Goran Veselinović je skroman i jednostavan mladi čovjek iz Banjaluke, a za sebe kaže da je umjetnička duša koja je zalutala u pravne vode. U slobodno vrijeme igra šah i košarku. Pisanjem se bavi još od klinačkih dana. Veselinovićeva poezija zastupljena je u brojnim književnim časopisima i zbornicima. Njegova velika strast je i sviranje gitare, pa je za mnoge svoje pjesme napisao i muziku. Prije par sedmica izašla je njegova knjiga za mališane ”Čudesni svijet”, u kojoj se na osamdesetak strana nalazi mnoštvo šaljivih i interesantnih pjesmica, a na kraju knjige nalaze se i tri kratke priče. Priče su jednostavne i zabavne. Prva promocija ”Čudesnog svijeta” održaće se 11. juna u Kulturnom centru Gradiška. Povodom objavljivanja ove knjige, novinar Buke razgovarao je s pjesnikom Goranom Veselinovićem i saznao više o njegovim spisateljskim počecima i autorovom mišljenju o umjetnosti i književnosti.
Goran je počeo pisati pjesme još kao učenik osnovne škole, a tokom razgovora prisjetio se svojih prvih stihova.
”Sjećam se samo da smo morali da napišemo neku pjesmicu u stilu Vaska Pope, pa sam ja napisao jednu koja se zvala Cipela. Ta je cipela rođena crna i lijepa, a onda joj je čovjek uvezao pertlu i ona je postala kriva i skučena. Nisam sačuvao pjesmu, ali se sjećam da mi je nastavnica na tom času zaključila peticu, bez obzira što je to bio početak polugodišta. U našem društvu imate mnogo takvih ljudi-cipela kojima je neko oduzeo slobodu i dostojanstvo”, rekao je Veselijnović na početku razgovora.
Veselinović tvrdi da svaki pjesnik, a pogotovo onaj koji piše za djecu, treba da ima djetinji duh u sebi kako bi mogao da izmašta i napiše pjesmu interesantnu za najmlađe čitaoce.
”Ja ne mogu i ne znam da budem ozbiljan, tako da i u mojoj poeziji za odrasle provejava taj dječački duh. Rođenjem mojih ćerkica, Kaline i Julijane, počelo je moje ozbiljno zanimanje za dječiju literaturu. Kalina je ilustrovala korice ”Čudesnog svijeta”, tako da je ona najvjerovatnije povukla na svog dedu Dragana, koji je profesionalni slikar”, pojasnio je pjesnik.
Goran je mišljenja da je stanje s pisanjem i pjesništvom u gradu Banjaluci jako dobro, a da bi se postiglo nešto više u književnosti, čovjek se istoj mora i više posvetiti, kaže on.
”Stanje u književnosti u mom rodnom gradu Banjaluci je okej. Ko želi i hoće prostora, može ga dobiti. Udruženje književnika je nedavno pokrenulo svoj časopis, imamo portale, blogove. Mislim da od kukanja nemamo ništa, moramo da se borimo da budemo što bolji i kvalitetniji, da stalno radimo i budemo uporni, jer samo tako ćemo ostaviti nešto vrijedno iza sebe”, objasnio je Goran.
On je dodao da je priča o kojekakvim književnim klanovima u Banjaluci smiješna i produkt mašte onih kojima je više stalo do intriga nego do pisanja i umjetnosti.
”Ma kakvi književni klanovi. Suviše smo mi mali da bi imali klanove. U ovom gradu imate šačicu entuzijasta koji vuku stvari naprijed i to je to. Uostalom, onaj ko može i zna da ponudi kvalitet, ne treba nikakve klanove”, istakao je pjesnik.
Veselinović je, kao što smo već u uvodu rekli, skroman i jednostavan čovjek, pa se trudi da sa takvim pjesnicima i osobama kontaktira, kako u profesionalnom, tako i u privatnom životu.
”Družim se sa onima koje nije pojela sujeta i ego, a takvih je sve manje. Velika je mudrost ostati prizeman i pristupačan, ostati jednostavan i neposredan, ne biti osion i gord jer si dobio neku nagradicu ili pohvalu. Poznajem neke likove s kojima bukvalno ne možeš normalno razgovarati jer im je glava negdje među oblacima”, objasnio je Goran.
Sagovornik nam je na kraju razgovora otkrio svoje buduće spisateljske planove.
”Radim na zbirci kratkih priča za djecu, imam napisanu prelijepu bajku ”Pčelica Sara”, koju je ilustrovala akademska slikarka Milana Stijak. Za bajku još uvijek tražim sufinansijere, pa ako je neko od vaših čitalaca u mogućnosti da mi pomogne štampanje bajke, može da mi se javi na moj Fejsbuk profil. Otvoren sam za saradnju, a bilo koja pomoć u štampanju ove knjige bila bi mi od velike pomoći”, kazao je Goran na kraju razgovora.
