Narod gladuje, dok oni troše kao ludi: Političari skrše 400 prosječnih plata svaki dan kampanje

Kampanja je u toku. U jednoj od ulica u centru Banjaluke starac pretura po kontejneru, dok iza njega prolazi popularni lajavac, ispuštajući preko zvučnika taktove pjesme "Marš na Drinu" i pozivajući na neki od predizbornih skupova.

Milovan Matić / 09. Septembar 2016

 I da li se ovaj jadni i preklopljeni starac okrenuo?

 

Ma zaboli njega  i za Marš na Drinu i tamo neki predizborni skup. Čovjek pokušava pronaći koru hljeba u prepunom kontejneru i bar za čas ugasiti glad.

 

Prije da će ih, onako za sebe, sve maršnuti u tri lijepe, nego poslušati poruku koju prenosi ova pokretna skalamerija.

 

E sad, zbog čega sav ovaj uvod? Pa, zato što je neko dao dobre pare da bi se po gradu svirao Marš na Drinu, dok narod u ovoj zemlji nema šta da jede.

 

Zato što je neko odlučio baciti milione na predizborne letke, plakate, bilborde, reklame u medijima, zabave pod šatorima, u vrijeme kad mladi u ovoj zemlji nemaju marku u džepu, kad penzioneri imaju samo za režije, kad i oni što rade žive samo pola mjeseca, a ostatak preživljavaju, kadtajkuni i lopovi i dalje istresaju sirotinju iz gaća...


 

 

Sve se to događa u vrijeme kad vlade kasne sa grantovima javnim preduzećima, odugovlače sa subvenicijama poljoprivredi,  naknadama za osobe sa invaliditetom, udruženjima od javnog  interesa. Dok se arče pare, duguje se za prevoz učenika, prevoz radnika, subvencije kredita za mlade bračne parove, socijalne kategorije stalno čekaju na obećani novac... ma mogli bi ovako do sutra.

 

Čak se duguje i samim političkim partijama. Ali preživjeće oni nekako uz javna preduzeća i ustanove, te pomoću nekoliko tendera.

 

TROŠE K’O LUDI

 

Za to vrijeme, političari u jednom mjesecu potroše preko 10 miliona maraka. Ili bolje reći bace niz vodu, i to samo da bi njihove "glave visile sa svake bandere".

 

Tako za toku jedne predizborne kampanje oni SKRŠE SVAKI DAN PO 400 PROSJEČNIH PLATA ILI PO 1000 PENZIJA.

 

U samo jednom danu.

 

Da zlo bude veće, ovo je samo onaj dio troškova kojem se može, koliko-toliko, ući u trag. Jer pored ovih prosječnih 10 miliona maraka, prema nekim procjenama, još najmanje toliko se izvuče iz institucija, javnih preduzeća i ustanova.

 

Znači, čistog narodnog novca, što je najgora otimačina od onih kojima se oni žele predstaviti.

 

Alo ljudi, PA VAŠIM NOVCEM SE ONI ŠMINKAJU NE BI LI VAM SE SVIDJELI PRED IZBORE.

 

ZA MJESEC DANA OJADIŠE DRŽAVU

 

Da je mjesec dana kampanje veliki teret za državnu kasu smatra i Ivana Korajlić iz Transparency Internationala.

 

 Ona tvrdi da sve institucije, javna preduzeća i javne ustanove, pred izbore se podređuju izbornoj kampanji.

 

"Izvlače se sredstva kroz ugovore o nabavkama, kupuju se glasovi i podrška zapošljavnjem, vrši se pristisak rukovodilaca institucija na zaposlene da glasaju za određenog kandidata i stranku, koriste se zaposleni za stranačke aktivnosti, koriste se službena vozila i novac za odlazak na predizborne skupove, a ti isti skupovi i druge aktivnosti se često organizuju u prostorijama javnih ustanova i institucija.

 

Prema njenim riječima, čak se dešavalo da se grantovi iz budžeta daju medijima i organizacijama, koje onda kroz svoje aktivnosti promovišu političke stranke i kandidate.

 

MINISTARSTVA I PREDUZEĆA U SLUŽBI IZBORA

 

A da ne govorimo o primjerima kada ministarstva ili javna preduzeća naprave svoje kampanje koje se poklapaju sa predizbornom, a još u okviru tih kampanja promovišu određene kandidate i stranke. Ovo im je sve, na kraju, i dozvoljeno zbog nedorečenog zakonskog okvira.

 

 

Korajlićeva objašnjava da, kada biste pogledali limite na troškove kampanje propisane Izbornim zakonom, i troškove koje stranke prijave u svojim finansijskim izvještajima, reklo bi se da stranke troše manje nego što bi bilo očekivano.

 

 

"Međutim, veliki dio troškova stranke ne prijavljuju, posebno onaj dio gdje troškove pokrije neko drugi, odnosno tzv. donacije u činjenju. CIK još uvijek nema dovoljno jasno definisane nadležnosti u pogledu revizije troškova stranaka, što stranke obilato zloupotrebljavaju, znajući da CIK ne može uporediti realne troškove kampanje sa prijavljenim. Zbog toga svaki put imamo situaciju da npr. prosječni prijavljeni trošak predizbornih skupova iznosi oko 2-3 hiljade KM po skupu, iako je jasno da mora biti veći kada vidite svu hranu, piće, prostor, i neizostavne pjevače čiji honorari su i do 10 puta veći od toga", navodi Korajlićeva.

 

 

Osim toga, imate situaciju da private firme snose veliki dio troškova oglašavanja ili npr. štampanja promotivnih materijala pojedinih stranaka, sto se neće naći u finansijskom izvještaju.

 

NE MOŽE IM SE UĆU U TRAG, LOPOVI SU TO

 

Ona tvrdi da, zbog svega toga, iznosi koji stranke prijavljuju nikako se ne mogu gledati kao realni troškovi kampanje.

 

"Jako je teško utvrditi tačnu potrošnju, i upravo zbog toga smo mi radili procjene samo za one segmente koje možete izmjeriti i utvrditi cijenu, a to je oglašavanje u medijima. Predizborne skupove, letke, honorare zabavljačima i stranačkim aktivistima, i sve one zakulisne troškove, mi ne možemo izmjeriti. I bez obzira na to, naše procjene troškova samo za segment oglašavanja u medijima su za pojedine stranke bile veće nego što su one prijavile za kompletne troškove kampanje. Ukupno gledano takođe, za izbore 2014. politički subjekti su prijavili ukupne troškove 8.635.678,37 KM, dok podaci TI BiH ukazuju da je samo 10 najvećih stranaka samo na oglašavanje u medijima i bilborde utrošile oko 7.5 miliona KM, što znači da bi ukupni prijavljeni troškovi morali biti znatno veći", zaključila je Korajlićeva.

 

I zato kad god vidite nasmijane političare kako vam se ispolirani smješkaju sa raznih plakata i bilborda, samo se sjetite koliko je zapravo taj njihov osmijeh koštao.

 

Koštao njih, a više sve nas.


Buka preporuka

Buka desk

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.