Činjenica je da se djeca u Republici Srpskoj sve manje rađaju, jer u deceniji iza nas konstantan je pad prirodnog priraštaja. U prvom kvartalu ove godine umrlo je čak duplo više ljudi nego što ih je rođeno, što je najlošiji kvartalski podatak u istoriji ovog entiteta. Mogu li nam humanitarne utakmice pomoći ili je prekasno za sve pokušaje poboljšanja prirodnog priraštaja?
Podatak da se godišnje broj stanovnika u Republici Srpskoj smanji za preko 5000 stanovnika, ukazuje na alarmantno stanje u demografskoj oblasti. Upozorava na to i Aleksandar Čavić, demograf, koji za BUKU govori kako problem leži u odsustvu sistemskih i trajnih rješenja.
„Republika Srpska duže od decenije nije našla za shodno da usvoji dokument, koji evo i ja sa kolegama zagovaram, a to je populaciona politika koja u sebi ima integrisane tri cjeline. Prva je pronatalitetna politika, druga politika prema migracijama i treća politika prema starijim licima.“
On dodaje kako je problem vrlo kompleksan, a zato se upravo kompleksnim mjerama treba i rješavati, čitavim setom aktivnosti. Rješenje vidi u usvajanju strateškog dokumenta, ali je uvjeren kako se kod nas nažalost i dalje poseže za kratkotrajnim mjerama.
Ono na šta Čavić upozorava jeste bavljenje razlozima umjesto sprovođenja konkretnih mjera u vidu istraživanja i primjene metodologije. Uvjeren je kako se samo nagađa, a za ozbiljnu društvenu akciju, potrebno je, kako navodi, ozbiljno istraživanje.
„RS nema statistiku za spoljne migracije, iako imaju tehničke uslove. A najveći broj odlazaka bilježi stanovništvo koje je u reproduktivnom periodu, dakle odlaze mladi. Rijetko će neko od 65 ili 70 otići. Siguran sam da ću napisati iz svog kabineta bolju pronatalitetnu politiku, nego sve institucije u RS-u“, zaključuje Čavić.
Podsjeća i na zakon o dječijoj zaštiti iz 2017. kada je uvedena i naknada za porodilje. Ona je, kako navodi dobra, ali samo kao pomoćna mjera. Već tada je upozoravao da će se pad nataliteta nastaviti, ali nisu se slagali sa njim. Nažalost, bio je u pravu.
„Potreban je dokument u kojem će se na bazi vrlo jasnog istraživanja, koje će biti periodično ponavljano, ponuditi setovi mjera. Jedna će biti direktna podrška roditeljstvu, druga će biti usklađivanje rada i roditeljstva. Izlaska sa posla za potrebe djece, itd. Ne postoji nijedna pojedinačna mjera, koja bi mogla rješiti ovaj problem. Potreban je čitav set mjera, ali svakako da je uposlenost žena osnovna, jedna od osnovnih mjera, ali sve to treba biti u populacionoj politici RS-a“, zaključuje Čavić.
Međutim, čak i ako bi došlo do kompletnog seta mjera, moguće je da smo zakasnili, barem deceniju, za svima koji su otišli. A oni koji su ostali, nažalost, sve više razmišljaju o istoj opciji odlaska. U državi koja ne garantuje nikome ništa, entitetu koji djeluje zakašnjelo, a ne preventivno, natalitet je u padu kao i većina toga u društvu.
Uvjeren je u to i Jovan Radovanović, predsjednik Udruženja "Porodica 4+ Banja Luka", koji za BUKU ističe kako je problem nataliteta aktuelan više od decenije.
„Mi već 12 godina pričamo o natalitetu i žalosno je da smo počeli tad i evo tek sad kao pojedinci se sjete o natalitetu brinuti. I tada je postojao problem, a sad da i ne pričam, a niko od vlasti i opozicije, potpuno je nebitno, nije se bavio time. Bilo je nekih sporadičnih aktivnosti, napravili smo 94 kuće u saradnji sa Vladom, ne možemo to poreći. Ali smo uvijek tražili nastavak stambenog zbrinjavanja, obezbjeđenje za porodice, za mlade bračne parove.“
Uvjeren je da je upravo mlade bračne parove trebalo stimulisati sa zaposlenjem i stambenim zbrinjavanjem. A porodice danas, kako dodaje, veoma teško žive. Visoki stepen nezaposlenosti, nesigurnost i nepravda, samo su neki od razloga zašto je sve manje onih koji se odlučuju na osnivanje porodice u RS-u.
„Ovdje nema sigurnosti. I na ličnim primjerima vidim da svi odlaze. Evo i moja djeca, gledaju da idu vani. Jedno je već otišlo, a dvoje rade sezonski u Hrvatskoj. Završili su državne fakultete, a ne mogu doći do posla. Problem je u tome što postoje naša i njihova djeca! Naša završe državni fakultet, ali ne mogu doći do posla. A pojedina njihova kupe diplome i zaposle se odmah.“
Jovanović zaključuje da se čini da je prekasno za neke akcije, jer mladi su, kako dodaje otišli i odlaze. A dovoljan svjedok tome su redovi ispred ambasada. Možda čak više ni ne odlaze zbog egzistencijalnih problema, koliko radi činjenice da nije dovoljno samo gledati ih kao broj, statistike nataliteta, kojom se ionako ne bavi niko.
Odlaze radi mogućnosti da budu neko u skladu sa svojim znanjem i zaslugama, a ne podobnostima onih koji im onemogućavaju pristojan život. Ovdje u RS-u, ali i u BiH, gdje će statistike, reklo bi se, nastaviti da upozoravaju na posljedice lošeg sistema, kojem su mnogi odlučili reći zbogom, zauvijek.
