<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

NAJPOZNATIJI VOZAČ: Predvodio proteste, a sada odlazi iz RS

Nikola Grbić

"Ako od nadležnih institucija nema razumijevanja i ako oni ne žele da razgovaraju, da nam pomognu, da uoče koji su to problemi, šta onda mi imamo ovdje više tražiti? Nemamo šta", rekao je Grbić.

24. novembar 2018, 7:58

Nikola Grbić, predsjednik Udruženja prevoznika za unutrašnji i međunarodni transport Republike Srpske i pokretač akcije "Stop poskupljenju goriva" održane u junu ove godine, odlučio je svoje poslovanje nastaviti u Sloveniji. BiH, kaže, jednostavno više nije mjesto gdje se od svoga rada može živjeti i nije mjesto gdje se može razgovarati i pregovarati sa nadležnim institucijama kako bi se obezbijedilo bolje sutra: “U mjesecima pred izbore, mi smo protestima pokušali nešto promijeniti. Nismo imali apsolutno nikakav drugi cilj nego da nadležnim institucijama poručimo da treba razmišljati o pojeftinjenju goriva i da ne treba litra goriva imati tolike namete. Međutim, okarakterisani smo kao rušioci vlasti ili kao vjetar u leđa nekoj političkoj partiji. Zadnji dan protesta poslana je specijalna policija koja nas je bukvalno natjerala da se povučemo sa ulica i to je rezultiralo velikim odlaskom vozača i prevozničkih firmi u zemlje EU”, rekao je Grbić za naš portal i otkrio da je odmah nakon ovih protesta i sam odlučio za preseljenje svog poslovanja.


Protesti, odnosno način na koji su okarakterisani i završeni, bili su kap koja je prelila čašu?


Zaista sam imao i energiju i volju da se borim za bolji položaj prevoznika, za opstanak ove grane, ali moram priznati da sam odustao. Poslije protesta u junu, koji su okarakterisani tako kako jesu, vidio sam da u ovoj zemlji nema apsolutno načina da se možeš boriti za nešto bolje i samo sam jedan od mnogobrojnih prevoznika koji je registrovao svoju firmu u Sloveniji, gdje ću nastaviti da djelujem i radim. Moj apel svim prevoznicima koji mogu i imaju mogućnost je da isto to urade, jer su tamo mnogo bolji i lakši uslovi nego ovdje. Jer ovdje, ako od nadležnih institucija nema razumijevanja i ako oni ne žele da razgovaraju, da nam pomognu, da uoče koji su to problemi, šta onda mi imamo ovdje više tražiti? Nemamo šta.


Taj vaš poziv na odustajanje od života i rada ovdje razumijem, ali me istovremeno ne ostavlja ravnodušnom.


Ne vrijedi, vjerujte. Možemo da se borimo koliko hoćete, izaći i na ulice gdje možemo samo dobiti po leđima ili da se okarakterišemo kao neki rušioci vlasti. Onda nam ostaje samo da te kamione prodamo na otpad, drugo ništa.


Nevjerovatna je činjenica da vas apsolutno niko od nadležnih institucija nije saslušao?


Navešću vam samo primjer goriva. Međunarodnim transportnim prevoznicima poslovanje uveliko zavisi od cijene ovog energenta, njegovo učešće  je oko 60 posto. A mi bukvalno radimo za jednu dnevnicu.
Mi smo pokušali dobiti odgovore od institucija RS, kako je moguće da imamo ovoliku cijenu goriva kada već dva mjeseca cijena barela nafte na svjetskom tržištu bilježi konstantni pad. Zamislite, odgovor koji smo dobili je da je to zbog toga što ne radi brodska Rafinerija, i što na kraju krajeva distributeri nafte mogu slobodno da formiraju cijene.  Isto nam je bilo i kada je Rafinerija radila i sada kada ne radi. A u praksi prava i jedina referanca je  svugdje u svijetu cijena barela nafte na svjetskom tržištu. Zašto ista kod nas ne pada kada distributeri naftu dovoze iz Ploča, Rijeke, Kopra, gdje je cijena pala, to je pitanje na koje vam ovdje niko od nadležnih neće dati odgovor.


Cijena nafte nije jedini problem, problem je i nedostatak vozača, niske plate...

Na Birou u Banjaluci nemate nijednog profesionalnog vozača, ja lično sam na radiju Big imao oglas za vozača kamiona, na koji se niko nije javio. A i zašto bi? Mi ga ovdje nemamo čime platiti. Zašto bi taj vozač putovao od Banjaluke do Beograda 7 dana za 500 KM, zašto bi čekao danima na graničnim prelazima na kojima nema gdje da se istušira, gdje da ode u toalet? Zašto bi to on sebi uradio kada iz Slovenije do bilo kog grada u EU može doći za par sati, ili dan-dva, bez ikakvih čekanja na granicama, gdje je sve opremljeno, gdje ima sve uslove za ličnu higijenu i uz to može zaraditi daleko više nego za maltretiranje koje preživljava ovdje. Puna su im usta i te priče o obuci vozača, pitam se za koga će ih obučavati?  Za koga prave te autoputeve? Ko će po njima voziti?  Znaju li oni da uz masovni odlazak profesionalnih vozača odavde masovno odlaze i firme. 


Imate li podatke koliko je firmi otišlo?


Trend odlaska prevozničkih firmi iz BiH je sveprisutan.  Masovno registruju svoje poslovanje u Sloveniji i drugim zemljama EU. U posljednjih nešto više od godinu dana samo u Sloveniju je preregistrovano 850 prevozničkih firmi. Neki su prebacili cjelokupno poslovanje, a neki veći dio.


Ni o ovome, naravno, nećemo čuti da govore u nadležnim instuitucijama?


O ovom problemu se ne govori, zato što se ovde uopšte ne govori o problemima i njihovim rješenjima. To i jeste naš najveći problem i ono što nas, u sve većem broju, tjera odavde.