<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Parkinsonovo zdravlje

Veličković

Bosanski turista na hrvatskom Jadranu na svakom koraku nalazi razloge da zavidi građanima te uređene i lijepe zemlje; zavidi im na autoputevima, zavidi im na dugačkoj obali, zavidi im na bogatim kioscima....

13. juni 2016, 12:00

...Jer, kvantitet, osim konkurencije, rađa i kvalitet, pa se povremeno dese čuda. Naprimjer, da se uzJutarnji list, zamo za 3 kune, dobijenajprodavaniji publicistički naslov 2009. Knjiga se zoveJ*** mi se,najuzvišeniji duhovni put.

Naslov je intrigantan, zbog zvjezdica. Prvo što Bosnian-sitizenu pada na pamet u vezi s tim zvjezdicama jeste riječ javi (mi se). Pa bi duhovni put mogao imati veze s kampanjom neke mobitelske mreže. Tipa: komunikacija je najvažnija, dijalog je bolji od ćutanja... Međutim, kad mu se knjiga nađe u rukama (može za tri kune i bez Jutarnjeg!) i otvori joj korice, pokaže se da zvijezdice skrivaju druga slova; pravi naslov je JEBE MI SE, najuzvišeniji duhovni put.

Ukratko: najprodavaniji publicistički naslov 2009. savjetuje svojim čitaocima da svemu što ih muči kažu jebe mi se, i da tako preuzmu kontrolu nad svojim životom koji nema smisla, jer rade po 18 sati dnevno, posao kojim nisu zadovoljni.

Autor Džon Parkin, to je primijenio na sebi: "John C. Parkin i njegova žena Gaia i sami prakticiraju ono što propovijedaju. J*** mi se je ono što su rekli kad su napustili London. (...) Kupili su kamper, i uzevši sa sobom svoje netom rođene blizance zaputili se na šestomjesečno putovanje u potrazi za savršenim mjestom za svoj holistički centar. (...) Sto jutara zemlje kupili su za manje novca nego što su dobili prodajom svojeg stana u Balhamu, a onda su sljedeće dvije godine utrošili na renoviranje.(...) Danas je Brijeg koji diše magično mjesto. Nešto poput raskošne talijanske seoske vile - plus bazen, vrtovi puni divljeg cvijeća i prekrasan pogled na okolnu prirodu. Upravo idealno mjesto zaprepuštanje i pronalaženje istinske slobode odbacivanjem stvari koje su nam nebitne."

O samom naslovu autor piše: "Zbog čega jebe mi se ima takav naboj? Jer sadrži riječ jebati. Knjiga poput ove kontroverzna je naprosto stoga što sadrži riječ jebati. Smiješno, zapravo. Prvo stoga jer filozofija iza svega zapravo je stvar anarhije, a ne same riječi. (...) Riječ jebati je prekrasna. Krasna je stoga što u slengu označava seks. To je po sebi čini zabavnom, jer se njezino značenje proširilo. 'Odjebi' znači 'Idi i seksaj se' što zapravo nije uvreda, već dobra sugestija. 'Jebi se' je zapravo 'Seksaj se sam sa sobom' što svakako nije uvreda, više jedan poziv. 'Jebemga' je zapravo 'O, super seks', što, u trenutku frustracije i nije loša stvar na koju valja misliti."

Naslovna strana knjige Johna. C. Parkina

Primitivni Bosanac, naravno, odmah poželi autoru Džonu Parkinu reći: J***m ti mater! što dakle nije psovka, nego jedna lijepa ponuda. Ili, j***m ti ženu, što takođe nije uvreda, nego izraz divljenja i želje da se bude Džon Parkin.

(Knjiga stvarno ima iscjeliteljske moći! Evo, nije prošlo trideset sekundi, a primitivni Bosanac pretvara se u holističkog svećenika - Džone, j*** te onaj ko ti je preveo i objavio ovu knjigu - dakle, nije psovka, nego sugestija, da se u jeziku izražena ljubav digne na najuzvišeniji duhovni nivo.)

Novopečeni holišitista već zamišlja sebe kao misionara u Bosni. Čovjeku klizište raščepilo i nakrivilo kuću, pola života tone mu u živo blato, duša mu se sparušila od jada i čemera, žena i djeca sjede na bijeloj tehnici izvirujući ispod najlona u olovno nebo iznad mutne Moščanice... Odj***te, prilazi im svećenik s osmijehom na licu, kupite kamper, i preselite u Toskanu. Kupite kuću s bazenom i pogledom na prekrasnu prirodu, recite j*** nam se i j***te se.

Na drugom mjestu bivši rudar, koji je za svog radnog vijeka iskopao 10.000 tona uglja ne može od penzije platiti grijanje, u garsonjeri koju će mu banka uzeti jer je stavio pod hipoteku, kao žirant unuku otpuštenom s posla zbog stečaja firme. Ali nije mu hladno, jer drži u ruci najprodavaniji publicistički naslov 2009. J*** mu se, prodaće namještaj i kupiće damper, tj. kamper, i krenuti put Italiji, u potragu za sto jutara zemlje i bazenom u moru divljeg cvijeća.

Na trećem mjestu žena krši ruke nad otvorenom grobnicom, drhti od jeze pred narednim minutima, hoće li bijela rukavica iz zemlje izvući komad nečega što je njen muž nosio onog dana kad je odveden. Ne zna čega se više grozi; da se petnaest godina potrage okonča, ili da i dalje živi s nestalim ili mrtvim. A onda joj neko tutne u ruke najprodavaniji publicistički naslov 2009. i ona s olakšanjem izgovori: J*** mi se. I kupi kamper i ode tražiti sto hektara zemlje u Toskani da tamo podigne vilu s bazenom okruženu divljim cijećem.

Avaj, gdje su Džon Parkin i njegova knjiga bili početkom devedesetih, da svi oni mrtvi, mučeni, osakaćeni, ubijeni, mobilisani, smrznuti, izgladnjeli kažu j*** mi se i zaždiju, prije uvođenja viznog režima, na obale Arna? Ili je glupi Bosanac standarno i očekivano vulgaran i bukvalan, pa umjesto tržišta s glavom u oblacima on vidi čitaoce s mozgom u k****.

Autor: Nenad Veličković