o Andrić (1892-1975), nagrađen Nobelovom nagradom za roman “Na Drini ćuprija”, uvijek je imao moć svojim mudrim zapažanjima osvijestiti, zapanjiti i oduševiti čitatelja.
Ne postoji čovjek koji se ne može pronaći u njegovim dubokim riječima i iz ostalih romana (Znakovi pored puta, Ex Ponto, Prokleta avlija, Travnička kronika, Gospođica) i pripovjedaka …
Ovo su samo neke od Andrićevih misli i citata koje možete ponijeti svuda sa sobom…
“Živimo! Da, gospodine, ali kako? Kao da smo na velikoj santi leda koja, sivim oceanom pod bezimenim nebom, plovi sve brže u nepoznatom pravcu, i sa svakim danom biva sve uža i tanja “.
“Budite radosni kad god vam se za to pruža mogućnost i kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenuci čiste radosti vrijede i znače više nego čitavi dani i mjeseci našeg života provedeni u mutnoj igri naših sitnih i krupnih strasti i prohtjeva. (njihova propinjanja su ćudljiva i nezdrava, njihova zadovoljenja nesigurna i kratkotrajna, sama sebi cilj i svrha!) A minut čiste radosti ostaje u nama zauvijek, kao sjaj koji ništa ne može zamračiti “.
“Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama činjenica da je takva nada mogla postojati vrijedi toliko da nije odviše skupo plaćena jednim razočaranjem pa ma kako teško ono bilo “.
“Čuvajte se onoga koji živi u vama i na kojeg zaboravljate, a koji često, pred večer, donosi brza rješenja zbog kojih se, te iste noći, budite kao od udarca i, obliveni vrelim znojem kao rastopljenim olovom, propadate od sramote zbog sinoćnjih lakomislenih odluka “.
“Kod unutarnjih borbi koje čovjek vodi sa samim sobom i sa nepoznatim silama u sebi, vrijedi više nego igdje pravilo: ne predaj se nikad”.
“Dođu tako ponekad vremena, kada pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati”.
“Što je više pazio što će uraditi, sve se teže rješavao da uopće nešto uradi, i sve je manje i radio”.
“Vrline jednog čovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvaćanjima i sklonostima”.
“Nije najveća budala onaj koji ne zna čitati, već onaj koji misli da je sve što pročita istina”.
“Ja se ne bojim ljudi, već onog neljudskog u njima”.
“Nema te sposobnosti, ni te dobre osobine koju mi ne bismo željeli da pripišemo sebi; samo što tu želju ušutkava u nama kontrola razuma, ali ograničeni i jednostavni ljudi ne znaju da je sakriju, nego govore o njoj otvoreno i javno se sramote i čine smiješnim “.
“Drskost i upornost su brat i sestra. Drski i uporni ljudi nikad se ne mogu popraviti u svojim manama i slabostima, jer oni, ne osjetivši nikad loše posljedice svojih mana na sebi, i ne primjećuju da ih imaju. I stoga treba od takvih ljudi bježati što dalje “.
“Što vrijedi imati mnogo i biti nešto, kad se čovjek ne može osloboditi straha od sirotinje, ni niskosti u mislima, ni grubosti u riječima, ni nesigurnosti u postupcima, kad gorka i neumitna i nevidljiva bijeda prati čovjeka u stopu, a ljepši, bolji i mirniji život izmiče se kao varljivo Priviđenje.”
“Od straha su ljudi zli, podli i surovi, ali od straha mogu biti i darežljivi pa čak i dobri”.
“Čovjek, da ne bi stao i klonuo, vara sam sebe, zatrpava nedovršene zadatke novima, koje također neće dovršiti, i u novim pothvatima i novim naporima traži nove snage i više hrabrosti. Tako čovjek potkrada sam sebe i s vremenom postaje sve veći dužnik prema sebi i svemu oko sebe “.
“Za život treba mnogo napora i za svaki napor nesrazmjerno mnogo hrabrosti”.
“Toliko je bilo stvari u životu kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti “.
