Berić je objavio više knjiga satirične poezije i zbirki aforizama. Lirsku poeziju objavljivao je pod pseudonimom M.B. Romanov. Zadnju knjigu koju je izdao posvetio je djeci, zove se ”Lažni profil” i to je njegova prva zbirka dječije poezije. Miladin je vlasnik više književnih nagrada, a ove godine je dobitnik prestižne književne nagrade ”Zlatka kaciga”, koju je dobio za satiričnu poeziju.
U Bosni i Hercegovini i regionu društveno-politička i ekonomska situacija bila je dramatična, da ne kažemo krizna, i prije pandemije korona virusa, a danas je mnogi bi rekli nesnosnost i bezvoljnost dosegla svoj vrhunac. I da nema ljudi poput Miladina Berića, pisca satire i aforizama, koji na satiričan, humorističan, ali ponekada i ironičan i sarkastičan način predočavaju živote običnog čovjeka, sigurno da bi naši životi bili mnogo isprazniji nego što jesu. Berić je objavio više knjiga satirične poezije i zbirki aforizama. Lirsku poeziju objavljivao je pod pseudonimom M.B. Romanov. Zadnju knjigu koju je izdao posvetio je djeci, zove se ”Lažni profil” i to je njegova prva zbirka dječije poezije. Miladin je dobitnik više književnih nagrada, a ove godine je dobitnik prestižne književne nagrade ”Zlatka kaciga”, koju je dobio za satiričnu poeziju.
Koliko su nagrade važne za autore i da li se satirom i književnošću može uticati na političke i društvene tokove, razgovarali smo s banjalučkim piscem Miladinom Berićem.
Objavio si zbirku poezije za djecu ”Lažni profil”. Koliko si dugo pisao tu zbirku i o čemu govore pjesme?
S obzirom da se radi o mojoj prvoj zbirci poezije za djecu mogu reći da je ona nastajala desetak godina i da je pratila odrastanje kćerke Selene tako da je dobar dio „Lažnog profila“zamišljen kao poezija za osnovce koja je na kraju u nekim pjesmama ipak prerasla u poeziju za vječite osnovce. Od početnog Azbukvara koji se, u najmanju ruku na neobičan način, bavi slovima pa do završnog Lažnog profila mnogo veći je misaoni raspon od onog vremenskog. Tu je sakriven čitav jedan svijet Vode, Zemlje, Vazduha i Vatre, a to su naslovi poglavlja koji bi pored toga, što je pokatkad i šaljiv, trebao biti i edukativan.
Objavljuješ lirske pjesme pod pseudonimom M. B. Romanov i baviš se pisanjem satirične poezije, ali i aforistikom. Kako je došlo do toga da napraviš Kopernikanski obrt i počneš pisati i poeziju za djecu?
Da bi došlo do bilo kakvog značajnog obrta mora da dođe i do unutrašnjeg potresa koji se u mom slučaju desio pojavom jednog malog anđela na horizontu smisla. Kćerka Selena je sve u meni pretumbala pa moguće i poeziju. Poželivši, vjerovatno i previše, da moja kćeka govori moju poeziju na nekakvim dječijim zanimacijama morao sam da napišem nekoliko dobrih pjesama, dvije tri čak i u ženskom rodu. Tih nekoliko pjesama pokrenule su ideju da se napiše još nekoliko ne baš često viđenih iz djećije perspektive, kao npr. sonetni vijenac za djecu ili satirične dječije pjesmice, da bi na kraju došli do stihovane komedije, do „Lažnog profila“. Ono što se mora naglasiti mislim da sam ipak uspio da i u zbirci dječije poezije ostanem aforističar i uopšte satirčar.
Treba li možda pisac podjetinjiti da bi pisao za djecu, ili se radi o tome da pisci, naročito pjesnici, nikada i ne stare, to jest uvijek nose u sebi taj dječiji duh?
Vjerovatno i jedno i drugo. Nekako smo s godinama sve bliži djetinjstvu, ne samo pisci, ali oni ipak posebno. Dječija poezija u nekim poznijim godinama može djelovati kao izazov ali može i da bude nostalgija za vremenima kada, iz ovog ugla mislimo da nije bilo briga. Djeca su sve pametnija i sve se teže mogu „prevariti“ poezijom zato je potrebno mnogo iskustva da bi se pisalo za djecu. Djeca čitaju između redova a u nekoj jednostavnosti izraza postići sve ono što ona očekuju nije lako. Naprotiv, pisati za djecu je moguće i teže nego za odrasle. Nadam se da sam u „Lažnom profilu“ uspio dostići taj dječiji nevini duh i tu komplikovanu jednostavnost.
Dobitnik si nagrade ”Zlatna kaciga” za 2021. godinu. O kakvoj se nagradi radi?
