Kako nam se približava mart problem zagađenog vazduha polako jenjava kao tema u javnosti. Međutim, ovaj problem neće nestati, već ćemo mu se krajem godine ponovo vratiti.
Anes Podić iz Udruženja građana "Eko akcija“ iz Sarajeva podsjeća da je najviši srednji mjesečni prosjek PM2,5, po zdravlje i živote ljudi izuzetno opasne sitne frakcije lebdećih čestica, izmjeren u periodu od 2008 do 2019. u Pekingu, jednom od najzagađenijih gradova svijeta,a iznosio je 193,4 µg/m3 (januar 2013.).
“U Pekingu je proteklih godina zbog izuzetno visokih vrijednosti zagađenja često proglašavan crveni alarm. Život u gradu sa dvadeset i dva miliona stanovnika tada bi se potpuno zaustavio, zatvarane su škole, obdaništa, tvornice, termoelektrane, obustavljan saobraćaj, brojni timovi inspektora vršili su dodatnu kontrolu industrijskih pogona i ložišta.
U Sarajevu je u januaru 2020. srednji mjesečni prosjek PM2,5 iznosio 187,7 µg/m3, tek nešto niže od pekinškog rekorda. U Sarajevu su tokom perioda kritčnog zagađenja povremeno proglašavane uzbune, ali njihova primjena nije odmicala dalje od papira”, rekao je Podić za BUKU.
Za vrijeme uzbuna, kaže, odigravane su fudbalske utakmice, trčao se maraton, klizališta su bila prepuna djece i omladine, radile su škole, širom grada nastavljeni su grubi građevinski radovi na brojnim gradilištima, na ulicama su potpuno nezaštićeni nastavili da rade radnici komunalnih preduzeća, poštari, policajci, radnici.
“Jedan od istaknutih prekršilaca vladinih mjera je bilo kantonalno ministarstvo saobraćaja koje je vrijedno reklamiralo nastavak grubih građevinskih radova na trasi Prve transverzale.
Poruka je bila jasna - Vladine interventne mjere su uvedene tek da bi se održao privid brige i reda. Vladi je daleko važnije bilo očuvanje zarada manjih i većih biznismena nego zdravlje građana”, pojašnjava Podić.
Dodaje da je zrak tokom ove zime bio kritično zagađen i u mnogim drugim bh. gradovima, međutim, uzbuna zbog zagađenog zraka nije bilo.
“U ostalim gradovima Federacije BiH uopšte ne postoji mogućnost proglašavanja uzbune za ovu vrstu zagađenja zraka, za šta je najveći krivac Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Federalno ministarstvo turizma i okoliša FBIH je 2012. godine izdalo ‘Pravilnik o načinu vršenja monitoring zraka i definiranju vrsta zagađujućih materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka’, gdje je napravljena strašna greška propuštanjem da se definiraju pragovi upozorenja i prag uzbune za lebdeće čestice PM10 i PM2,5, što je onda zgodno poslužilo kantonalnim ministarstvima odgovornim za zagađene gradove da- ili potpuno ignorišu zagađenje, upirući prstom u federalni pravilnik (Tuzlanski kanton), ili da ustanove vlastite pragove, na potpuno neprimjeren način (Kanton Sarajevo)”, ističe Podić.
On dodaje da je posljednjih godina kroz brojne krizne situacije, svima postalo jasno da ti pragovi moraju biti adekvatnije definisani, ali ne i samom federalnom ministarstvu.
“U martu 2017. desila se izuzetno pozitivna i na trenutak ohrabrujuća Tematska sjednica Predstavničkog doma FBiH na temu ‘Problem zagađenosti zraka u Federaciji BiH’. Parlament je federalnom ministarstvu okoliša poslao niz konkretnih i lako izvodljivih zahtjeva čije ispunjavanje bi znatno unaprijedilo pravni i institucionalni okvir zaštite kvaliteta zraka u FBiH. Između ostalog, traženo je od Ministarstva okoliša i turizma FBIH na čelu sa ministricom Editom Đapo hitno uvođenje pragova uzbune za lebdeće čestice PM10 i PM2,5 u cijeloj Federaciji BiH, što bi onda obavezalo sve kantonalne i gradske vlade na akciju tokom epizoda kritičnog zagađenja”, ističe Podić.
Podsjeća da je na zahtjev parlamenta FBiH da se uvedu pragovi uzbune za lebdeće čestice PM2, 5 i PM10, Ministrica Đapo odgovorila da "propisivanje graničnih vrijednosti zahtijeva širu analizu stanja".
“Nakon skoro tri pune godine ‘šire analize stanja’ nema ni na vidiku. I na skoro sve ostale zahtjeve parlamenta, odgovor ministrice je bio, ukratko, da do kraja mandata ništa neće uraditi da na bilo koji način pomogne rješavanje problema zagađenog zraka u našim gradovima”, ističe Podić.
MJERNI PODACI KOJI KASNE JEDAN DAN SU BESKORISNI
Anes Podić napominje da ništa bolje stanje nije ni u RS.
