Kako su u pismu istakli iz dosadašnjeg iskustva u saradnji sa MMF-om, uključujući i posljednje odobrenih 330 miliona eura putem Instrumenta za brzo finansiranje, sasvim je jasno da se dobiveni novac usmjerava u tekuću budžetsku potrošnju, bez bilo kakve jasne namjene i provedbe obećanih reformi, gdje se vlast čak nije odrekla nepotrebnih izdataka poput onih za nabavke službenih automobila.
“Ovim pismom smo praktično zamolili MMF da ako odobri milijardu i po maraka kredita, potrebni su jasni uslovi i namjena utroška sredstava. Jer generalno nije problem u samom zaduženju kao takvom, već jasnoj namjeni i svrsi kako će se taj novac trošiti. Najveća bi greška bila dobiti novac koji će se isključivo utrošiti u budžetsku potrošnju bez jasne namjene, recimo za plate neefikasnog i preglomaznog javnog sektora, umjesto u reforme poput ukidanja određenih parafiskalnih nameta, pa da se pad poreskih prihoda usljed toga usmjeri za takvu svrhu, znajući da će se na taj način ipak pokrenuti privredna aktivnost”, ističe u intervju za Buku Hadžić, koji svu dosadašnju pomoć domaćih institucija privredi ocjenjuje kao skromnu, limitirajuću i nedovoljnu da odgovori na krizu koja nam je došla: „Moglo se znatno više pomoći, pogotovo što smo dobili pravovremenu pomoć od strane MMF-a putem Instrumenta za brzo finansiranje. Preduzeća su morala dobiti znatno veću subvenciju, što je struka od starta i predlagala, tako da se cjelokupni iznos MMF-ovog kredita utroši u za pomoć održanju privrede i privrednog sistema. Nažalost to se nije dogodilo“.
Osam mjeseci nakon krize izavane pandemijom može li se povući neka paralela, gdje smo bili početkom marta, a gdje smo sada?
Na samom početku pandemije, preduzeća su dočekala krizu nakon višegodišnjeg rasta ekonomije, istina skromnog rasta, što je ipak pomoglo preduzećima da se najviše oslone sami na sebe u ovoj situaciji. Ona preduzeća koja su imala određene zalihe, a koje su planirane za investicije i unapređenje poslovanja, iskoristile su ih za održavanje nivoa poslovanja, isplate plata radnika, kao i druge redovne izdatke. Pomoć entiteta je nažalost bila nedovoljna. Nakon osam mjeseci, stanje je dosta složenije iz razloga što su zalihe istrošene, desio se je značajan pad ekonomije u drugom kvartalu, poreski prihodi su znatno smanjeni, došlo je do otpuštanja radnika, uz limitiranu pomoć donosioca odluka. Bosni i Hercegovini će zbog navedenog trebati dugotrajni period oporavka, uz vrlo jasan i struktuisan plan djelovanja.
Agencija za statistiku BiH je ovih dana izašla sa podatkom da se od marta, kada je u našoj zemlji registrovan prvi slučaj zaraze korona virusom do kraja avgusta broj nezaposlenih povećao za 29.323. Ako se pak uporedi decembar prošle godine s oktobrom ove godine vidi se da je na nivou cijele BiH 25.647 manje zaposlenih. Šta nam ovi podaci govore i koliko su loši?
Na početku pandemije struka je kazala da su panika, strah i neizvjesnost tri stvari koje ekonomija ne voli. Najveći broj nezaposlenih osoba se desio zbog izjava „da ćemo se ekonomijom baviti kada prođe zdravstveni aspekt pandemije“, što je izazvalo paniku u poslovnoj zajednici zbog buduće neizvjenosti. Situacija je možda čak i gora kada je u pitanju broj zaposlenih radnika iz nekoliko razloga. Prvo, u ovaj broj nisu uključene osobe koje su radile na crno i koje su također ostale bez posla. Iako naravno niko ne može podržati rad na crno, ne smijemo zanemariti i ovu činjenicu. Drugo, mnoga preduzeća iz privrednog sektora, koja nisu otpuštala radnike, smanjivala su plate, ili su radnike određen period slali na neplaćeno odsustvo. U ovoj situaciji, radnik u stvarnosti nije radio, primao je dio plate, a bio je „zaposlen“. Ova situacija je također opasna, jer je na ovaj način smanjena kupovna moć stanovništva, što se odrazilo i na potrošnju, a u konačnici na veliki pad u naplati PDV-a. Samo u FBiH je zabilježen pad prometa registrovan preko fiskalnih uređaja u iznosu od 5,067 milijardi KM i to za period januar – juli ove godine.
