Oružani napad Mevlida Jašarevića na američku ambasadu, kao objekat pod zaštitom i simbol, pokazuje višestruki neuspjeh u suočavanju sa terorizmom i radikalnim idelogijama. Prvi neuspjeh je, naravno, sigurnosni i operativni. Prethodne medijske i policijske informacije iz BiH i Srbije pokazuju da je napadač više puta identifikovan kao prijetnja međunarodnim zvaničnicima, prije svega diplomatama Sjedinjenih Država i drugih zapadnih zemalja u Srbiji i kao osoba povezana sa radikalnim grupama i osobama koje djeluje u BiH i više zemalja regiona i zapadne Evrope. Ukoliko se ove informacije potvrde u zvaničnoj istrazi, koja treba da uslijedi u BiH i Srbiji, ovaj neuspjeh sigurnosnih i policijskih agencija treba da ima višestruke personalne, organizacione i konceptualne posljedice. Prva adresa je Almir Džuvo, direktor OSA. Sigurnosne agencije u BiH očito nisu čak ni poslije Bugojna prepoznale trend "usamljenih napadača", niti su pronašle model odvraćanja i sprečavanja takvih napada.
U proteklih pet-šest godina, upravo zbog razmjera moguće opasnosti od terorizma i organizovanog kriminala u BiH, uz snažnu podršku SAD-a i EU, u BiH kao državi je izgrađena sigurnosna struktura različitih agencija za provedbu zakona i krivični progon počinitelja najtežih krivičnih djela, koja predstavljaju prijetnju sigurnosti ljudi u BiH i na širem području. Ova struktura ima smisla samo ako djeluje preventivno i na terenu. Imamo iskustvo i preventivnih operacija koja su dovele do sudskih presuda za terorizam, kao što je slučaj Bektašević. Imamo slučajeve kao Rustempašić, kada je osoba povezana sa grupom kojoj se sudi izvršila osvetnički napad na policijsku stanicu u Bugojnu. Imamo slučaj preventivne policijske operacije u Maoči i očito neuspjele istrage protiv osoba koje su se tamo okupljale, uključujući Jašarevića. Druga adresa neuspjeha je Tužilaštvo BiH. Naredni neuspjeh jeste regionalnog karaktera i to je neuspjeh u saradnji Sarajeva i Beograda. Nije riječ o tome koje je vjeroispovijesti ili nacionalnosti napadač, nego kako ga spriječiti. Ta adresa je u federalnom i kantonalnom MUP-u, odnosno etnitetskim i kantonalnim policijama.
Za takvo preventivno djelovanje je neophodna drugačija politička podrška i stoga je naredni neuspjeh političke naravi. Pitanje opasnosti od terorizma je pitanje sigurnosti i ne smije biti predmetom političkih i međunacionalnih sukobljavanja. Političke i nacionalne upotrebe ovog pitanja štete našoj zajedničkoj sigurnosti. Naše službe sigurnosti, bez obzira na to o kojem etnitetu ili regionu je riječ, treba da budu depolitizirane i profesionalne, posvećene otklanjanju opasnosti po stanovništvo na teritoriji na kojoj imaju zakonska ovlaštenja. Pitanje sigurnosti ne treba da bude korišteno za političke i pravno-ustavne rasprave. Sve naše agencije imaju dovoljno zakonskih ovlaštenja za djelovanje i saradnju na sprečavanju kako terorizma, tako i drugih prijetnji, koje mogu da budu iskre šireg međuetničkog sukobljavanja, kao što je fudbalski huliganizam. Neuspjeh pokazuje da je nama potrebno više političke podrške i spremnosti za saradnju ne samo unutar BiH nego i u regionu.
Napad na američku ambasadu razotkriva neuspjeh vodstva Islamske zajednice u BiH da "se bavi svojim poslom". Rijaset Islamske zajednice u BiH koristi islam kao platformu za postizanje finansijskih, političkih i nacionalnih ciljeva. Podsjetimo se na upozorenje prof. dr. Fikreta Karčića da se ova zajednica udaljila od svoje izvorne misije. Umjesto da prioritetno "kontinuirano i sistematski prati kretanja na planu tumačenja islama među muslimanima u zemlji i dijaspori, pravovremeno daje naučno utemeljene odgovore na pitanja koja se javljaju i djeluje autoritetom znanja", Rijaset Islamske zajednice se bavi političkim i nacionalnim pitanjima, narušavajući sigurnost i povjerenje i unutar BiH i kroz pitanje Sandžaka u Srbiji. Posljednje, ali ne i najmanje važno pitanje, jeste problem našeg društvenog odgovora na idelogiju vehabizma, kao i sandžačkih uticaja na vjersko-nacionalnu radikalizaciju Bošnjaka u BiH. Oba ova uticaja imaju značajne negativne posljedice na mogućnost reintegracije i obnove povjerenja u BiH. Stoga, poslije napada na Ambasadu, treba prvo javno priznati da je napad razotkrio sve ove naše brojne promašaje i da imamo problem koji može razoriti našu zajedničku sigurnost i biti iskra obnavljanja međutničkih sukoba ukoliko naredna budala izabere neku drugu, manje zaštićenu metu svoje mržnje.
