Zato što je čereče političari, svi do jednoga, bez izuzetka, svako sa svoje strane, grickajući je kao termiti i pohlepno izgovarajući: ''Meni, meni, meni... daj, daj, daj... još, još, još...'' Nikada im ničega dosta i potaman, gladne oči imaju i uvijek su svega željni, nikako da se nažderu i napiju, kao da su jedino oni živi na svijetu bijelome.
Užasno je što su upravo pohlepni ljudi, koji ne vole svoju zemlju, dobili priliku da odlučuju o sudbini građana. Zastupaju interese građana zemlje koja im je antipatična. Naravno da od tog posla nema ništa jer oni jedino znaju da vode pragmatičnu filozofiju ostvarenja ličnih unteresa. Jedva čekaju da se država ''rasformira'' i poklekne pod pritiskom njihovih sebičnih ideologija i politika, te da pokupe posljednje mrvice bogatstva koje im je država na samrti u amanet ostavila. Kada sahrane državu BiH i njene građane dovedu do prosjačkog štapa, moći će mirne duše spakovati stečena bogatstva u debele kofere, familiju i rođake strpati u privatne avione i zauvijek odletjeti u toplije krajeve. Ne bi bilo prvi put u istoriji da nam politička svita utekne ispred nosa u trenucima kada je najteže, odnoseći sa sobom sefove prepune zlata i dijamanata.
Mi ili smo slijepi ili glupi, pa ne vidimo i ne shvatamo da naši funkcioneri daju sve od sebe kako bi ''običnih'' građana bilo što manje. Ne bi čudilo kada bi se tu radilo o organizovanom planu i akciji vodećih partija oba entiteta da građane BiH unište nezaposlenošću i umore glađu. Oni zapravo profitiraju od siromaštva naroda. Državne kase i blagajne su u njihovim rukama, oni su ti koji odlučuju kako se njima raspolaže, oni su ti koji vladaju masama, masama koje odobravaju bezobrazne postupke svojih vođa, aplaudirajući na svaku izrečenu glupost.
Zašto se onda čuditi što Bosna i Hercegovina nema konstituisanu vlast i da li ima potrebe da se pitamo ko je odgovoran i ko izvlači korist iz takve situacije. Ovima iz RS, uhljebljenim obnašateljima entitetske vlasti, svakako da je stalo da Bosna nikada i ne formira Vijeće ministara. Puca njima đon što jedna tako važna državna institucija, godinu dana od izbora, još uvijek ne funkcioniše. Uostalom, njima je bitno da se formirala vlast u RS i da je predsjednik dobio svoju kvalitetnu i dobro utvrđenu palatu - bunker nad bunkerima. A oni koji se osjećaju građanski, neka idu u Sarajevo, pa neka tamo glume Bosance. Tako se oglašavaju i oni iz opozicije i ovi iz pozicije. Tvrde da narodu RS-a nije potreban Tihić, Zlaja i ostale „balije“ iz tuzlanskih i sarajevskih kantona, niti „šokadija“ iz Širokog Brijega i Mostara. Mi imamo svoj entitet koji bi, da Bosne nema, već odavno država postao. Što manje Bosne, više Srpske! Nema šta, demokratija je omogućila svakome da vodi svoju politiku, pa makar ona donosila pogibeljne posljedice po cjelokupno stanovništvo.
Šta narod ima od Srpske i od silnih kantona i entiteta? Ministar za pitanja rada u RS prije neki dan rekao je da u ''boljoj polovini BiH'' ima 80000 ljudi koji rade na crno. Po čemu je onda RS predivna, predobra i bolja? Ljudi rade na crno, žrtve su svakakvih tortura i dresura, robuju, nije im plaćeno ni penziono, ni zdravstveno. Što je najgore, ministar Đokić ima tačan podatak o broju radnika zavijenih u crno, a situacija se ne mijenja. Ne znam samo kako ministar zna broj radnika koji rade na crno, a da pri tome nema informaciju u kojim su firmama isti ti radnici zaposleni!? Dakle, policija ne hapsi lopuže koje razvaljuju privredu, sud ne sudi mafijašima koji otimaju od jadnog naroda.
Da li narodu treba takvo sudstvo, policija i vlast? Naravno da ne trebaju. Čemu ministarstvo zdravlja kada stotine bolesnih ljudi, i mladih i starih, svakodnevno po raznoraznim medijima traže pomoć prikupljanja novca za neophodne operacije, jer zdravstveno osiguranje to ''ne pokriva''. Tolike pare odlaze u ministarstva, a kada treba izliječiti bolesnika, sef prazan. Trebaju li nam takva ministarstva zdravlja? Ne trebaju!
Ili premijer koji je ekspert za ekonomiju, budući magistar ekonomskih nauka, a dozvoljava da ista ta ekonomija bude ofarbana u sivo i crno. Treba li nam takav premijer i za kakve poslove on služi?! Za poziranje po pres konferencijama i smijuljenje pred novinarima ili za riješavanje gorućih pitanja? Uz gore nabrojane funkcije i funkcionere, treba li nam predsjednik RS-a koji se kune u Srbe i Srpsku, a više se nalazi na nebu među golubovima i gavranima, nego li na zemlji među svojim Srbima.
Non-stop leti svojim privatnim letjelicama, uludo trošeći gorivo. Kamo letiš, rođače, i od čega si nabavio svoja leteća materijalna dobra? Od čijih para predsjednik i njegovi saradnici pokupovaše silne vile, vikendice, hotele, motele, benzinske pumpe, automobile i ostalu pokretnu i nepokretnu imovinu. Svita prikupljena s ljevčanskih zaselaka, komšije i kumovi, danas su predsjednikovi najbliži saradnici i partijske kolege, postavljeni su na sve moguće državne funkcije i jedino oni mogu da prosperiraju i profitiraju. Ko je uz predsjednika živi kao da je i sam predsjednik, ali što si dalje od njega, dalje si i od pristojnog života. E, pa ne trebaju nam takvi ni ljudi, ni predsjednici, ni funkcioneri, ni funkcije. Narod živi na rubu egzistencije, a ''mister prezident'' se ponaša kao da je prvi čovjek Sjedinjenih Američkih Država.
Običan građanin je hipnotisano pile koje guta svaku serviranu laž i bez ikakvoga otpora nastavlja da se valja u prašini i blatu. Valja se u kaljuzi, opijen mišlju da zajedno sa svojim dragim voždom po nebesima leti. Narod u RS kao da ne zna da u BiH ne postoji ni bolja, ni lošija polovina, obe su trule da trulije ne mogu biti.
Isti efekat se dobije kada presječeš jabuku na pola. Dok je bila cijela i netaknuta, dotle je odisala svježinom, kada je prepolovimo, obje strane vremenom počnu da trule i smrde ako ih ne pojedemo. To se sada dešava sa BiH. Već dvije decenije je razdijeljena i godinama se sve više rendiše, ali niko neće da je kuša, jer se niti jednom konstitutivnom narodu, po svemu sudeći, ukus Bosne ne sviđa.
