Policijski službenici juče su u Sarajevu verbalno napali novinarku Nidžaru Ahmetašević i prijetili joj prekršajnom prijavom, jer je snimala brutalno postupanje policije prema migrantima i izbjeglicama na ulici. Nidžara Ahmetašević novinarka je i publicistkinja koja od 1994. godine piše o kršenju ljudskih prava, procesuiranju ratnih zločina, procesu suočavanja sa prošlošću i drugim temama.
Nidžara kaže da je juče na ulicama Sarajeva, ispred jednog šoping centra, prisustvovala dolasku policijske marice iz koje su istrčala dva specijalca.
“Ispred tog šoping centra nalazila su se dva mladića za koje možemo pretpostaviti da bi mogli biti izbjeglice ii migranti, u svakom slučaju potencijalni tražitelji azila. Policija ih nije legitimisala, već su iskočili iz marice i počeli trčati ka ovim momcima. Policija je vikala: stop, stop. Nakon toga, ta dva mladića počela su trčati. Ne znam na osnovu čega je policija zaključila da bi oni mogli biti osobe koje treba privesti. Kako sam se zatekla tu, a i znajući da policija takve stvari vrlo često radi migrantima u Sarajevu, izvadila sam svoj telefon i počela sam snimati to što se dešavalo. Pratila sam ih sve do trenutka kada je policija uhvatila jednog od ta dva mladića, bio je to vrlo mlad dečko, i oborila ga na pod. Vidjela sam barem jedan udarac”, priča za BUKU Nidžara Ahmetašević.
Nakon toga je taj mladić, dodaje Nidžara, odveden ka marici i uveden u nju, a ona je sve to pratila i snimala.
“Koliko sam mogla vidjeti u tom trenutku, u marici je već bilo nekoliko osoba za koje bih mogla pretpostaviti da bi mogli biti stranci. Moram reći da su svi bili druge boje kože i mislim da je to metod koji policija u Sarajevu koristi pri privođenju migranata i izbjeglica, jer ih ne legitimiše i mi znamo da se to stalno dešava. U pritvoru završe ljudi koji imaju potpuno regularan status traženja azila u državi Bosni i Hercegovini. Kao novinarka, a i kao neko ko se bavi ljudskim pravima, ja sam to sve snimala. Ni u jednom trenutku nisam prišla policiji, odnosno prišla sam tek toliko da bih mogla snimiti šta se dešava, ali udaljenost nikada nije bila manja od najmanje pet metara. Bez obzira na to, jedan od policajaca krenuo je prema meni, pitao me zašto snimam, a ja sam mu pokazala svoju pres akreditaciju i rekla mu da sam novinarka. Sa mnom je bila moja kolegica Mirela, koja je takođe sve snimala, na što i ja kao novinarka, ali i ona kao građanka imamo pravo. Svi građani Bosne i Hercegovine imaju pravo da snimaju policiju. Policajcu sam dala svoju novinarsku akreditaciju, koju je on pogledao i rekao da za njega ona ne vrijedi”, pojašnjava Nidžara.
Dodaje da je policajac rekao da je ona "obična građanka" i da ne zna ša je time mislio. Vratio joj je pres akreditaciju i tražio njenu ličnu kartu.
“Onda počinje nešto što bih nazvala vrlo grubim razgovorom sa mnom i sa mojom prijateljicom. Sve vrijeme, policija je stajala vrlo blizu nas, svojim tijelima sprečavajući naše kretanje, iako mi nismo ni imali namjeru da se udaljimo sa tog mjesta. Način na koji je policija stajala ispred nas bio je prilično prijeteći, kao i način na koji su razgovarali sa nama. U toku tog razgovora, naročito sa mnom, jedan od policajaca nekoliko puta je spomenuo mogućnost mog privođenja. Rekao mi je kad me privede ‘onda mogu da snimam i da praktikujem slobodu govora’, da vidi on koliko ću ja to moću uraditi u pritvoru. Naravno, nije došlo do toga. On je sve vrijeme bio izuzetno grub i moja pres akreditacija za njih nije vrijedila, niti su je i u jednom trenutku razmatrali. Stalno su govorili da mi ne smijemo snimati policiju, što nije istina prema zakonu. Ometali su nas u onome što smo radili i sprečavali su nas da odemo sa lica mjesta”, priča nam Nidžara.
NAMJERNO ZASTRAŠIVANJE
Kaže da su policajci u jednom trenutku pozvali patrolu, a ona misli da je to bilo sa namjerom da ih zastraše još više. Međutim, kaže da su, na sreću, dvojica policajaca koji su došli puno drugačije vidjeli situaciju u kojoj su se našli.
“Naročito jedan stariji gospodin, za kojeg je moja akreditacija bila sasvim validan dokument. Rekla sam mu da se ne osjećam sigurno kada sam okružena petoricom muških policajaca koji su jako naoružani. To je bila specijalna policija. Taj stariji gospodin nas je izdvojio, odnosno sklonio nas iz situacije u kojoj smo se obje, i ja i moja prijateljica, osjetile vrlo ugroženo i nezaštićeno. Sklonio nas je od policajaca koji su nas maltretirali na javnom mjestu iz razloga koji nama nije poznat. Mi nismo ni na koji način prekršile zakon, a svjedočile smo postupku za koji bi se moglo dovesti u pitanje opravdanost i zakonitost onoga što se dešavalo. Ne samo nama dvjema, već i osobama koje su privedene i odvedene maricom u nepoznatom pravcu, kaže Nidžara.
