Banjalučki muzičar Marko Kelečević počeo je da svira još kao petogodišnjak. Prvi instrument koji je naučio svirati je klavir, a instruktor mu je bio njegov ujak. U srednjoj školi je počeo da svira gitaru, koja je sada postala njegov primarni instrument. Autorskim radom se krenuo baviti sa trinaest godina i svirao je s reggae bendom Post Scriptum. Prvu svirku s tim bendom imao je 2002. godine u kultnom klubu KIC. Svoju prvu samostalnu pjesmu ”Idemo na more na jedan dan” Marko je objavio 2006. To je ljetna reggae pjesma inspirisana jednodnevnim odlascima naroda na more. Zatim je 2007. godine objavio pjesmu ”Gledam je, gleda me”, a 2008. godine ”Ako možeš”. Ova pjesma je imala odličan prijem kod publike, a za nju je snimljen i video spot. 2010. godine u Oxigen studiju Marko je snimio i pjesmu ”Paralelni svijet”, a za ovu numeru snimio je i spot. Na poziv Damira Marjanovića Šabe, Marko dolazi u bend ”Neki Plavi Mjesec” 2017. godine. U tom bendu je pjevao i svirao ritam gitaru. U toj grupu snimio je pjesmu i video spot ”Ljubiš mi se”, a zatim su izbacili i pjesmu ”Ploča na dobro”. U decembru 2020. godine, ovaj bend snima pjesmu i video spot ”Kad se jutrom probudim”. U januaru 2021. godine, Marko okuplja ekipu muzičara koju čine Damir Marjanović, Aleksandar Vlajsavljević, Igor Stanković i Dušan Pokrajčić. Ovih dana izašla je njihova pjesma i video spot ”Pozornica snova” koja je snimana u Cirith Ungol Studiju, u Aleksandrovcu kod Dražena Kecmana.
S Markom smo razgovarali o njegovoj muzičkoj karijeri, a on nam je otkrio svoje planove i pričao o detaljima iz svog muzičkog života.
Ovih dana izašla je tvoja pjesma Pozornica snova. Reci mi nešto o njoj.
Marko: Pjesma Pozornica snova je napisana prije par godina, samo je čekala prave ljude da izađe na svjetlo dana. Urađena je u fank žanru. Pjevljiva pjesma za ljetnje dane ili za ljetnjih vrućina koliko nam je preostalo. To je jedna ljubavna priča o momku koji sanja djevojku i odlučuje da ode u svijet snova po nju, da je dovede u svijet realnosti. Zašto takav naziv? U snovima je sve moguće, pa čak imati i svoju pozornicu. To je jedan svijet mašte u kojem jednostavno možeš sve. Čitav bend je učestvovao u pjesmi, kao i u spotu. Autor sam teksta i muzike, a aranžman je uradio bend koji pored mene čine još Damir Marjanović Šaba na bubnjevima, Aleksandar Vlajsavljević na bas gitari, Igor Stanković na gitarama & Dušan Pokrajčić na klavijaturama i saksofonu. Bas gitaru na ovoj pjesmi je snimao Miloš Vujić. Kako je pjesma već postojala, nije trebalo puno vremena da uradimo aranžman i da je upakujemo kako smo htjeli. Snimili smo pjesmu kod Dražena Kecmana u Cirith Ungol studiju u Aleksandrovcu. Dražen je uradio odličan posao. U maju smo snimili spot u Studentskom pozorištu Banja Luka. Spot smo snimili za jedan dan i objavili ga zajedno sa pjesmom početkom avgusta mjeseca.
Šta te trenutno najviše inspiriše da napišeš pjesmu?
Marko: Porodica, život, dragi ljudi koje imam oko sebe, prijatelji, uticaj pozitivne i malo negativne emocije, filmovi, knjige, maštanje, život koji imam i koji se vodi oko mene direktno ili indirektno... Barem kod mene sve ovo utiče na inspiraciju i motiv. Ne samo za stvaranje muzike i pisanje, već i za sam život koji živim.
Da li je lako baviti se autorski radom i zašto nije?
Marko: Teško pitanje. Ima dosta autorskih bendova u Banjaluci, što je super. Bendovi i solo umjetnici rade, snimaju, snimaju spotove i bore se. Malo je situacija sa COVID-19 poremetila sve pravce u životu, a samim time i muziku. Uvijek se sjetim starog dobrog Demo Festa, a tu je bio i mini festival u Rock Simfoniji “Slušaj domaće” koji je dao priliku da se predstave super bendovi različitih žanrova, kako iz Banjaluke, tako i iz regiona. Za sad još nema festivala gdje bi autorski bendovi mogli da pokažu svoje umijeće i predstave narodu svoj rad sem YouTube-a ili poneke promocije video spota. Ali to ne znači da nam sljedeća godina neće donijeti bolje vrijeme, kako za život, tako i za muziku, pa da BL scena svih autorskih žanrova opet zaživi.
Gdje danas mogu svirati autorski bendovi u gradu na Vrbasu?
Marko: Koliko znam,u Gradskom pozorištu Jazavac i Banskom dvoru. Ne sjećam se da je neko imao nastup negdje drugdje u zadnjih godinu i kusur.
Ko su tvoji muzički uzori?
Marko: Veliki je dijapazon bendova i žanrova prisutan. Od roka, popa, bluza do regea, pa nadalje. Ne bih izdvajao nikog posebno, jer bi ova lista bilo poprilično podugačka.
Radiš i kavere. Da li je to zbog pukog preživljavanja ili jednostavno ne možeš da prosperiraš na ovdašnjoj sceni bez kavera?
Marko: Da, radim kavere. Imam kaver bend ”Saso Mange”. Četvorica nas je u bendu. Tu su Nemanja Gojković na bubnjevima, Marko Udovčić na bas gitari, Igor Stanković na solo gitari i ja kao vokal i ritam gitara. S obzirom da svi radimo druge poslove, sviramo jer volimo da sviramo i volimo svirke, a ne radi preživljavanja. Ne bih se složio da se ne može prosperirati bez kavera, ali da je puno lakše baviti se kaverima i dobijati svirke nego autorskim radom, jeste. Ovo je barem moje mišljenje, mada vjerujem da postoji mnogo bendova koji se isključivo bave sviranjem i da im trenutačna situacija ni malo ne ide u korist. Sad, kad su mjere popustile je ok, ali u vremenu kad smo bili zatvoreni i ako nas opet zatvore, vjerujem da ni malo neće biti lako.
Kakvi su tvoji muzički planovi?
Marko: Za sad su pored ”Pozornice snova” snimljene još tri pjesme i jedna je u fazi završavanja. Do kraja godine ću objaviti još dvije pjesme i jedan spot. Bude li prilike da se svaka pjesma isprati video spotom ili određenim vizualom, biću i više nego zadovoljan i presretan. Ako nam iduća godina donese festivale, namjeravam se prijaviti na mnoge od njih, pa samim time da bend pokaže šta je radio u prethodnih godinu i kusur dana.
