<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Nema potrebe za dodatnim ovlaštenjima policije u RS prema ljudima u pokretu: Ljudska prava moraju svima biti zagarantovana!

BANJALUKA

Ljudi u pokretu nalaze se na teritoriji BiH i najmanje što se može učiniti jeste to da ovi ljudi vode život dostojan čovjeka, a dok se to ne desi i dok podržavamo otvoreni rasizam, bićemo daleko od civilizovanog svijeta, gdje volimo da se svrstavamo.

22. juni 2020, 4:15

 

Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik tražio je da se policiji RS daju još veća ovlaštenja kako bi “mogla da se brani” od ljudi u pokretu (migranata), te je izjavio i da je RS zainteresovana za “hermetičko zatvaranje granica za migrante i njihovu hitnu deportaciju iz BiH”. Takođe je rekao da policija mora da bude spremna na “rigorozne akcije”.

“Svi pokušaji iz BiH, prije svega, iz Sarajeva, pa čak i sa Zapada, da se migranti rasporede po cijeloj BiH neće proći. U Republici Srpskoj se neće praviti stacionari, niti će se zadržavati migranti. Srpska je zainteresovana za hermetičko zatvaranje granica za migrante i njihovu hitnu deportaciju iz BiH”, poručio je Dodik, prenijeli su mediji u BiH.

Stavovi prema ljudima u pokretu u BiH, kao i jezik koji se koristi kada se o njima govori, veoma su negativi, naročito kod visokopozicioniranih političara, upozoravaju borci  za ljudska prava iz BiH.

Ena Bavčić, programska savjetnica organizacije Civil Rights Defenders, kaže da nam prijetnje koje čujemo od Dodika i Radončića govore da su ljudska prava u BiH zagarantovana samo pojedinim grupama, i to samo koliko je to u interesu etno-nacionalnih politika i populizma.

“Bitno je istaknuti da su ovakve izjave protivne međunarodnom pravu kojeg je BiH obavezna da poštuje, te vrlo štetne za političke odnose naše države sa državama porijekla ljudi u pokretu. Izgovarajući ovakve prijetnje političari svjesno odlučuju da negiraju konvencije o ljudskim pravima zarad promovisanja populističkih ideja”, rekla je za BUKU Ena Bavčić.

Ona smatra da nema opravdanja da se policiji daju ikakva dodatna ovlaštenja, a djelovanje policije se mora uskladiti sa međunarodnim principima proporcionalnosti i ljudskopravaškog rada policije.

“Ono što je krucijalno, i od najveće hitnosti, jeste da se obezbijede uslovi za dostojanstven boravak svih ljudi na teritoriji BiH, te da im se omogući pristup proceduri za azil. Trenutno vidimo da BiH odbija da obezbijedi dostojanstvene uslove za boravak ljudima u pokretu, u skladu sa njihovim kulturama i običajima, što dovodi do pogoršanja njihovog zdravlja. Uz to, naši političari se više trude da šire govor mržnje, nego da stvarno rješavaju situaciju, što građani i građanke ove države poznaju i na svojoj koži. Na kraju, trebamo se zapitati šta će više ovlaštenja policiji donijeti ikome”, ističe Ena.

Dodaje da policija ne može imati više ovlaštenja samo za jednu grupu, nego ili imaju mehanizme odgovornosti ili ne, a ukoliko se ti mehanizmi odgovornosti unutar policije uklone sada, rizikujemo ne samo policijsku državu, nego još veće urušavanje pravne države, te samim tim i povećanje nasilja i korupcije.

Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, za BUKU kaže da ovakav odnos prema migrantima i izbjeglicama govori prije svega da oni koji su na pozicijama da nešto urade uopšte ne razumiju ljudska prava i njihovu svrhu, ili ne žele, zbog političkih ciljeva, da ih razumiju i primjenjuju.

“Prava propisana u međunarodnim instrumentima kojima se definišu ljudska prava predstavljaju prava koja pripadaju svim ljudima, bez izuzetka. Pojedinac ih ne stiče zato što je državljanin određene države. BiH je prihvatila mnoge međunarodne dokumente kojima se propisuju ljudska prava. U skladu sa tim ide i prihvatanje obaveze da niko ne bi smio da bude lišen ljudskih prava, jer se nalazi u određenoj državi protivno imigracionim propisima u BiH”, ističe Lučka i dodaje da je stav dijela građana da su oni protiv izbjeglica i migranata, te političke izjave često idu ka tome da se dodvore glasačima, a pri tome se zaboravlja na sve obaveze koje organi imaju prema upravo izbjeglicama i migrantima.

