banjaluka - Ostaćemo zaljubljeni u zelenu ljepoticu i pamtićemo je zauvijek, ali danas je sve drugačije

Maja Isović Dobrijević / 20. August 2019

Foto: BUKA (M. Plavšić)

 

Posljednje rekonstrucije saobraćajnica u Banjaluci pored novih kružnih tokova i proširenja ulica nose sa sobom i manji broj drveća. Zbog same rekonstrukcije u naseljima Hiseti, Nova Varoš i Starčevica posječena su zdrava drveća, a mnogima koja su ostala čitava ugroženo je korijenje. Jasno je, da se grad mora širiti, da se moraju vršiti određene rekonstrukcije, ali ostaje pitanje kako u svemu tome sačuvati “pluća grada”, zelenilo i drveće.

I gradski pejzažni arhitekta Ognjen Šukalo smatra da je gubitak drveća u gradu uvijek problematičan, a još i više od gubitka pojedinačnih stabala važnije je nestajanje životnog prostora (tzv. zelenih površina i traka) u koje zamjenska stabla mogu biti posađena.

“U posljednjih nekoliko mjeseci bilo je nekoliko ‘sukoba’ između nove saobraćajne infrastrukture i zelenila: od sječe velikih platana kod TC Delta (istina, u nadležnosti JP Putevi), preko ulaska u zonu korijenja novom pješačkom i biciklističkom stazom na Istočnom tranzitu, do raskrsnice kod Čajaveca (opet, jako blizu stabala, sa rizikom od vjetroizvala). Posljednji, i na neki način najdrastičniji primjer jeste uklanjanje više zrelih i vitalnih stabala kod ‘SUP-a’, za potrebe izgradnje raskrsnice sa kružnim tokom. Koliko je opravdano? Posmatrano samo kroz prizmu efikasnosti motorizovanog saobraćaja najčešće jeste opravdano i skoro pa neminovno. Ipak, grad nije samo saobraćajna shema,  a saobraćaj nije samo automobilski, pa su stvari nešto složenije – i tako bismo trebali i da ih posmatramo”, rekao je za BUKU Šukalo.

 

 

On ističe da upravi grada i građanima treba postati jasno da je Banjaluka grad koji ima ozbiljan problem pretjerane upotrebe automobila.

“Nikada neće biti rješenje ako tom problemu nastavimo jednoznačno otvarati dodatni prostor, jer će problem dodatno i narasti. To je staro urbanističko pravilo: automobilu se ne može udovoljiti. Svako ‘povećanje efikasnosti’ znači povećanje opterećenja samo nekoliko godina kansnije. Takođe, tu je i pitanje kako se pojedine stručne discipline susreću i usklađuju u razvijanju grada. Pogledajmo primjer buduće biciklističke staze na Istočnom tranzitu (u dijelu koji prolazi kroz postojeću zelenu površinu, paralelno sa Ulicom Jug Bogdana). Ko bi se mogao buniti protiv toga? Evo i sam se dosta oslanjam na bicikl za potrebe kretanja gradom. Stvar je u tome da je grad često tijesan da primi uvijek ‘čista’ tehnička rješenja (npr. iz domena saobraćajnog inženjerstva), jer se na istom prostoru sustiče puno različitih potreba. Vjerovatno je trebalo uračunati manje ‘perfektno’ rješenje biciklističke staze da bi se smanjio rizik od sušenja i vjetroizvale postojećeg drveća, inače vrlo vitalnog, kao i da bi se sačuvao osjećaj cjelovitosti jednog polu-neformalnog linearnog parka koji se na datom prostoru stvorio. Ili: pogledajte samo dijagonalno odatle, ka montažnoj kružnoj raskrsnici na Istočnom tranzitu. Da li je traka za uključivanje desno (iz smijera mosta Venecija) zaista neophodna, budući da time gubimo dobar dio zelene površine, a pješake (hiljade njih dnevno) odvodimo na dugu putanju do pješačkog prelaza. Gradske ulice, za razliku od ‘saobraćajnica+, moraju zadovoljiti mnoge potrebe i svemu je potrebna mjera”, pojašnjava Šukalo.

