U prvoj godini OECD-ova testiranja Nijemce, koji su vjerovali u apsolutnu nadmoć svog obrazovnog sustava, šokirala je činjenica da su njihovi učenici ispodprosječni u svakoj kategoriji, to više što je Njemačka jedna od osnivačica OECD-a. Usporedbe radi, u čitalačkoj pismenosti njemački su srednjoškolci te godine postigli 484 boda, što je bilo 15 bodova ispod OECD-ova prosjeka i vrlo blizu rezultata koji su tada postigli hrvatski učenici. Mediji su to potencirali dramatičnim naslovima “Poraz u svakom pogledu”, žestoke javne debate su uzele maha, roditelji su ustali, a stolac tadašnje ministrice obrazovanja Edelgard Bulmahn opasno se zaljuljao. Radišni Nijemci nisu čekali te su do kraja 2002. godine uveli nekoliko radikalnih reformi. Među ostalim, programom “Škola cijeli dan” povećali su prosječno vrijeme koje učenik provede u školi s četiri sata na šest i pol. Povećali su broj polaznika predškolskih programa (prema lanjskom radu ekonomistice Maddalene Davoli, od vrlo slabe prolaznosti, u nekoliko godina broj onih između 4 i 6 godina u tim se programima popeo na 96 posto). Škole su dobile veću autonomiju, izrađeni su nacionalni standardi, a profesori i nastavnici, osim što su obvezno morali biti magistri na svojim područjima, prolazili su rigorozne edukacije za nastavničke kompetencije i godinu dana prije početka rada stažirali uz mentora. Efekt tih reformi pokazao se već na PISA testiranju 2009., kad su rezultati iz matematičke pismenosti njemačkih 15-godišnjaka skočili za 20 bodova, a prirodoslovne za 25 bodova.
U prethodnom slučaju Njemačke, primjerice, bilo bi jednostavno zaključiti da je formula jasna - više državnog izdvajanja po učeniku znači bolje rezultate na PISA testovima. Međutim, upravo nas statistika demantira. Rezultati njemačkih učenika nakon 2012. godine, kad su izdvajanja bila na vrhuncu, počeli su stagnirati da bi na lanjskom testiranju zabilježili zabrinjavajući pad od, u prosjeku, deset bodova za svako područje. Visoka izdvajanja, ali i obrazovne reforme u njemačkom su se slučaju pokazali kratkog vijeka. Iako su i danas oni iznad OECD-ova prosjeka, daleko su od zlatnog doba, koje je bilo desetljeće prije, kada su puhali za vrat Japancima i Južnokorejcima. Sada su po rezultatima gotovo izjednačeni sa Slovencima.
Više u tekstu Jutarnjeg lista
Očekivano, takvi obrazovni zahvati nisu bili jeftini. Ilustracije radi, Njemačka je po učeniku od njegove 6. do 15. godine života u 2006. godini izdvajala blizu 60.000 dolara , a do 2015. godine to je povećala na 80.000 dolara .
