<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

OBJAVLJENA NOVA STUDIJA: Kolika je vjerovatnoća nove globalne pandemije poput COVID-19?

Desk

Pandemija COVID-19 možda je najsmrtonosnija epidemija virusa koju je svijet vidio u više od jednog vijeka, ali statistički gledano takvi ekstremni događaji nisu tako rijetki kako mislimo, pokazuje nova studija.

10. septembar 2021, 12:28

 

Studija objavljena u Zborniku radova Nacionalne akademije nauka koristila je nedavno sastavljene podatke o novim epidemijama bolesti u posljednjih 400 godina za procjenu intenziteta tih događaja i godišnje vjerovatnoće njihovog ponavljanja.

Utvrđeno je da je vjerovatnoća pandemije sličnog uticaja na COVID-19 oko 2% u bilo kojoj godini, što znači da bi neko rođen 2000. godine imao oko 38% šanse da je do sada doživi.

A ta vjerovatnoća samo raste, za što autori kažu da naglašava potrebu prilagođavanja percepcije rizika od pandemije i očekivanja za spremnost.

„Najvažniji zaključak je da su velike pandemije poput COVID-19 i španske gripe relativno vjerovatne“, kaže koautor William Pan, vanredni profesor globalnog zdravlja životne sredine na Univerzitetu Duke. Shvaćanje da pandemije nisu tako rijetke trebalo bi povećati prioritet napora u njihovom sprječavanju i kontroli u budućnosti, kaže on.

Studija, koju je vodio Marco Marani sa Univerziteta u Padovi u Italiji, koristila je nove statističke metode za mjerenje razmjera i učestalosti izbijanja bolesti za koje nije bilo neposredne medicinske intervencije u posljednja četiri vijeka.


Analiza, koja je obuhvatila niz patogena-ubica, uključujući kugu, velike boginje, koleru, tifus i nove viruse influence, otkrila je značajnu varijabilnost u stopi pojavljivanja pandemije u prošlosti. Ali također su identifikovani obrasci koji su im omogućili da opišu vjerovatnoću da se događaji sličnih razmjera ponove.

U slučaju najsmrtonosnije pandemije u modernoj istoriji - španske gripe, koja je ubila više od 30 miliona ljudi između 1918. i 1920. - vjerovatnoća da se pojavi pandemija sličnih razmjera kretala se od 0,3% do 1,9% godišnje tokom proučavanog perioda . Gledano na drugi način, te brojke znače da je statistički vjerovatno da bi se pandemija tako velikih razmjera mogla dogoditi u sljedećih 400 godina.

Ali podaci također pokazuju da rizik od intenzivnih izbijanja brzo raste. Na temelju sve veće stope kojom su se novi patogeni, poput SARS-CoV-2, oslobađali u ljudskoj populaciji u posljednjih 50 godina,  studija procjenjuje da će vjerovatnoća izbijanja novih bolesti vjerovatno porasti tri puta u narednih nekoliko decenija.

Koristeći ovaj povećani faktor rizika, istraživači procjenjuju da će pandemija sličnih razmjera kao i COVID-19 vjerojatno biti u rasponu od 59 godina, što je rezultat koji su napisali "mnogo niži od intuitivno očekivanog". Iako nisu uključeni u rad PNAS -a, istraživači su također izračunali vjerovatnoću pandemije sposobne da uništi cijeli ljudski život, utvrdivši da je to statistički vjerovatno u narednih 12.000 godina.

To ne znači da možemo računati na 59-godišnji prekid pandemije nalik COVID-u, niti da smo nesposobni za katastrofu na skali španske gripe još 300 godina. Takvi su događaji podjednako vjerovatni u bilo kojoj godini u periodu, kaže Gabriel Katul, profesor hidrologije i mikrometeorologije na Dukeu i jedan od autora rada.

"Kada se danas dogodi 100-godišnja poplava, može se pogrešno pretpostaviti da si neko može priuštiti da čeka još 100 godina prije nego što doživi još jedan takav događaj", kaže Katul. „Ovaj utisak je lažan. Sljedeće godine može doći do još jedne 100-godišnje poplave. "

Kao naučnik koji se bavi zaštitom okoline, Pan može samo nagađati o razlozima zbog kojih su izbijanja sve učestalija, napominjući da rast populacije, promjene u prehrambenim sistemima, degradacija okoline i češći kontakt između ljudi i životinja koje nose bolesti mogu biti značajni faktori. Naglašava da se statističkom analizom nastoji samo karakterisati rizik, a ne objasniti što ga pokreće.

Ali, u isto vrijeme, nada se da će studija potaknuti dublje istraživanje faktora koji mogu učiniti razorne pandemije vjerovatnijim - i kako im se suprotstaviti.

"Ovo ukazuje na važnost ranog reagiranja na izbijanje bolesti i izgradnju kapaciteta za nadzor pandemije na lokalnom i globalnom nivou, kao i na postavljanje plana istraživanja za razumijevanje zašto su velike epidemije sve češće", kaže Pan.

Marani, vodeći autor, radi kao pomoćnik u Dukeu, gdje je prethodno bio profesor civilnog inženjerstva i zaštite okoliša. Drugi koautor, Anthony Parolari sa Univerziteta Marquette, bivši je doktorski istraživač Dukea.

 

Izvor: Duke University