U Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske, večeras u 19 časova biće otvorena izložba “Nova religija”, britanskog umjetnika Damiena Hirsta, dobitnika prestižne Turnerove nagrade i najznačajnijeg predstavnika umjetničkog pokreta Young British Artist’s (YBA) u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Paul Stolper, kustos izložbe i vlasnik galerije “Paul Stolper Gallery” iz Londona, povodom otvaranja ove izložbe boravi u Banjaluci, a sa njim smo za portal BUKA razgovarali o savremenoj umjetnosti, poznanstvu sa Damienom Hirstom, “Novoj religiji” i drugim temama.
Paul, možete li nam reći kako ste se upoznali sa Damienom Hirstom i kako je započela Vaša saradnja?
On se pojavio 2004. godine i ponudio mi saradnju. U to vrijeme, on mi je predložio da uradimo jedan veliki print koji se sastoji od šest dijelova, koji se takođe može vidjeti na izložbi u Banjaluci. Kao galerista, počeo sam raditi na objavljivanju printova i znao sam Damiena od ranije, ali do tada nismo ostvarili saradnju. On je takođe znao da želim sarađivati sa njim i tako je naša saradnja započela.
Na koji način je ta saradnja uticala na Vašu karijeru i uspjeh galerije Paul Stolper?
Naravno da je ta saradnja uticala na moju karijeru i uticala je na uspjeh moje galerije. Ja sam zaista počašćen tom saradnjom i imao sam priliku izlagati nekoliko njegovih postavki. Za svaku galeriju je jako bitno da izlaže djela međunarodno poznatih umjetnika, jer je to nešto što privlači pažnju i medija i publike. Čast mi je, jer Hirst osim sa mojom galerijom sarađuje još samo sa jednom galerijom „White club“.
Kada se sjetite sredine osamdesetih godina, na koji način je Hirst uticao na razvoj savremene umjetnosti?
Zapravo, možda je bolje vratiti se na kraj osamdesetih, jer je sredinom osamdesetih London bio poprilično tih i miran kad je riječ o savremenoj umjetnosti i tada je bilo svega nekoliko važnih galerija. Krajem osamdesetih, Damien Hirst je zapravo otvorio vrata i dao jedan duh samopouzdanja za mlade savremene umjetnike da smognu hrabrosti da počnu da izlažu svoja djela.
Foto: British Council
Kako su u to vrijeme i ti umjetnici promijenili London?
Naime, na Damiena Hirsta se gleda kao na kustosa i sa pravom. Naime, on je vrlo rano shvatio da nije dovoljno organizovati i postaviti izložbu, već da je podjednako važno naći odgovarajući prostor. On je već tada krenuo u postavljanje izložbi u skladištima, velikim skladištima obojenim u bijelo, koje je pronalazio u dijelovima Londona koji u to vrijeme nisu bili atraktivni. U to vrijeme, istočni London nije bio toliko razvijen, pa je i cijena najma bila dostupnija.
On je shvatio da nije dovoljno napraviti dobru izložbu, već je i podjednako važno osigurati da ljudi dođu i vide tu izložbu. Nije dovoljno da imate izložbu koja će biti samo postavljena, već ju morate postaviti na jedan zanimljiv, lijep i klasičan način i da morate dovesti prave ljude da to vide, od kolekcionara, novinara, pisaca i umjetničkih kritičara. On je u početku plaćao taksi tim ljudima koji inače ne bi došli u te dijelove Londona da pogledaju izložbu. Bio je svjestan da je izložba privremenog karaktera i da je važno naći sponzore koji će omogućiti da se naprave katalozi, jer su oni trajni i duže traju.
Nije nužno da je ovo što je on uradio nešto novo, već način na koji je on to uradio. Način kako je odabrao tu grupu umjetnika uglavnom sa Goldsmita, umjetnike koji su učili kod Majkla Krejga Martina. To je bio vjerovatno i skup sretnih okolnosti i datog vremena i Hirstovog dobrog odabira, kao i njegove jake ličnosti kao predstavnika tog čitavog pokreta.
“Nova religija” je izložba koja je u vašoj galeriji postavljena prije više od 10 godina, pratili ste ju u mnogim gradovima i izložbenim prostorima. Na koji način se i sama izložba mijenja kroz vrijeme, drugačije gradove i prostore?
