<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Nataša Crnković: Kvalitet života u Banjaluci opada drastično, bilo da pričamo o zagađenju vazduha, vode ili zemljišta

BUKA INTERVJU

Nataša Crnković, predsjednica Centra za životnu sredinu iz Banjaluke, za BUKU komentariše aktuelne ekološke teme koje potresaju grad. Veliki je problem, kaže Nataša, što građani nemaju pravovremene informacije.

29. maj 2019, 9:25

 

Banjaluku ovih dana potresaju veliki ekološki problemi, tu su Incel, Vrbas. Koliko građani treba da budu zabrinuti trenutnim ekološkim stanjem?

Problem je što građani nemaju pravovremene informacije, pa nije čudno da dobijamo i mi sve više poziva i upita od strane građana. Obzirom da se radi o incidentima koji imaju potencijale posljedice na zdravlje građana, prostora za zabrinutost i te kako ima. Pored ovih problema i njihovih mogućih posljedica, zabrinjava i sporo i neadekvatno reagovanje institucija na te probleme.

Prema posljednjim informacijama u Incelu se zapalio izuzetno štetan i kancerogen piralen. Šta znamo o ovom ulju, jeste li bili u prilici da se upoznate sa situacijom na Incelu?

Piralen je kancerogeno ulje koje u količini od samo jednog litra zagađuje milijardu kubnih litara vode. Nema nikakve dileme da se radi o izuzetno opasnom jedinjenju i to opasnom za sve medije životne sredine, vodu, vazduh i zemljište. Zdravlje građana je posebno ugroženo izlijevanjem i gorenjem piralena, a od tog događaja je prošlo skoro dva mjeseca, a da nismo dobili konkretne upute za ponašanje, što je nedopustivo. Ljudi koji rade u krugu Incela nisu bili obaviješteni da se pirelen nalazi tamo, niti da predstavlja tako realnu opasnost za njihov život.  

Koliko je, zapravo, zanemarivanje Incela i  svega onoga što se u njemu nalazi dovelo do ove situacije, požara za koji u ovom trenutku ne možemo ni pomisliti kakve posljedice ima na sve nas?

O tome da li se ova nesreća mogla i na koji način spriječiti je sada nezgodno pričati. Sama činjenica da je došlo do zapaljenja ovog ulja i da ono nije bilo adekvatno skladišteno, te je prestavljalo prijetnju za ljude, ponajviše radnike, ali i širu zajednicu, te životnu sredinu, već je dovoljno alarmantno. Očekujemo od nadležnih da se ovom problemu ozbiljno posvete, te da transparentno predstave korake ka rješenju ovog problema, kako bi šira javnost bila upućena.

Tu je i jedna velika mrlja na Vrbasu - Stav zvaničnika je da su  to alge, međutim, drugi stručnjaci se ne slažu sa tim, šta se to dešava sa mrljom u Vrbasu, može li se doći do istine?

Nezgodno nam je da dajemo paušalne procjene, obzirom da mi ne raspolažemo kadrom koji je stručan u procjeni ovakvih pojava. Svakako pratimo izjave, tražimo zvanične informacije od institucija, u redovnoj smo komunikaciji sa predstavnicima ribara koji su stalno uz Vrbas. Obzirom da je sa više strana potvrđeno da jeste u pitanju cvjetanje algi, sada je dobar trenutak da otvorimo širu diskusiju o uzrocima zbog kojih dolazi do ove pojave. Ako je jedan od uzroka pretjerano korištenje azotnih đubriva uz Vrbas, a ovakvo cvjetanje algi može da dovede do ozbiljnog narušavanja ribljih populacija, očekujemo povezivanje tih problema i predlaganje dugoročnih rješenja, a ne samo saniranje trenutnog stanja.

Može li se uporediti situacija sa ranijim godinama kada su se javljale alge na ovom dijelu Vrbasa, ima li sličnosti sa ovom situacijom koja je prije nekoliko dana zabilježena?