 

 

Šukalo ističe da je zelenilo važno za mentalno zdravlje stanovnika gradova.

“Ne bih mogao sa lakoćom dati neku presudu kada je Banja Luka u pitanju – a i kakav bih ja bio ‘gradski pejzažni arhitekta’ ako bi mi trenutno stanje bilo dovoljno; moramo bolje. Pojedini dijelovi grada su pretrpjeli pravi maskr u tom domenu i tu su velike urbanističke prilike propuštene. Pogledajte, na primjer, širi prostor oko Mediciske elektronike i Starog hrasta: ono se uobičajeno smatra ‘elitnom zonom’, a u pitanju je čista (i preizgrađena) betonska pustinja. Nekadašnji park i voćnjaci na tom mjestu su bili ogroman resurs, koji se samo potrošen, bez da je stvorena nova vrijednost. Na kraju krajeva, kada bismo radili kako treba, to bi se moralo i kompenzovati parkom negdje u bloku Paskolove ciglane (ili u blizini). Naravno, ostalo je još mnogo velikih prirodnih kapaciteta koji traže našu pažnju, poput priobalja Vrbasa  - koje će, vjerovatno, takođe morati da se brani od jednostranih tehničkih pristupa regulaciji obale; sa tim sam tek počeo ozbiljnije da se upoznajem”, kaže on i dodaje da iako se čini da je u u ranijim odgovorima naružio kolege saobraćajce, ali u poređenju sa posljedicama špekulantske stambene izgradnje, radovi Odjeljenja za saobraćaj su još i svijetao primjer.

 

“Sa njima dobro sarađujem i sa njima sam prvi put došao priliku da sadimo drveće na način koji garantuje vitalnost i  dobar rast (u skladu sa zahtjevima struke). Tačnije, sadimo na jesen ili proljeće, u produžetku ‘Parkića’. Imaju oni i još aduta u rukavu – poput zamjene određenog broja parking mjesta drvećem – pa će ovi slučajevi neusklađenosti odlično poslužiti da se te pozitivne stvari prije dese”.

Ova situacija se odražava najviše u domenu onoga što Šukalo zove „ljudski prostor“, za razliku od prostora mašina i apstraktnih (saobraćajnih) funkcija.

“Na primjer, pogledajte rješenje te nove raskrsnice kod ‘SUP-a’, usvojeno izmjenom Regulacionog plana Jug 7. Prvo, snosim značajan dio odgovornosti za to što je takvo rješenje usvojeno, jer sam razmatrao tu izmjenu Plana u januaru, odmah po imenovanju, ali sam se više u to vrijeme fokusirao na pitanja visokih spratnosti i parking-pustinje preko puta ETF-a, kao i na loš RP za Čajavec u isto to vrijeme. Iskreno, mislio sam da je ta raskrsnica daleko dole na listi prioriteta i da je predloženo rješenje skoro pa hipotetičko. Drugo, novim rješenjem se planira značajan obuhvat zelenih površina i sađenje većeg broja stabala. Dakle, sve je super? Sjeklo se, pa će i da se sadi. Međutim, pogledajte to saobraćajno rješenje pažljivije, kao pješak ili kao biciklista i pokušajte da se odlučite za putanju. Zatim, pogledajte broj tih izdvojenih saobraćajnih ostrva, tih „zelenih površina“ i razmislite da li biste ikada i u jednoj od njih boravili? I, uopšte, kome će drveće u središtu kružnog toka praviti hlad? A ne zaboravite da se zapitajte i sljedeće: koliko je naša (nepotrebna) upotreba automobila doprinijela dominaciji ovakvih rješenja”, ističe naš sagovornik.

 

 

Ognjena smo pitali da li je moguće razvijati grad bez remećenja zelenila, drveća, koja nam je alternative.

