Objavljeno je oko 16.000 #NisamPrijavila priča. Žene se pitaju: da li nam sada vjerujete?

Žene pričaju o zlostavljanju. Ne vjeruju institucijama i boje se prijaviti nasilje

Maja Isović Dobrijević / 27. Decembar 2021

Foto: Ilustracija

 

Društvenim mrežama se ovih dana počeo širiti još jedan hashtag - #NisamPrijavila, a žene putem društvenih mreža objavljuju svoje razloge zbog kojih nisu prijavile zlostavljanje.

Ranije ove godine žene su se ujedinile objavljući svoja iskustva pod sloganima #NisiSama i #NisamTražila, a sada žene objavljuju razloge zbog čega nisu prijavile zlostavljanje. Ispovijesti su potresne i oslikavaju stanje u kojem se žene nalaze na Balkanu.

Ovo su samo neke od 16.000 priča koje su objavljene pod hashtagom - #NisamPrijavila:

"#NisamPrijavila zato što sam bila prestravljena. U šoku. Samo sam drhturila i sklanjala pogled od njega. Ćutala sam i navlačila rukave da niko ne vidi. Kada sam posle nedelju dana pokušala da kažem, rođena majka je samo prevrnula očima. Rođeni brat me pitao čime sam izazvala".

"#Nisamprijavila jer mi je otac, jer majka nije prijavila, jer me ubedjuju da to nije strasno, jer ne znam sta bi se desilo sa mojim sestrama, jer se plasim, jer me ubedjuju da je drugima mnogo gore i da sam nezahvalna, jer nisam finansijski nezavisna, jer sam dete"

"#nisamprijavila imala sam 15 godina. Odbranila sam se nekako. On je danas u zatvoru zbog dvostrukog ubistva. Razgovarajte sa decom. Naučite ih da mogu da vam se povere".

"#NisamPrijavila jer sam se plasila da ce on okrenuti policiju protiv mene sto se desilo devojci koju je napao posle mene i izlazirao napad kao pokusaj suicida. Bio je u medijima i svi su mu poverovali."

"#NisamPrijavila jer je on bio inspektor policije, jer bih mnogima ja bila kriva što sam ostala sa njim sama u stanu, jer bi mojoj majci prepuklo srce od tuge, jer bi ga tata ubio i umro iznutra, jer su oni kojima sam nešto i rekla prvo pitali šta sam taj dan imala na sebi"

Iz iskustva žena važno je istaći da zlostavljač vrlo često može biti i osoba koja ima važnu funkciju u društvu i zbog toga žene često i ne prijavljuju nasilje i zlostavljanje. Žene pišu da se plaše da prijave nasilje, jer su se plašile da im niko ne bi vjerovao.

Nakon što je politikološkinja Nina Stojaković podijelila na Tviteru niz objava o situaciji u kojoj se našla njena sestra Lidije, uslijedilo je na hiljade ispovijesti devojaka, koje su se odvažile da pod heštegom #NisamPrijavila ispričaju svoje teške priče.

Aleksandra Petrić iz Fondacije Udružene žene Banjaluka rekla je da je prijavljivanje nasilja javnim institucijama koje su prepoznate kao subjekti zaštite od nasilja veoma važno zbog reagovanja sistema i preuzimanja hitnih radnji da se dalje nasilje spriječi, pruži neophodna podrška žrtvama nasilja i zaštita njihove bezbjednosti kroz mjere propisane zakonima, ali i da se počinioci nasilja procesuiraju i sankcionišu za nasilje koje su počinili.

"Moramo insistirati da se sistemska reakcija unaprijedi i funkcioniše na način koji će prije svega vratiti povjerenje građanki i građana da institucije rade svoj posao i da su isključivo odgovorne za dosljednu primjenu zakona i drugih propisa koji regulišu sprečavanje i suzbijanje nasilja prema ženama Inicijative poput #NisamPrijavila su od neprocjenjive važnosti za podizanje svijesti javnosti o uzrocima, posljedicama i obimu nasilja prema ženama", rekla je za BUKU Aleksandra Petrić.

Dodala je da svjedočenja u javnom prostoru ukazuju gdje su greške u sistemskoj zaštiti, ali i odgovoru društva na nasilje prema ženama.

"Kao društvo ne možemo niti smijemo ignorisati lična svjedočenja žena koje su u različitim fazama života bile izložene stigmi i opštoj društvenoj zavjeri ćutanja o nasilju koje su preživjele za koju nosimo kolektivnu odgovornost. Jasno je da izgovori poput patrijarhalne tradicije nisu više dovoljni da objasne odsustvo reakcije države i njenih institucija. Ženama koje su hrabro izašle u javnost sa svojim svjedočenja moramo pružiti potpunu podršku i to ne samo deklarativnu. Prije svega, potrebno im je povjerenje, vjerovanje njihovim iskustvima, a zatim i pristup svim vrstama zaštite", ističe naša sagovornica.

Mirjana Ćuskić, iz Helsinškog komiteta za ljudska prava rekla je da je inicijativa #NisamPrijavila jedna  od najvažnijih inicijativa koje su se pojavile u našem javnom prostoru u skorije vrijeme.

“Istovremeno je ohrabrujuće, ali i užasno zastrašujuće pročitati bolna i traumatična iskustva brojnih žena iz zemlje i regiona. To daje sliku o društvu u kojem živimo, ali i pokazuje nam koliko  se nonšalantno i previše banalno odnosimo prema nasilju koje dominira u brojnim oblicima. Ohrabrujuće je, jer je glas koji dopire do brojnih domova i poručuje ženama koje trpe nasilje da mogu da izađu iz krugova pakla ove gnusne pojave i da svuda oko nas postoje ipak načini da se od njega zašititimo, samo ukoliko imamo jaku podršku. Ispovijesti podijeljene u sklopu ove inicijative takođe pokazuju koliko je visok stepen nepovjerenja u institucije i ostale zaštitne mehanizme i šalje im jasnu poruku da ovim problemom moraju da se bave sistemski i pruže svu neophodnu podršku žrtvama nasilja kako ne bi dolazilo do svakodnevnih tragičnih ishoda i gubitka brojnih ljudskih života”, rekla je za BUKU Mirjana Ćuskić.

Dodaje da smo svjedoci da i da sami građani ne razumiju i ignorišu problem nasilja, pa tako na društvenim mrežama čitamo brojne komentare pune govora mržnje koji nipodaštavaju dostojanstvo žena koje dijele svoje ispovijesti, pa na taj način dodatno  obeshrabruju one koje nasilje doživljavaju da o njemu javno progovore.

“Ipak, smatram da su ovakve inicijative od izuzetnog značaja za najoštije sankcionisanje svih onih koji čine nasilje i korak ka osvješćivanju brojnih žena koje su žrtve nasilja”, kaže Mirjana.

Ovim putem šaljemo podršku svim ženama - prijavite nasilnike i zlostavljače.

 


Buka preporuka

Ženska prava

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.