Ovo je game over. Pet dana nisam u svojoj kući. Ako me netko može primiti u Srbiji, Grčkoj, ma i Njemačkoj, idem odavde - kaže nam uznemirenim glasom stariji gospodin u dvorani škole Marie Kaculini u Draču.
Ivan Usmiani i Adam Šoltić iz Hrvatskog Crvenog križa - s kojima smo proveli 48 sati na terenu u Albaniji pogođenom potresom magnitude 6,4 - slušaju naš razgovor.
- Ovdje više ne želimo biti - riječi su naših sugovornika koje nam prevodi Saidi Bushai, jedan od koordinatora Albanskog Crvenog križa za krizne situacije. Nekima od njih domovi su potpuno uništeni, a drugi se u oštećene domove ne žele vratiti jer strahuju za vlastitu sigurnost.
Nervozu i uznemirenost primjećujemo i kod ostalih u dvorani, većinom obitelji s djecom. Kažu da imaju dovoljno hrane i vode, ali nedostaju im tuševi koji su za njih trenutno luksuz -piše Jutarnji.hr.
- Ljudi su nakon par dana osvijestili u kakvoj su situaciji, a njihovo će razočaranje samo još više rasti - kaže Usmiani. U Crvenom je križu od 1996., a ovakvih tužnih situacija u zadnje 23 godine, kaže, nagledao se u Japanu i Haitiju koji su također pretrpjeli razorne potrese.
Skloništa
U dvorani prilazim gospodinu koji se zove Mentor. Kaže mi da ima stan u zgradi od sedam katova, njegov stan je u redu, ali zgrada ima pukotine i u njoj se više ne osjeća sigurnim.
- Nitko nije došao provjeriti sigurnost u zgradi. Imam malo dijete i želim da mi netko odgovori je li zgrada sigurna za život - kaže Mentor.
Ostatak reportaže pronađite ovdje