“Na neki način, i nije moguće. Razvoj grada je igra stalnog oduzimanja od nekadašnje situacije u kojoj je sve bilo 100% zelenilo, barem u našem podneblju i klimi. (Na stranu sad dobra i potrebna, ali tehnički zahtijevna rješenja poput zelenih krovova ili zidova, kojima se, kroz gradnju, nešto od uzetog i vraća.) Pitanje je samo koliko ćemo mudro igrati tu igru oduzimanja i koliko pažnje pokloniti onome što od zelenila preostane. Tu leži razlika između toga da li ćemo, živeći u gradu, imati osjećaj da smo u nečemu vještačkom i pustom ili u jednom pravom ljudskom staništu, prirodom skoro kao šuma”, kaže gradski pejzažni arhitekta.

Tihomir Dakić, koordinator programa za transport u Centru za životnu sredinu kaže da će manija da se samo gradi u Banjaluci potrajati još neko vrijeme.

“Naime rezultate ‘riješavanje gužvi’ u saobraćaju proširenjem i ubrzavanjem motornog saobraćaja u gradu izgradnjom kružnih tokova, vidjećemo već na jesen kada se broj motornih vozila u kretanju naglo poveća. U vršnim satima imaćemo iste gužve a kružni tokovi će biti blokirani. Za jedno veliko stablo koje je davalo hlad potrebno je bilo više od 30 godina, ono se posječe za pola sata, a to što ćete posaditi 30 novih sadnica u narednih desetak pa i više godina ne znači mnogo. Bolja riješenja se uvijek mogu naći, no problem je što postoji poprilična samouvjerenost da ‘sami’ najbolje sve znaju i da je još uvijek teško da poslušaju prijedlog i sugestije. Pored toga niti sami projektanti koji dobiju projektni zadatak nisu baš za pohvaliti i zakovani su uz ista i dosadna tehnička beton/asfalt riješenja”, kaže za BUKU Dakić.

 

Dakić kaže da se saobraćajnice više ne mogu proširivati, a da to ne ide na uštrb zelenih površina ili pješačkih i bicilističkih površina.

“Gradu treba prije svega vizija, a oni je nemaju još uvijek, ili ne mogu da je artikulišu. Oni bi nešto novo, moderno, ali kružne raskrnice to svakako nisu. Jesu novina u Banjaluci ali nisu nova riješenja i najbolja za Banjaluku”, ističe i dodaje da je Banjaluka imala priliku da nastavi sa obnovom fonda zelenila u gradu, ali napravila se velika pauza, sadilo se sve i svašta što nije bilo primjereno za pojedine lokacije, sadnice su se namjerno kidale poslije svakog koncerta i tek se sada se smislenije sadi, a to znači da ćemo potencijalno tek za 30 godina na nekim lokacijama imati hladovinu.

“Sa druge strane stara stabla je potrebno uklanjati, jer predstavljaju opasnost sa ljude i materijalna dobra.  A ono što je još veći problem, Banjaluka se pod parolom izgradnje betonizuje, sve je veća površina pod betonom i asfaltom. Beton i asfalt ne prima vodu ali prima toplotu, tako da možemo očekivati sve veću temperaturu u samom gradu i mikroklima će biti sve nepovoljnija. Sam grad neće biti ugodno mjesto za provesti vrijeme i svi će iz njega bježati. To se već počelo dešavati”, kaže naš sagovornik.

 

Dakić kaže da danas imamo situaciju da se jedna stambena kuća sa prostorom oko nje zamjenjuje sa zgradom koja ima oko 20 stambenih jednica i nekoliko poslovnih prostora, a zgrada je naslonjena na istu infrastrukturu.