“Nadležne institucije Republike Srpske zadnjih su godina jednostavno riješile problem zagađenog zraka: mjerenja kvaliteta zraka kada i postoje, rezultati se ne objavljuju na internetu. ‘Nema mjerenja - nema problema’. Mjerni podaci koji kasne dan, dva ili mjesec građanima su beskorisni. I pored sve većeg pritiska javnosti, bh. vlastima, bez izuzetka, okolišni problemi su i dalje nisko rangirani”, kaže naš sagovornik.
A, najbolji primjer takvog odnosa je, kaže, grad Sarajevo.
“Sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada je na izgradnju gasovoda i gasne infrastrukture u gradu potrošen za današnje prilike potpuno nezamisliv iznos novca - skoro šest stotina miliona KM, nakon što se uračuna inflacija, tadašnjim vlastima je svega sedam godina bilo potrebno da preko pola gradskog stanovništva prebace sa grijanja na ugalj i lož ulje na grijanje na daleko čistiji prirodni gas, Cijela zajednica, predvođena tadašnjom političkom elitom, se angažovala na rješavanju problema zagađenja zraka. Vlasti u KS, a nema razloga da ih bar u ovom pogledu ne smatramo reprezentativnim za sve ostale garniture na svim nivoima dejtonske BiH, ni osnovna mjerenja polutanata zraka nisu u stanju da urade na način definisan federalnim pravilnikom”, kaže Podić.
Dodaje da se u kantonalnom budžetu od preko jedne milijarde KM nije našlo mjesta za nekoliko stotina hiljada KM, da se na vrijeme kupe zaštitne maske za radnike koji rade na otvorenom i prečistači zraka za vrtiće i škole, nego je kantonalna vlada na kraju januarske krize išla “moljakati” ambasade da doniraju novac, jer je kantonalni budžet bio pod blokadom zbog sukoba političkih aktera za vlast u Kantonu.
NAJVEĆI ZAGAĐIVAČI VAZDUHA
Podić ističe da su glavni zagađivači vazduha u BiH su pored, rijetke, ali skoro potpuno neuređene industrije, mala kućna ložišta na čvrsta goriva, i u nekoliko većih mjesta, saobraćaj.
“Prema statističkim podacima preko 90% domaćinstava u BiH se grije na čvrsta goriva, drvo i ugalj. Prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije za kvalitet zraka u zatvorenim prostorijama, ugalj se zbog visoke toksičnosti ne bi ni smio koristiti za zagrijavanje domaćinstava. Drvo za ogrjev mahom se prodaje neosušeno, s visokim sadržajem vlage. U odnosu na pravilno osušeno drvo, ono neosušeno kad se naloži proizvodi i do četiri puta više zagađujućih materija, a za proizvodnju iste količine toplotne energije treba ga 20 odsto više”, ističe naš sagovornik.
On kaže da većina domaćinstava kupuje ogrjevno drvo u kasno ljeto i ujesen, a za loženje ga koristi već iste zime, tako da drvo nema dovoljno vremena da se osuši, jer za optimalno sušenje bjelogoričnog drveta, kakvo se u BiH obično koristi za loženje, potrebno je 12 mjeseci.
“Peći na drva koje se koriste u BiH niske su efikasnosti i visokih emisija zagađujućih materija. Kad se u njima sagorijeva neosušeno drvo, emisije zagađujućih materija mogu biti i do 10 puta više nego kod savremenih, visoko efikasnih peći. Loženje čvrstih goriva u lošim pećima izaziva znatno zagađenje zraka i u zatvorenim prostorima. Zdravlju i opštem kvalitetu života stanovništva BiH uveliko bi doprinijelo uvođenje propisa i standarda za ograničenje emisija peći na drvo, kao i primjena subvencioniranih programa zamjene tih peći. Od toga bi naročitu korist imale najsiromašnije društvene grupe, koje su najviše izložene štetnom utjecaju zagađenja, te i inače ugrožene visokom cijenom ogrjeva”, ističe Podić.
Naš sagovornik kaže da se godišnje u BiH prikupi preko 30 miliona KM za poticaje obnovljivim izvorima energije.
“Ta sredstva dolaze upravo od građana i privrednih subjekata, koji u te svrhe plaćaju određeni procenat u sklopu računa za utrošenu energiju. Trenutno se ta sredstva pretežno usmjeravaju za izgradnju privatnih malih hidrocentrala, koje za širu zajednicu nemaju ni ekonomsku ni ekološku opravdanost. Preusmjeravanjem sume od 30 miliona KM godišnje na nabavku toplotnih pumpi, koje su klasifikovane kao obnovljivi izvor energije, u BiH bi se svake godine bar 20 hiljada domaćinstava riješilo grijanja loženjem prljavih goriva. Korist bi bila neprocjenjiva - kako po zdravlje tih ljudi tako i njihove okoline”, kaže na kraju razgovora za BUKU Anes Podić iz Udruženja građana "Eko akcija“ iz Sarajeva.
