Osmi mart je samo jedan dan u godini kada se prisjećamo borbe za ženska prava, ali nikako ne smijemo zaboraviti da ta borba i dalje traje.
Koji je smisao obilježavanja Osmog marta?
Aleksandra Petrić iz Fondacije Udružene žene iz Banjaluke kaže da je obilježavanje Međunarodnog dana žena važno radi ukazivanja na dugotrajnu i neprekidnu borbu žena širom svijeta za ravnopravan položaj u društvu i porodici.
„Ovaj datum je važan za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava žena, naročito prava na rad i dostojanstvene uslove rada, ostvarivanje izbornih prava i uklanjanje svih oblika diskriminacije prema ženama. Moja poruka bi bila da ženama nisu potrebni karanfili jednom godišnje da bi se osjećale kao ravnopravne građanke. Potreban nam je posao koji nam omogućava slobodu od siromaštva i život dostojan čovjeka. Potrebna nam je efikasna zaštita od svih oblika nasilja i diskriminacije i ravnopravan pristup mjestima gdje se donose odluke na svim nivoima upravljanja“, rekla je za BUKU Aleksandra Petrić.
Milica Pralica iz Oštre nule kaže da je važno naglasiti da se Osmi mart ne slavi, nego se on Osmi mart obilježava i na današnji dan trebamo se podsjetiti istorije obilježavanja ovog dana.
„Osmi mart nije nastao da bi žene dobijale skupe poklone ili lonce i šerpe koje su na sniženju, već je on nastao kao reakcija žena u borbi za svoja prava i ravnopravnost u ekonomskom političkom i socijalnom smislu. Osmomartovski protetsi postavli su simbol žena koje su se nastavile boriti za bolje uslove rada, bolje plate i pravo glasa. Osmi mart predstavlja bornu za ravnopravnost. U BiH ovaj dan je dan kad smo mi smao glasnije, a borba traje tokom svih ostalih dana u godini. Sva prava koje mi danas imamo nismo ih naslijedili, već su se žene za njih izborile“, rekla je za BUKU Pralica.
Novinarka Milkica Milojević kaže da je Osmi mart važno obilježavati, ali na pravi način.
„Ne konzumerističkom pomamom za poklonima i poklončićima, nego osmomartovskim maršem, pobunom protiv nepravde i nejednakosti. Nisu tekstilne radnice prije 160 godina izašle na ulicu i ginule u demostracijama, da bi danas, tekstilne radnice usred Evrope, trpele mobing i seksualno uznemiravanje, kako bi sačuvale težak i salbo plaćen posao. Nisu se Roza Luksemburg i Klara Cetkin digle na pobunu da bismo mi danas bile robinje rodnih stereotipa, populizma, neplaćenog kućnog rada, seksizma“, poručuje Milkica.
Željka Žolja Umičević iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka kaže da bi Međunarodni dan žena trebao biti dan kada se prisjećamo borbe mnogih hrabrih žena koje su se izborile za bolje uslove rada, povećanje plata, pravo glasa, ravnopravniji položaj.
„Ovaj dan bi trebao biti i opomena da žene nisu dobile nego su se izborile za svoja prava. Međutim, ovaj dan ne možemo slaviti jer borba koju su započele žene prije više od jednog vijeka i danas traje. 8. marta 1913. godine održan je prvi javni skup žena u BiH koji se pretvorio u veliki protest kojim su žene zahtijevale ekonomsko i političko oslobađanje. Danas, više od stotinu godina poslije, žene u BiH itekako imaju razloga da nastave započetu borbu za ravnopravnost, ali i za očuvanje onih, već izborenih prava, imaju razlog da se pobune protiv sve izraženijih patrijarhalnih normi i retrogradnih politika. Sveprisutna diskriminacija žena u javnom i političkom životu, mobing, verbalno i seksualno uznemiravanje, nasilje nad ženama,...su naša realnost. Tek onda kada naša realnost bude odražavala ekonomsku, socijalnu i političku ravnopravnost muškaraca i žena, imaćemo razlog da slavimo Osmi mart. Do tada, ovaj dan trebamo obilježiti protestima i glasnim zahtjevima za ravnopravnost“, rekla je za BUKU Željka.