“U posljednjih petnaestak godina dozvolilo se usvajanje na desetine regulacionih planova koji nisu bili u skladu sa Urbanističkih planom iz 1975. godine. Naime, to se radilo da bi se kroz građevniski sektor ‘oprao’ nelegalno stečen novac za vrijeme rata i kriminalnih radnji (u određenoj mjeri). Ostaćemo zaljubljeni u zelenu ljepoticu i pamtićemo je zauvijek. No mnogo je i do ljudi koji kupuju stanove bez životnog prostora, bez dječijih igrališta, samo parkinzi i stanovi. Valjda ljudi misle da je to progres i napredak, beton, asfalt i sivilo”, ističe.

Tihomir Dakić kaže da se trenutno grad razvija po željama investitora, a oni najčešće nisu obrazovani iz oblasti urbanizma, arhitekture i šumarstva/hortikulture, već znaju osnove matematike i principe ulaganja.

“Uložiš oko 600 KM po kvadratu i prodaš ga za 2000 KM, i to je sve. Tako se Banjaluka razvija. Vizija ne postoji. Urbanistički plan se tek počinje raditi i on će samo prilikom izrade uvesti trenutno stanje kao početnu poziciju koja je poprilično dehumanizovana. Alternativa je da, ukoliko se devastacija zaustavi, nakon što se usvoji novi Urbanistički plan a do tada ne donesu katastrofalni regulacioni planovi da se radi revitalizacija i očuvanje svakog pedlja zelenih površina. No mislim da se to neće desiti. Dok god na komentar da se sačuva zelena površina u gradu, „urbani“ predstavnici Gradske uprave kažu: ‘Idi na manjaču, tamo imaš zelenila’, do tada će biti sve po starom. Tada će biti poprilično kasno. Ono što je interesatno da su načelnici najbitnijih resornih odjeljenja, izuzev jedne osobe, uglavnom u automobilu, malo šetaju, a ne voze bicikl. Iz automobila se ništa ne vidi i ništa ne osjeti, te je stoga manija izgradnje u pravcu motornog saobraćaja. Hoće li biti bolje? Neće još neko vrijeme”, kaže naš sagovornik.

 

Iz Odjeljenja za saobraćaj i puteve Gradske uprave Banjaluka kažu da je zbog proširenja saobraćajnice na raskrsnici ulica Ranka Šipke i Jovana Dučića, bilo je neophodno ukloniti dva manja stabla.

“Proširenjem ove saobraćajnice, namjerava se povećati kapacitet raskrsnice, ali i podići stepen bezbjednosti za sve učesnike u saobraćaju. Uzimajući u obzir drvored na navedenoj raskrsnici, odnosno u Ulici Jovana Dučića, nije se radilo o klasičnom proširenju s jedne strane kolovoza već je iz smjera Muzičke škole, saobraćajnica prije raskrsnice proširena za oko jedan metar s lijeve i desne strane, odnosno do zdravih drveća, koja su na ovaj način ostala sačuvana”, kažu iz Gradske uprave.
Ističu da se nakon raskrsnice, dalje ka Novoj Varoši, saobraćajnica proširuje sa desne strane u dužini od 50-tak metara, čime se i iz smjera Nove Varoši stvaraju uslovi za dvije izlazne saobraćajne trake.

 

 

“Na navedenom proširenju je bilo jedno manje stablo koje je djelomično bilo nezdravo i jedno manje zdravo stablo koje je moralo biti uklonjeno. Ostala stabla nisu posječena.Istovremeno, zbog izgradnje kružne raskrsnice na ukrštanju ulica Isaije Mitrovića – Solunska, radovi se u potpunosti izvode sa građevinskom dozvolom, koja podrazumjeva i uklanjanje nekoliko stabala. Planirano je da se zasade nova stabla, te da se unutar tzv ,’kruga obezbjedi navodnjavanje i da se isti pejzažno uredi’, kažu iz Gradske uprave.

Sve dok upravi Bajaluke zelenilo i drveće ne budu prioritet saobraćajnice i beton “poješće” ono što nam je potrebno da bismo u vrevi grada uspjeli sačuvati mentalno zdravlje građana.

 

 


Buka preporuka

Društvo

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.