„Bila su to najgora vremena, bila su to najbolja vremena.“
Mnoga su ljeta prozujala i prohujala, iza nas su godine tuge i godine sreće, godine zadovoljstva i godine napora, godine tegobe i godine uspjeha.
Ta je dvojnost prirodna, ta je dvojnost ljudska.
Poželimo nesretnima sreću; sreća je varljiva, njeni su putevi nesigurni i neizvjesni, ali im mi poželimo da ta varljiva, nesigurna, neizvjesna sreća nađe svoj put do njih, i obdari ih mnogim blagodetima. Prije no što to poželimo i sebi, poželimo to njima. Nesebičnost biva nagrađena.
Poželimo siromašnima imetak; bogatstvo je često ugodna zabluda, prevarna iluzija, ono dolazi i nerijetko kvari, prolazi i ostavlja iza sebe pustoš. Ipak, poželimo to čestitim siromasima. U rukama čestitih, pravo je blago u njihovim dobrim namjerama, i neka se te dobre namjere sjedine sa mogućnostima da ih ostvare.
Poželimo pokvarenima ozdravljenje; jal, zavist, bijes, mržnja su bolesti koje izjedaju i unižavaju iznutra, daleko snažnije nego što to čini bilo šta što dolazi izvana. Poželimo im da otkriju u sebi ono zrno dobrote i plemenitosti iz kojeg, pod blagotvornim uticajem dobre volje, proklija biljka koja lako i hitro rastoči, razori zlobu.
Poželimo zabludjelima svijest; neznanje i nepromišljenost su kobni neprijatelji napretka, dušmani razvoja, prepreke usponu ka višim sferama postojanja u kojima caruje čist i netaknut čovjek. Poželimo im da saznaju, poželimo im da kroz maglu, kroz sljepoću, kroz besvijest sine ona blagoslovljena zraka koja otapa ledenu nezainteresiranost, koja grije hladni nemar, koja u bezdušje može i treba udahnuti neprocjenjivi, prosvijetljeni duh.
Poželimo malim školarcima razum i shvatanje, da bi ka budućnosti grabili spremno, vedro, bez straha i strepnje, neokovani teškom prošlošću, osposobljeni da svijet učine boljim mjestom.
Poželimo studentima da istraju i izbore se sa izazovima sticanja znanja, da vrijedno, uporno, pošteno rade njegujući ono što će im sutra donositi hljeb, poželimo im da ih po završenom studiju dočekaju radna mjesta, i da se oni koje takvo što dočeka izbore sa beznađem koje nudi besposlica.
Poželimo radnicima da uspješno svršavaju svoje poslove, poželimo im što manje napora, i što više učinka, poželimo im da bez zlobe i ljudski surađuju sa svojim kolegama, poželimo im da zdravi dočekaju dostojanstvenu starost, uz sve nagrade koje im život može dati.
Poželimo svim ljudima, ma gdje se nalazili, da budu i ostanu ljudi.
Poželimo im svijet koji obdaruje, koji pomaže, koji doprinosi, svijet zajedništva, slobode, mira, svijet brige jednih o drugima, svijet plemenitih, ispravnih načela, svijet ispunjen vedrinom, svijet u kojem nas nešto grije i kad sunce ne prelazi svodom, i u kojem nešto svijetli i u najdubljoj, najcrnjoj tmini.
Poželimo, nadajmo se i vjerujmo; poželimo sve najbolje drugima, poželimo sve najbolje sebi, ali nemojmo na tome stati.
Nije dovoljno samo željeti da svijet bude bolje mjesto, nije dovoljno samo željeti da čovječnost opstane i prevlada.
Potrebno je za to se boriti.
I borit ćemo se. I pobijedit ćemo.
Zato kad otkuca ponoć, zagrlili osobu pokraj sebe ili u samoći dočekali novo desetljeće, spomenite se čovjeka i podignite čašu visoko, ka zvijezdama koje blistaju i kroz težak oblak.
Spomenite se čovjeka, i recite „živio“!
Sretna Vam Nova 2015. godina, dragi ljudi svih krajeva i vremena!
Arhiva BUKE