Novinarka Gordana Katana podsjeća da je Osmi mart 1910. godine zamišljen kao Međunarodni praznik radnih žena i te temeljne principe dužni smo ponovo afirmisati.
„Istovremeno, Osmi mart iz današnje perspektive trebao bi biti praznik borbe svih žena za ravnopravnost u svim sferama javnog i privatnog bivstvovanja sada i ovdje. Zato i osmomartovski marševi, jesu borbeni marševi bez obzira koja je ključna poruka pod kojom se na njih izlazi. Moja poruka zapravo je moja želja i drugim ženama i sebi da ostanemo svoje, da budemo hrabre, solidarne da zajednički i istrajno radimo pa afirmaciji ženski prava, ženskih borbi jer to su bitke koje se vode na duge staze“, rekla je za BUKU Katana.
Azra Berbić, aktivistkinja i pravnica rekla je da je Osmi mart dan kada se trebamo podsjećati koliko su borbe i truda uložile žene prije nas kako bi nam osigurale što ravnopravniji položaj u društvu, u porodičnom domu, obrazovnim institucijama, na ulici, na poslu…
„Naša obaveza je nastaviti tu borbu zbog svake žene koja nema priliku da se njen glas čuje, zbog svake žene koja trpi bilo koji oblik nasilja, mobinga i diskriminacije jer je žena, bez obzira na njen socio-ekonomski položaj. Ne smijemo zaboraviti da svaka od nas nema istu polaznu tačku. Borba ne staje onda kada se donesu neki zakoni koji nam pružaju neka prava ili koji nas štite, jer nam to ne garantuje jednakost i zaštitu u praksi, ona mora biti stalna i neumorna. Jačanje desnice u Evropi i svijetu pokazalo nam je koliko su ta prava krhka i kako nam lako mogu biti oduzeta“, rekla je za BUKU Azra.
Dodaje da moramo solidarno djelovati, ali ne samo korz javno iskazivanje podrške diskriminuranoj, zlostavljanoj ili na bilo koji drugi način nepravedno targetiranoj ženi.
„Solidarno djelovanje nije samo iskazivanje podrške statusom i komentarom na društvenim mrežama i u medijima, iako ne želim umanjiti važnost istog u današnje vrijeme. Međutim, bojim se sa smo u nekoj krizi, posebno mi koje imamo glas i veće šanse da nas više ljudi čuje i zaista posluša, tapkamo u mjestu. Aktivizam i borba za jednakost nije samo konferencija i izvještaj o stanju ženskih prava, iako je i to svakako bitno, aktivizam u našem društvu mora uvijek prvo biti utemeljen na radu sa ženama i djevojčicama na terenu. Pobjeda aktivizma i jednakosti će doći onda tek kada usitinu shvatimo koliko smo neke od nas privilegovane pa taj svoj privilegovani položaj počnemo koristiti da osnažimo druge žene i da im pomognemo. Za mene je pobjeda aktivizma kada objasnim ženama na selu kako nije sramota ići na mamografiju i ginekološki pregled, i sada one zaista redovno idu na oreglede“, ističe ona.
Napominje da je pobjeda kada djevojčica shvati kako se ne treba stidjeti svoje menstruacije, kada osnažimo djevojku da se bori za svoje pravo za nastavak školovanja u svome domu jer je njoj ono jednako potrebno kao i njenom bratu, pobjeda je kada ženi koja godinama trpi zlostavljanje od muža solidarno obezbijedimo šansu za osamostaljenje pa makar to bila kupovina krave i peradi.
„Prosječna žena u Bosni i Hercegovini ne živi u gradu niti u prigradskom naselju, nije visokoobrazovana, nema svoj račun u banci, moramo se okrenuti osnaživanju i pružanju pomoći i podrške toj ženi. Pri tome ne želim umanjiti značaj zagovaračkih procesa, istraživanja stanja na terenu i td. sve subto mali i veliki koraci koji doprinose poboljšanju položaja žene u društvu“, zaključuje naša sagovornica.
