Pjesnikinja Slobodanka Đukanović: Najviše me inspiriše moj rodni kraj

Slobodanka je do sada objavila šest knjiga. Njene pjesme i priče objavljene su u raznim književnim časopisima.

Ernest Bučinski / 23. Novembar 2021

 

U banjalučkom muzičkom paviljonu ”Staklenac” u Parku "Petar Kočić", 26. novembra u 19 časova održaće se promocija zbirke pjesama ”Iz sad u nekad”, autorice Slobodanke Đukanović. 

Slobodanka je do sada objavila šest knjiga. Njene pjesme i priče objavljene su u raznim književnim časopisima, a neke od njih su „Beogradska nedelja“ i  Književni klub Brčko. Nezavisno udruženje književnika Srbije uvrstilo ju je u članstvo. Slobodanka je objavljivala svoje pjesme i priče i za književni časopis „Sretanje”. Nagrađivana je za rodoljubivu poeziju u ”Beogadskom proljeću” na Čukarici, a takođe i u Derventi. Članica je književnog kluba ”Vihor iz Dervente i dobitnica „Gajkovog šešira“ u Modriči.

Povodom promocije zbirke pjesama ”Iz sad u nekad”, razgovarali smo sa pjesnikinjom Slobodankom Đukanović, a tokom intervjua autorica se prisjetila svojih književnih početaka.

”Svoje prve pjesme počela sam pisati u nekim boljim vremenima. Vremenima kad se vrednovala lijepa književna riječ. Piskarala sam u selu na raspustu pjesmice o ovcama, gajevima, livadama i čitala ih na večerima uz petrolejku, ali nisam bila ambiciozna, niti sam sebe zamišljala kao pjesnikinju. Moj otac i braća ponosili su se mojim pisanjem i to mi je dalo podstrek da se pokažem u literalnoj sekciji. Moja nastavnica predala je moje pjesme u „Krajiške novine”, čija mi je redakcija isplaćivala prve honorare”, kazala je pjesnikinja prisjećajući se svog djetinjstva.

Slobodanka je bila đak pješak i u toku školovanja promijenila je mnoge škole. Ipak, uvijek je bila odličan učenik.

”Škola mi je bila ni blizu, ni daleko i pješice sam išla sa drugom djecom. Prva četiri razreda osnovne škole pohađala sam u mome selu, ali moji su me dali, eto, da učim dalje. To su najtužniji dani mog djetinjstva. Rastanak od majke i moje rodne vrhovine i srećnog djetinjstva u njoj. Silom prilika prenijela sam svoje dokumente u Okučane i upisala sedmi razred. Tad sam putovala sedam kilometara i vrlo malo mi je vremena ostajalo za učenje. Bila sam odličan đak. Zavšila sam osmi razred u Okučanima i upisala Realnu Gimnaziju u Banjaluci. Sve vrijeme sam pisala i sastavi su mi išli od ruke”, rekla je sagovornica.

Slobodanka tvrdi da teme njenog pisanja zavise od toga kada piše i gdje piše, te da je mnogo inspiriše selo, seoski običaji, ali i arhaični govor i lokalizmi njenog rodnog kraja. 

”Uvijek sam pisala da bih olakšala sebi. Muž mi nije dozvolio nikada da objavim svoju knjigu. Na podstrek rođaka tražila sam izdavača, recenzenta i lektora. Kao nova u tom poslu, odbijali su me. Ipak, kasnije sam došla do izdavača. Prvu recenziju za moju zbirku „Osjećanja i sjećanja“ prihvatio je profesor Miljko Šindić, a izdavač je bio književnik Ranko Preradović i štamparija „Grafid” iz Banje Luke. Isti izdavač objavio je i moju drugu knjigu „Tragovima raskršća“. Za zbirke pjesama ”Kad srce progovori„ i ”Zavežljaj” izdavač je ”Trivunija line“. Knjigu „Iz sad u nekad“ poslala sam izdavaštvu Dejan i Sanja Spasojević iz Zvornika, gdje je moja knjiga štampana”, kazala je pjesnikinja i izrecitovala nam nekoliko svojih pjesama.


Komadić moga zavičaja

Ovdje su `tice ovdje je cvrkut
Melem prirode šapat i glas
Ovdje je trn ruža i grm
Ovdje je divlji samonikli klas

Ovdje je stopa na brazdi ostala
Tu su se ljubili kamen i ralo
Ovdje i jesu korijeni moji
Tu  je i mene svuda pomalo

Ovdje se zora rosom umiva
Ovdje se ljube decembar i maj
Ovdje stanuju sve starane svijeta
Ovdje su Bogovi ovdje je raj


PRODAJEM
(parodija)

Prodajem kuću oca svoga
I oko nje pet dunuma šljive
Ogradu od pruća živice žive
Trešnju staru i jalove njive

Prodajem sve to nekome strancu
Koji će znati moje da čuva
Moći će jahati na svome vrancu
Uz vjetar što često voli da duva

Prodajem orahe rukom sađene
Moje braće i oca moga
Prodajem i sepete rukama rađene
Livadu košenu cijeela dva stoga

Prodajem košanu malo nakrivo
I kijer stari đe su me začeli
Da držim nekakav iskon i nivo
Đedova mojih jer tu su počeli

Prodajem tragove međeda u travi
I perje kokoški lisičiju hranu
Ko bi kupio neka se javi
Ja ću ostati u svome stanu

Prodajem povoljno ćaćino imanje
Tamo već odavno niko ne živi
Svake godine sve nas je manje
Za svoj nestanak svi smo mi krivi

Kupite prodajem i gnjezdo u travi
Kokoške Pirge mamine dike
Sa dva'est pilića kada se pojavi
Daću vam gratis iz mašte slike

Prodajem sokak djetinjstva moga
Grablje i vile 'rđavu kosu
Prodajem i ovnova četiri roga
I prije sunca jutarnju rosu

Prodajem i našeg šarova lanac
I fenjer stari kad se zabasa
I trnjak očev i njegov klanac
Prodajem i seoski lavež pasa


 


Buka preporuka

Tema

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.