Nidžara napominje da, ako policija kaže novinaru da mu ne vrijedi pres akreditacija, to utiče na obavljanje novinarskog posla, vrlo je prijeteće, ali je to istovremeno ono što bi trebalo biti nedozvoljeno.
“Moja pres akreditacija dok radim je potpuno validan dokument. Novinari sa pres akreditacijom mogu ući u svaku državnu instituciju i, kada se predstavim kao novinarka, to je ono što policiji mora dati jasan znak šta ja tu radim i šta se tu dešava, ali čak i da nisam novinarka, ja kao građanka imam pravo snimati policiju. To je čak i neka vrsta dužnosti nas kao građana da na taj način budemo neka vrsta nadzora nad radom policije, koja je tu da bi štitila zakone i nas kao građane. Možda sam imala namjeru da pohvalim njihov rad, možda sam imala namjeru da ukažem na njihove greške, možda i oni nekad treba da vide svoje greške, koje možda dok rade ne primjećuju. Generalno, mislim da je jako korisno da građani snimaju ono što policija radi i da to bude dostupno svima na uvid i da je to nešto javno”, ističe Nidžara.
Nidžara se plaši da svjedočimo ušutkivanju medija od strane vlasti na nivou cijele BiH, a sam tim, novinari su spriječeni da rade svoj posao, odnosno da obavještavaju javnost o stvarima koje su bitne za cijelo društvo.
U Sjedinjenim Američkim Državama, ali i u dijelu Evropske unije, održavaju se protesti protiv rasizma, brutalnosti policije i sistematskog kršenja ljudskih prava od strane policije koje se dešava dugi niz godina, a Nidžara ističe da se i ovakvo ponašanje bh. policije može označiti kao rasističko.
“Ono što ja posmatram na ulicama Bosne i Hercegovine već skoro dvije godine, iako ima i puno izuzetaka, po meni je čisti rasizam. Prići i privesti nekoga na osnovu njegove boje kože, izabaciti ga iz voza, izbaciti ga iz autobusa, tući ga, nije ništa drugo nego rasizam. Vjerujem da policija na svim nivoima u cijeloj BiH ima problema kada je riječ o poštivanju ljudskih prava, naročito ljudi druge boje kože, ali vrlo često su na njihovoj meti, ne samo migranti i izbjeglice, nego i državljani BiH romske nacionalnosti, a očito su i žene te koje su pod pritiskom. Dešava se jedno mizogeno ponašanje policije, a to se dešava i u Banjaluci, Sarajevu, Bihaću, Mostaru i drugim svim mjestima. Policija kakvu mi imamo je prijeteća, ne šalje nam signal da mi kao građani možemo da se osjećamo sigurno i da je možemo pozvati u pomoć, nego je to represivni aparat, baš onakav kakav je i u Americi, što je dovelo do ovih protesta koji su se proširili na Evropsku uniju. Mislim da ima puno povoda i razloga da se građani BiH upitaju šta i kako radi policija koju oni finansiraju”, ističe Nidžara.
NIKO NAS NE ŠTITI
Naša sagovornica kaže da je ono što joj se desilo prijavila svim nadležnim institucijama na međunarodnom nivou, a na lokalnom kaže da ne poznaje ni jednu instituciju koja bi bila voljna da zaštiti, ne samo nju, nego i bilo kojeg drugog građana ili građanku BiH čija su ljudska prava ugrožena.
“Juče sam, dok se sve ovo dešavalo, pozvala Liniju za pomoć novinarima, gdje sam dobila odgovor da pošaljem e-mail, što ja, ni u ovom trenutku, ne razumijem. Danas sam dobila e-mail od Linije za pomoć novinarima u kojem traže da ispunim formular. Naravno da sam to odbila, niti mi je jasno kako mi oni mogu pomoći. U trenutku kada mi je trebala pomoć nisam je dobila, odnosno traženo mi je da pošaljem e-mail, što je suludo da radite u trenutku dok vam policija prijeti da će vas privesti zato što radite svoj posao. Ne znam kome u državi BiH mogu ovo prijaviti. Ne vjerujem da su Ombudsmeni dovoljno jaka institucija. Kao neko ko se bavi i izvještava o ljudskim pravima više od 20 godina, mogu konstatovati da su, nažalost, u ovom trenutku, ljudska prava građana i građanki u BiH izuzetno ugrožena i da nema niko ko će da nas štiti osim nas samih. U ovom trenutku razmišljam kako probuditi tu solidarnost kod građana i na koji način ih upoznati sa njihovim osnovnim pravima koja imaju i koja moraju biti zaštićena od institucija koje imamo u ovoj državi i koje mi kao građani i finansiramo”, ističe Nidžara.
Na kraju naša sagovornica kaže da je nakon onoga što se dešavalo u Banjaluci sa pokretom Pravda za Davida, sudbinom Davidovom i njegovih roditelja sve poražavajuće.
“Ako su institucije vlasti bile u stanju onako nešto raditi sa ljudima koji su izlazili da protestuju i da traže istinu o ubistvu jednog djeteta, oni su u stanju uraditi sve. Ti roditelji više ne žive u državi BiH, Davidovo tijelo nije u državi BiH i to nama svima treba da bude jedna velika i važna lekcija da svi sutra možemo tako završiti. Ovo je strašno. Mi moramo da se probudimo, da reagujemo i sami sebe zaštitimo”, ističe Nidžara u razgovoru za BUKU.