Konkurs „Zlatna kaciga“ je najprestižniji satirični festival u regionu, koji baštini višedecenijsku tradiciju, i koji se dešava svakog prvog aprila u Kruševcu. Zlatna kaciga se nikad ne dijeli između više autora i daje se za karikaturu te za aforizam, poeziju i priču. U sklopu festivala daje se i nagrada „Rade Brka“ za njegovanje erskog humora takođe za pisanu formu. Festival je inače tematski sa jasnom temom za svaku godinu. Ove godine tema je bila „Prozor“ i ja sam „Zlatnu kacigu“ dobio za satiričnu poeziju čime sam zaokružio ciklus. Naime, koliko znam, postao sam prvi autor koji je na festivalu „Zlatna kaciga“ dobio nagrade za sve pisane forme.
Koliko tebi kao afirmisanom piscu uopšte znače nagrade?
Ranije su mi značile mnogo više, a danas toliko da odavno ne vodim evidenciju šta sam gdje i koje godine dobio. One su svakako podsticaj za nekakav daljnji rad. Naravno, svaka je nagrada specfična, a sama radost zavisi od konkurencije, zato su mi, recimo, nagrade . sa Zlatne kacige posebno drage. Uglavnom sam sebe počesto provjeravam na anonimnim konkursima, na konkursima gsje samo nečije ime ne bi trebalo biti garancija za nagradu, već isključivo napisano. Na kraju svi mi imamo slabih dana i slabih redova a obično smo i sujetni i u svojoj njivi teško odvajamo žito od kukolja.
Da li satira može da utiče na društvene i političke tokove? Dopire li satira do onih kojima se obraća, a između ostalog obraća se onima koji drže vlast, iliti konce u svojim rukama?
I može i ne može. Kod nas svakako ne može jer smo zalutali na demokratskom putu. Živi u živom blatu. S druge strane naši satiričari jednostavno nemaju prostor da iskažu svoj talenat. Od prostora ostale su im samo društvene mreže, što, po nekima, svakim danom ima sve veću težinu, ali je internet jedna ogromna prašuma gdje je teško, a pokatkad i nemoguće, naći od silnih jablanova one Dučićeve. Otežavajuća okolnost naših satiričara je što su naši političari oguglali na sve vrste uvreda koje se dešavaju za govornicama tako da ih suptilna satira uglavnom ne dotiče, a pitanje je koliko su sposobni da čitaju između redova. O shvatanju i prepoznavanju da i ne govorim.
U ovo koronarno krizno doba kulturna dešavanja su dovedena na minimum. Desi li se u svemu ovome nekakva stara nenormalnost, pa dođe do toga da neko organizuje veče satire i aforizama?
Korona je posustalu kulturu bacila na koljena, a virus je zaravnao kulturu. Duboka država je posebno poravnala ono što je bilo plitko. Tu i tamo ima nekakvih naznaka kakve takve normalnosti ali je sve to na dugačkom štapu. Ono što je jasno to je da će kresanje budžeta prvo smanjiti one mrvice što smo izdvajali za kulturu, tako ćemo se načekati dobrih književnih večeri. Moguće, da mi satiričari, nešto za Prvi april i organizujemo jer je narodu smijeh prijeko potreban. Mislim i više od maski pod kojim ćemo, kakvi su trenutni putokazi, ostati još zadugo.
Imaš li neki pametan savjet za naše čitaoce?
Naravno da imam. Pošto ovih dana pričamo samo o vakcinama evo nekoliko savjeta.
Ne treba se sikirati - dok do BiH stigne vakcina imaćemo potpuni uvid koliko je efikasna.
Nije pametno vakcinu primiti u dupe s obzirom koliko nama treba da dođe iz dupeta u glavu.
Kovid pasoš će uskoro da otvara sva vrata. Skoro pa ko bivši jugoslovenski.
Za to gdje se trenutno nalazimo ne treba nam čulo vida. Dovoljno je čulo mirisa!
I na kraju jedna pjesma iz Lažnog profila.
MOLITVA
Učini, Bože, klincu što te slavi
nešto za njegovu preveliku muku.
Hoću, Gospode, da budem u javi
bar približno lijep kao na „Fejsbuku“.
Smanji mi ove klempave uši
i ovaj nos k`o u Pinokija!
Ne dozvoli da se moja nada sruši,
hoću da na „Fejsu“ budem lijep i ja.
Da me vidi Sanja, koja voli Božu,
ili bar Helena, što ganja Jovana.
Da se bar Milici uvučem pod kožu -
učini me lijepim barem na dva dana.
Gospod je Petra proljepšao malo
i Petar pokaza svoju sliku Nađi.
A Nađa, do koje je jedino mu stalo,
reče: „Bio si mi prije mnogo slađi“.