“Ukoliko je određeni migrant ili izbjeglica počinio određeno prekršajno ili krivično djelo, on mora da odgovara za njega prema pravu i u skladu sa procedurama. Međutim, zbog djela koje čine pojedinci iz reda migranata, nikako ne smiju da odgovaraju svi migranti. Kolektivna odgovornost i kolektivna krivica se ne smije postavljati. Svaki pojedinac je kriv za ono što je uradio, a ne grupa kojoj pripada. Dodatna i veća policijska ovlašćenja su apsolutno nepotrebna i neopravdana. Policija i trenutno ima suviše velika ovlašćenja, što se često manifestuje i prema domaćim građanima, a nerijetko to zna da pređe i u prekoračenje ovlašćenja i prekomjernu upotrebu sile”, pojašnjava Lučka.

Lučka smatra da je potrebno da se definiše jasna strategija u vezi sa situacijom sa migrantima i izbjeglicama, koja će počivati na najvišem poštovanju njihovih ljudskih prava, da se obezbijede sredstva za njenu sprovedbu i, na kraju, da se ta strategija efikasno sprovede u djelo.

“Nije BiH jedina koja ne može da se nosi sa trenutnom krizom i u kojoj se predlažu represivnije mjere prema ljudima u pokretu. I pojedine države Evropske unije pokazuju veoma nizak stepen poštovanja evropskih vrijednosti i ljudskih prava prema tim ljudima, što je velika sramota tih država i njihove tzv. ‘civilizovanosti’”, kaže Lučka.

Aleksandar Žolja iz Helsinškog parlamenta građana iz Banjaluke ističe da ni građani Bosne i Hercegovine ne uživaju sva zagarantovana prava, pa u tom svjetlu možemo samo zamisliti kako je ljudima u pokretu.

“Naša država apsolutno nema kapaciteta da provodi zakone i sve standarde kada je u pitanju ova populacija. Kada nemate kapaciteta da provodite već postojeće zakone, onda tražite povećanje ovlaštenja represivnog aparata, u ovom slučaju policije. A u stvari želite da opravdate silu i prekoračenje ovlaštenja. Vidjeli smo na Trgu Krajine pred licem javnosti brutalnost policije, a možemo samo zamisliti šta policija radi daleko od očiju javnosti, posebno prema ljudima u pokretu, ljudima prema kojima vlada stigma i strah kod prosječnog građanina”, kaže Žolja za BUKU.

Milica Pralica iz Udruženja građana Oštra nula ističe da su kod nas ljudska prava mrtvo slovo na papiru.

“Marginalizovane grupe u našem bh. društvu nemaju nikakva prava, a pogotovo su dehumanizovani ljudi u pokretu. Bh. vlasti na svim nivoima u sprezi sa medijima bukvalno su im stavili metu na čelo i otvorili lov na njih, plašeći time građane i usmjeravajući svu problematiku našeg društva na ljude u pokretu. Ratnohuškačka izvještavanja medija, izjave pojedinih bh. političara koji prolaze nesankcionisano govore dovoljno o poštovanju ljudskih prava prema ljudima u pokretu”, kaže Pralica.
Za dehumanizujući odnos prema ljudima u pokretu, ona okrivljuje i međunarodne organizacije koje su zadužene za pomoć tim ljudima, a koje, kako kaže, dopuštaju da borave u kampovima koji “izgledaju poput koncentracionih logora i u kojima nemaju ni osnovne uslove za život”.

Nehuman odnos prema migrantima pokazuju i obični građani, koji im “ne dozvoljavaju da ulaze u prodavnice samo zato što su migranti, odbijaju da ih liječe, tuku ih ako uzmu u prodavnicama nešto hrane, a nemaju novca da plate, naplaćuju im vozne karte, a ne daju im da se voze u autobusima ili vozovima”, ističe Pralica.

Ona dodaje da se u velikom broju medija ne piše i ne govori zašto i odakle dolaze ti ljudi, kakvi su uslovi u kampovima u kojima su smješteni, zašto su prinuđeni da traže hranu, vodu, sredstva za higijenu i slično.

 “Vrlo je mali broj medija koji objektivno pišu o ljudima u pokretu i uslovima u kojima žive u BiH, ali oni, nažalost, nemaju veliki domet”, ističe ona.
Pralica na kraju kaže da, obzirom da smo u izbornoj godini, ljudi u pokretu se koriste i u predizbornoj kampanji.

“Sada će biti najlakše servirati građanima zašto su policiji, ne samo iz RS, potrebna veća ovlaštenja kako bi, kao, štitila građane, a ista ta policija će u slučaju bilo kakvog građanskog bunta ista ta ovlaštenja koristiti i na svojim građanima, a to smo imali priliku vidjeti posljednjih šest godina, naročito posljednje dvije u Banjaluci.”

Ljudi u pokretu nalaze se na teritoriji BiH i najmanje što se može učiniti jeste to da ovi ljudi vode život dostojan čovjeka, a dok se to ne desi i dok podržavamo otvoreni rasizam, bićemo daleko od civilizovanog svijeta, gdje volimo da se svrstavamo.