Oglasili su se i roditelji - majka pretučene djevojčice, potom i otac nasilne tinedžerke, dok su komentari čitalaca prepunih psovki, poziva na nasilje, otkrivanja identiteta djece preplavili društvene mreže.
Ovo su samo neki i to „blaži“ komentari koji su uslijedili nakon brutalnog čina počinjenog u Jajcu i samo pokazuju u kakvom se haosu i neredu nalazimo kao država i društvo.
U međuvremenu oglasili iz škole poručivši da će svi učenici koji su učestvovali u vršnjačkom nasilju snositi posljedice: "Napominjemo da je škola odmah preduzela sve potrebne mjere i uključila nadležne institucije. Svi učenici koji su na bilo koji način učestvovali u ovom neprimjerenom činu snosiće posljedice u skladu s pravnim normama škole i drugih institucija".
Prema mišljenju Elmedina Muratbegovića, šefa katedre za kriminologiju Univerziteta u Sarajevu činjenica je da se u odgojno-obrazovnim ustanovama jako malo radi sa mladima na temu njihovih prava i obaveza, različitih neprihvatljivih ponašanja ali i na kritičkom mišljenju.
“Ovaj nerad ustupa mjesto stihiji i inerciji, a ta stihija vuče za sobom obrasce ponašanja koje mladi eksponiraju, većinom imitirajući odrasle. Naša djeca su nasilna jer društvo favorizuje nasilje i nasilnike. U njihovim glavama je dominantna klauzula "bašmebrigizma" i odlučnog kretanja ka cilju bez odlaganja”, ističe za BUKU Muratbegović dodajući da su komentari na društvenim mrežama samim tim logičan slijed jer anarhija ima svoja pravila.
Polarizacija za i protiv je, naglašava, normalna u okolnostima sveopšteg nepoštivanja bilo kojeg autoriteta osim onog "jačeg".
Nažalost, vršnjačko nasilje još uvijek se ne prati na adekvatan način od strane institucija u velikom dilu naše zemlje. Izuzetak su, kaže, jedino Republika Srpska i Kanton Sarajevo- gdje je dosta dobro rješen koncept ranog otkrivanja, prijavljivanja i tretmana neprihvatljivih oblika ponašanja, ali i zaštite učenika: “Tu postoje jasne procedure koje su date u posebnim Pravilnicima o odgojno obrazovnoj podršci djeci. Ostali admistrativni dijelovi BiH su daleko iza ovog standarda”.
Samim tim sem Kantona Sarajevo i Republike Srpske, gdje posljednjih pet godina opada broj slučajeva vršnjačkog nasilja, za ostale dijelove Bosne i Hercegovine je nepoznanica da li vršnjačko nasilje opada ili raste iz godine u godinu.
Na kraju smo našeg sagovornika pitali I šta se mora učiniti da škole postanu sigurna mjesta za djecu: “Pokušati vratiti školama i odgojnu ulogu i kriticki se osvrnuti ns kvalitet nastavnog kadra koji nam priprema nove generacije za život. Da li je zaista ovo nivo koji garantuje buducnost !? Nisam siguran”.
Iako će mnogi reći kako je vaspitanje primarno roditeljska uloga, ne zaboravimo da isto tako preventivno trebaju djelovati i svi drugi faktori socijalizacije, kako ne bi bilo "praznog hoda" u vaspitnom procesu. Stoga država i nadležna ministarstva moraju uraditi svoj dio posla i uložiti puno više i novca i truda u programe prevencije nasiilja, kojih sada praktično i nema.