U suštini, izložba kao izložba je ista, ali ono što je drugačije je fokus koji se stavlja na svakoj od različitih lokacija. Elementi koji se više naglašavaju u samom prostoru. Na primjer, u Veneciji je izložba bila postavljena u Palaciju, koji je uređen u baroknom stilu. Izložba se vrlo lijepo uklopila u taj prostor i bio je prisutan spoj srebra i mermera.
U Moskvi, prostor u kojem smo izlagali bio je sav obojen u crveno, i to u crvenu nijansu kao i na kovčegu. Zbog toga je sam ovaj eksponat nekako zračio i najveći fokus bio je na njemu.
Ovdje imamo predivnu crnu sobu, koja je bila fantastična za postavljanje eksponata iz nulte grupe. Nevjerovatno podsjeća na kapelu i baš je bila prikladna za postavljanje oltara i slike iznad njega. Ovo je sjajna prilika da se fokus stavi na ovaj eksponat i do sada nismo imali ovakvu priliku.
Na koji način je ideja “Nove religije” na Vas uticala. Slažete li se sa Hirstom da je nauka zauzela mjesto religiji?
Mislim da je svakako uticala na mene. Pojasnila mi je neka savremena pitanja kojima se bavimo, kao što su religija, nauka, umjetnost, prednosti i mane religije, vjere u lijekove koja postaje sve dominantnija, tako da ja na neki način svaki put kad putujem sa izložbom neizostavno moram da razmišljam o tim konceptima, o koceptu života i smrti i drugim sličnim temama.
Medicina nudi spas, možda očigledniji nego religija. Kako da ljudi ne budu opijeni time, da li uopšte treba da se odupru tome?
Medicina samo nudi privremeno spasenje, ako to tako možemo reći. Opet na koncu dolazi smrt, i ono u šta ljudi vjeruju, ono čemu se nadaju je vječnost. Svi su vrlo svjesni da je smrt neizbježna. Naravno, postavlja se pitanje šta i koliko medicina može uraditi. Kada se objavi da je pronađen neki lijek, često mislimo da je on pronađen prekasno. Medicina ima svoje granice, ona može produžiti život, ali opet nakon svega smrt je neizbježna. To je veliko pitanje na koje je teško odgovoriti, ali često o njemu razmišljam.
Kakva je budućnost „Nove religije“, gdje je izložba još planirana da se postavi nakon Banjaluke?
Planirano je da se ova izložba postavi na još tri mjesta na Balkanu.
Možemo li znati o kojim mjestima je riječ?
Još uvijek ne, jer i mi još uvijek to ne znamo.
Foto: BUKA
Koliko sam razumjela, Muzej savreme umjetnosti je jedini prostor u BiH koji je ispunio uslove da se izložba postavi. Kako se vama čini ova kuća kulture?
Ovaj muzej je sjajan i dopada mi se. Sjajan je prostor i tim muzeja je fantastičan. Ova saradnja koju smo ostvarili sa British Councilom je takođe veoma uspješna. Sve izgleda vrlo ohrabrujuće i nadam se da će odziv posjetitelja biti veliki.
I za kraj jedno možda klišeizirano pitanje, ali kako vam se čini Banjaluka za ovo kratko vrijeme što ste ovdje?
Juče sam imao priliku malo prošetati i posjetio sam prekrasnu crkvu ovdje u blizini. U nekim prostorima sam čuo i veoma lijepu muziku. Primijetio sam takođe i jednu prekrasnu plavu crkvu, ali nisam siguran da je ona otvorena. Malo sam istraživao, ali uglavnom ovdje po centru grada. Ako mi kažete šta još moram posjetiti, spreman sam da se uputim tamo. Ovo što sam vido sviđa mi se, postoje lijepi primjeri arhitekture, ali i oni koji nisu tako lijepi, kao i na svim drugim mjestima. Najbitnija stvar je da sam naučio kako se na vašem jeziku kaže paradajz.
Predložila bih vam da odete na tvrđavu Kastel, koja je u blizini.
Hvala na prijedlogu, možda ju već večeras posjetim.