Cvjetanje algi je prirodan proces, ali zaboravljamo da priroda mimo čovjeka živi u savršenom balansu. Ako dođe do prenamnožavanja određene vrste, to nam treba biti indikator da je došlo do određenih promjena u prirodi. Priroda je kompleksna, ali funkcioniše na jednostavnim principima. Na nama je da naučimo da čitamo znakove koje nam priroda šalje. Obilne padavine i poplave kojima smo svjedoci mogu da dovedu do ovakvih procesa, ali je i dalje ovo samo jedno od nagađanja. Postoje stručni ljudi, posebno sa Prirodno matematičkog fakulteta, kojima je ova oblast uža specijalnost i za koje smatramo da bi trebali biti uključeni u ovu tematiku, ne samo sada, nego dugoročno.

Građani su zabrinuti i ne znaju koliko sve to utiče na vodu koju svakodnevno pijemo?

Javnost mora da ima pravovremene informacije, posebno ako se potencijalno radi o zagađenju vode za piće. Iako je iz zvaničnih institucija došlo juče do potvrde da je voda pitka, znamo da je i veliki broj informacija pristizao iz nezvaničnih izvora koji su to opovrgnuli. Vode Srpske su nam juče poslale odgovor na naš upit sa pojašnjenjem da su juče uzorkovali vodu i da će rezultati analize biti dostupni u toku dana. Međutim, ne vidimo da su još uvijek objavili rezultate. Ukoliko se radi o cvjetanju algi koje nisu toksične, to ne mora da utiče na kvalitet vode, ali hipotetički i može, obzirom da tim procesima dolazi do drastičnog opadanja kiseonika u vodi.

Nove informacije koje ukazuju na zagađenje Vrbanje kod ušća u Vrbas usložnjavaju problem i pokazuju da moramo svi da reagujemo zajedno. Ribari koji su brzo reagovali, slikali zagađenje Vrbanje i poslali novinarima su svijetli primjer za nas sve. Očekujemo i od nadležnih da istom brzinom reaguju.

Sa treće strane, imamo višegodišnji problem sa smećem iz Bočca. Kako se ovaj problem može riješiti?

Kompleksnost ovog problema ne dozvoljava ni da se on jednostavno riješi. Da bismo riješili problem otpada, moramo da krenemo od uzroka, a ne od ove posljedice koju vidimo golim okom. Ovaj otpad predstavlja vrh ledenog brijega same problematike upravljanja otpadom i vodama. Stvaranje velikih količina otpada, nedostatak razdvajanja otpada i njegove reciklaže, njegovo neadekvatno zbrinjavanje, sječa obalne vegetacije su samo neki od pojedinačnih problema koji dovode do ovakve slike koju ovih dana vidimo na Vrbasu.

Šta nam ovi veliki ekološki problemi sa kojima se posljednjih dana suočavamo govori o odnosu Grada prema prirodi?

Neodgovorno ponašanje vidimo na svim nivoima vlasti. Spore reakcije, nepovezanost institucija i prebacivanje loptica smo navikli da gledamo. Upravo sve to u kombinaciji ostavlja prostor široj javnosti da naslućuje, donosi pogrešne zaključke, da brine i da u konačnici širi dezinformacije, koje ne pomažu u ovakvim situacijama. Grad se treba jasnije postaviti i tražiti od ostalih nadležnih institucija da reaguju brzo i profesionalno. Ukoliko nemaju kapaciteta da se uhvate u koštac sa ovako velikim i gorućim pitanjima, nadležne institucije ne bi smjele da tako važne informacije, kao što je postojanje kancerogenog jedinjenja u krugu Incela, drže za sebe, nego da alarmiraju javnost i traže podršku stručnjaka.

Banjaluka – zeleni grad. Šta ovo u svjetlu svih ovih dešavanja danas uopšte znači?

Nositi epitet zelenog grada je mnogo više od kozmetičkih rješenja koja vodimo da Grad sprovodi. Kvalitet života u Banjaluci opada drastično, bilo da pričamo o zagađenju vazduha, vode ili zemljišta. Širenje saobraćajnica da bi još više automobila moglo da nas zagađuje nije rješenje. Banjaluka treba veliki preokret i savremene poglede, kolektore za prečišćavanje otpadnih voda na bazi biljaka, kilometre novih biciklističkih staza, stvaranje novih parkova, a ne samo postavljanje temelja za zgrade i stotine drugih koraka, za koje treba odlučnost i istrajnost, znanje već postoji.