Kako to da se uprkos jednoj ovakvoj krizi nisu emitovane državne obveznice? Mi smo 4. avgusta 2005. godine dobili Zakon o zaduživanju i garancijama na državnom nivou a do danas nije emitovana ni jedna obveznica iako od tog perioda Centralna banka ima mogućnost i zakonsku i tehničku da organizuje emisiju državnih obveznica.
Državni nivo nema direktnu nadležnost za vođenje ekonomske politike. Našu ekonomsku politiku vode entiteti i kantoni, tako da su entiteti ti koji vrše emisiju obveznica i trezorskih zapisa i na taj način finansiraju svoje rastuće budžetske izdatke. Budžet na državnom nivou služi za servisiranje vanjskog duga i finansiranje zaposlenika državnog nivoa.
Da li smo imali adekvatnu pomoć međunarodnih organizacija, ne mislim pri tome samo na kredite? I da li je MMF bio na visini zadatka, ne samo po pitanju naše zemlje, već i drugih u sličnoj situaciji?
Diplomatska ofanziva kako bi dobili značajniju pomoć je mogla biti dosta bolja. Vidjeli ste kako je recimo Srbija uspjela dobiti značajniju pomoć. Nekako smo sve pustili da ide samo svojim tokom. Što se tiče pomoći međunarodnih institucija poput MMF-a, oni su odmah na raspolaganje stavili Instrument za brzo finansiranje i odobrili neophodna novčana sredstva, ne samo nama, nego svim ugroženim zemljama. Treba reći da je prošao vrlo kratak period od kada smo i mi tražili ta sredstva i kada su ona odobrena i uplaćena. Međutim, zbog političkih (ne)sporazuma ta sredstva su ležala na računima, umjesto da se odmah stave na raspolaganje privredi.
Najavljuje se kako ćemo se “normalnom” životu početi vraćati na proljeće. Ako se to pokaže tačnim koliko će trebati ekonomiji da "stane na noge"?
Ovo je sigurno najteža ekonomska kriza još od 1929. godine i Velike depresije, mnogo teža, iako suštinski različita od Velike recesije 2008/09. godine. Razvijene zemlje su promptno reagovale, vidimo da su mnoge i po drugi put uvele restriktivne mjere, jer očito njihove ekonomije to mogu podnijeti, iako će oporavak biti dosta teži i složeniji. Za razliku od nas, oni imaju dosta mogućnosti da koriste razne instrumente ekonomske politike. Mnogo toga sada zavisi kakvi će efekti biti vakcinacije, te da li će se virus suzbiti na proljeće. Ne treba imati iluzije da će oporavak biti dugotrajan, čak i ako efekti vakcinacije budu pozitivni.
A bosanskohercegovačkoj?
Naša ekonomija se već sada vratila na nivo 2017. godine, ne računajući šta će se desiti preko zime i na proljeće. Ukoliko dođe do dodatnog usložnjavanja ekonomskih prilika, onda će nam trebati i 4-5 godina da dođemo na nivo pred Covid stanja, iako je vrlo nezahvalno prognozirati u ovoj situaciji dužinu trajanja oporavka. Dosta toga zavisi i od oporavka ekonomija EU, koje su naši bitni vanjskotrgovinski partneri, jer rast njihove potražnje i potrošnje, uticat će na oporavak naših preduzeća. U ovoj situaciji kojoj se nalazimo, vrlo je bitno zadržati svako radno mjesto i nivo potrošnje, koliko je moguće, jer u suprotnom, oporavak će biti dosta složeniji.
