Mirna Savić-Banjac, odbornica pokreta "Banjaluka zove", još je u maju mjesecu upozoravala da se novac iz budžeta Grada nije trošio prema prioritetima, iako bi to bilo nužno obzirom na krizu izazvanu pandemijom koronavirusa.
Tada je, zajedno sa još nekoliko odbornika opozicije, napustila petu vanrednu sjednicu Skupštine grada, na kojoj se raspravljalo o rebalansu gradskog budžeta, a razlog napuštanja bio je nepostojanje mogućnosti za fer diskusiju na ovu važnu temu.
Ovo, inače, nije njena prva kritika upućena na račun trošenja budžetskog novca. Više puta je isticala da se prema ovom novcu ne odnosi na domaćinski način, da se primat daje estetici, a ne suštini, te da se gorući problemi zanemaruju.
„Naglasak je i prije, ali i tokom pandemije, morao biti na očuvanju i kreiranju novih radnih mjesta. Na papiru sve funkcioniše, ali u stvarnosti su Banjalučani u velikom problemu sa materijalnom situacijom, sa gubitkom posla ili nemogućnosti da se zaposle. Posljedica je sve veći odlazak kompletnih porodica i to je nenadoknadiv gubitak. U gradu gdje živimo, svi resursi moraju da se usmjere upravo na zapošljavanje, sve mora da se stavi u službu ostanka i opstanka, a tek to je zdrava osnova za bilo kakve druge korake i ulaganja“, ističe za Buku jedna od najaktivnijih odbornica i ujedno skreće pažnju na još jedan segment priče o budžetu kojem svakodnevno svjedočimo:
“Budžet grada je novac svih građana Banjaluke. To nije neka apstraktna suma koja se pojavi svake godine i koju donosi neko nepoznat, a to je otprilike utisak koji stiču građani Banjaluke kada je riječ o gradskom Budžetu. Građani treba da budu zahvalni, jer im neko ko raspolaže njihovim novcem napravi kružni tok ili dječije igralište. Niko im ništa ne pravi, prave sami sebi, ali je bilo kakvo ulaganje predstavljeno upravo na ovaj način."
Slaže se da je započeto, a dijelom i realizovano dosta projekata, ali da i dalje imamo situaciju da voda još nije došla do svih ili da u dijelu grada Dolac, koji je 300 metara od samog centra, i dalje imamo problem s kanalizacijom. Ulaganja, dodaje, jesu neophodna, ali isto tako je bitno kojim redom ih provesti.
„Da li nam je bilo potrebno toliko kružnih tokova u tako kratkom roku? Da li je bilo potrebno da se za jednu od faza uređenja pješačke zone, za popločavanje ispred Palate predsjednika, utroši više od 1,3 miliona KM? Da li je to zaista bilo neophodno u ovom trenutku, da li je estetika važnija od suštine? Novac se mora trošiti prema prioritetima, jedan banalan primjer je da u svojoj kući nećete mijenjati ulazna vrata jer su vam ružna, a ostaviti krov da prokišnjava“, naglašava naša sagovornica, navodeći da Banjaluka ima veliki problem i sa asfaltom, ali i lošim izvođenjem radova.
Dovoljno je, kaže, proći gradskim ulicama i svi su svjesni ovog problema. Veliki problem je i zelenilo, ono se konstantno uništava i prosto je, kaže, nezamislivo da se u 21.vijeku ne shvata značaj zelenih površina, ali i opasnosti koje sa sobom nosi opasni piralen pronađen u Banjaluci ili zagađeni vazduh koji udišemo svake zime:
„Najvažnije stvari su zanemarene i trome. Zaista je nevjerovatno da se o piralenu i dalje ništa ne zna. Imali smo situaciju gdje se nije mjerio ni kvalitet vazduha, a koji je izuzetno važan faktor za zdravlje svakog čovjeka. Kao i u slučaju piralena, tu su uvijek opravdanja zbog procedura, lokalnih i republičkih nadležnosti i slično. Ako je godinama ista vlast i na lokalnom i na republičkom nivou, zar nije bilo logično da se rješavanje problema stavi u prvi plan? Da je rješavanje problema centralno, a da se sve druge procedure stave u službu toga?“
Našu sagovornicu smo pitali i da li je opozicija mogla ozbiljnije djelovati i uraditi više u ove četiri godine. Istakla je da svako djelovanje uvijek može bolje, te da to sigurno važi i za opoziciju. Ipak, podsjeća da ne treba zaboraviti da je opozicija pretpjela jedan od najvećih udaraca, a to je masovni prelazak odbornika opozicije u partije vladajuće koalicije.
„Trgovina mandatima je postala učestala pojava, a koja je na taj način postala prećutno društveno prihvatljiva. To govori o sistemu koji je sve okrenuo naopačke, koji postoji sam zbog sebe i samo onih ljudi koji sistem vide kao sredstvo za ostvarivanje ličnih ciljeva“, ne krije ogorčenost situacijom koja je obilježila domaću političku scenu proteklih par godina.
Stoga, naglašava, Narodni pokret "Banjaluka zove" ni ne nudi ništa biračima, nego su oko njega okupljeni ljudi koji žive ono što propagiraju - sistem u kojem ista pravila važe za sve, u kojem se javna preduzeća, direktorska i radna mjesta, tenderi i funkcije ne dijele na najprimitivniji način, kao običan plijen. To je, naglašava, ključ rješavanja svih problema.
„Kada građani imaju iste šanse, kada se grad vodi odgovorno kao sopstveno domaćinstvo, svi stručni aspekti su samo nadogradnja. Svaki odbornik, svaki kandidat, ne treba da zna sve o svemu, niti da nudi brza rješenja. Ako najstručniji, a ne najpodobniji, dobiju priliku da rade ono za šta su najpozvaniji, stvari će same krenuti u pravom smjeru. Kada tome dodate da se mora snositi odgovornost za svaku dobru ili lošu stvar koju učinite za vrijeme obavljanja neke funkcije, žito bi se samo očistilo od kukolja“, zaključila je na kraju razgovora za BUKU Mirna Savić-Banjac.
