Negdje prvih dekada 20. vijeka Ajnštajn nam je govorio o beskonačnosti svemira. Vjerovatno nije previše znao o reach-u, boostanju postova, ali kontam da bi bio uticajan tviteraš.
Vijek kasnije, u Banjaluci, neki drugi ljudi dokazuju da je i komunikacija ta čije se granice ne znaju, te da nema suštinske razlike između Banjaluke, Pariza, Zagreba, Štokholma, Beograda. Govorim o kreativnosti, da ne bude zabune.
U pitanju je regionalni komunikacijski događaj Play Media Day. Znate, u posljednje vrijeme ima mnogo konferencija, edukacijao medijima, digitalnom marketinngu, ali ne idem na njih.Jer postoji razlika između nekog ko radi kampanju za “Adidas”ili za klijente u Tokiju, Londonu i wannabe marketera koji održavaju jedino svoju stranicu. I to neuspješno.
E, tridesetak ovih prvih nam je u Muzeju savremene umjetnosti RS osmog juna pokazalo nekoliko stvari i naučilo nekoliko lekcija. I profesionalnih i ličnih. O problemima sa klijentima, stresu, budžetu, kako bitižena na vodećoj funkciji na Balkanu (Hint: Nije lako!) itd. Govoriću o ovim ljudskim pričama, bez njih nema ni onih drugih.
Svi smo rođeni kreativni!
Mi smo heroji koje niko ne želi, ali su svima potrebni – kažu Fredrik Öst i Erik Kocku,ekscentrični dvojac agencije SNASK iz Štokholma, koji su radili kampanje za “Samsung”, “Electrolux”, “Microsoft”. Oni su bile zvijezde stage-a Uran sa svojom originalnom brending filozofijom- Stičite neprijatelje, pravite prijatelje. Jer ako niko ne mrzi to što radite, niko neće ni voljeti! Morate isprovocirati emociju kod ljudi.
No, jedna rečenica pogodila mi je rezonancu.
„Svi smo rođeni kreativni, ponašati se odraslo najdjetinjastija je stvar koju možete uraditi“, kaže duo koji svoj rad shvata kao igru i zabavu kojoj nema granica.
I jeste tako. Duboko sam uvjeren da smo svi rođeni sa tim darom, no da ti ga ćaća, mater i bliža familija prvo malo skrešu. Pa vaspitači, učiteljii, profesori/ce. Onda poslodavci, klijenti. Fuck them je poruka ovih Šveđana. Radi svoju stvar i ne odstupaj od toga!
Gdje nas vodi budućnost komunikacije, tehnologije i medija?
Jedno od zanimljivih predavanja bilo je i francuskog futuriste Jeana C. Bonis koji je govorio o viralnoj seriji Black Mirror, budućnosti tehnologije, o tome kako 13 miliona kamera u Kini nadgleda svaki naš pokret, te moralnim granicama u digitalnoj (r)evoluciji koju proživljavamo. Parižanin koji vodi više od 15 kompanija kaže da su Banjaluka, Pariz, London – svi u jednoj globalnoj priči, komunikacijskoj sintezi i da je na nama da odlučimo da li ćemo dar tehnologije iskoristiti sa dobrim ili lošim namjerama. Podsjetio sam ga šta se desilo sa Nobelom i njegovim namjerama. Nasmijao se optimistični filozof i osnivač Oxymore agencije.
„Internet je rokenrol, a influenseri su nove zvijezde“
Najviše pažnjeizazvao je panel „Moć jednog lajka – The power of like“, koji je okupio FB, instagram i tviter influnsere iz BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Iako mnoge marketing agencije u BiH ne shvataju značaj infulensera, čije globalno tržište vrijedi oko 1,7 milijardi dolara (mhm), veliko interesovanje učesnika pokazalo je da ovaj vid brendiranja i oglašavanja dolazi na naše prostore, i to na velika vrata. „Internet je rokenrol, mora biti lud, zabavan, nekontrolisan” – komentar je Milana Vučićevića, poznatijeg kao @nichimizazvan, koga prati 160 hiljada ljudi na tviteru, naglašavajući da jedan uloženi dolar u influenser marketing donosi 607 dolara profita.
Možete ih pljuvati, ali ih pratite! Njihove postove, slike, storije! Šerujete, lajkate, komentarišete.
Negdje pri kraju diskusije kaže jedna od tih infulenserki: “Niko više ne čita. Narod želi brze stvari. Brze slike. Brze videe. Storije.”
Možda. Ali ne želim da vjerujem u to. Znam da ima i ovih što čitaju. Pa makar i ove moje duge, zamarajuće blogove.
Jer šta sam ja bez slova
ispod ove naslovne fotke.
Just some boy with a pretty face.
A takvih ima na hiljade.
Vjerujem u moć riječi.
