Sa dolaskom zime i početkom sezone grijanja u većini bh gradova sve je teže disati. Na to upozoravaju sva mjerenja, ali i bez njih zagađenje je zimi vidljivo. Nažalost, nadeležne institucije gotovo u potpunosti ignorišu rješenje ovog gorućeg problema, koji donosi brojne zdravstvene poteškoće i čak 3.500 preuranjennih smrti godišnje.
A zagađen vazduh, kako misle mnogi, ne udišemo samo zimi, njegov kavlitet je loš tokom čitave godine.
“U nekim gradovima zagađenje je intenzivnije zbog većeg broja zagađivača ali je kvalitet vazduha u svim gradovima Bosne i Hercegovine loš tokom cijele godine. Zagađenje se takođe poveća tokom grejne sezone jer se poveća i količina fosilnih goriva koja se spaljuju za proizvodnju električne i toplotne energije. Svjedoci smo da se tokom hladnijih dana poveća i broj vozila na cestama što dodatno doprinosi zagađenju vazduha”, kaže na početku razgovora za BUKU Vlatka Matković Puljić, savjetnica za zdravlje i energiju za Balkan iz Alijanse za zdravlje i životnu sredinu HEAL.
U gradovima poput Mostara, ali i kompletne Hercegovine, mjerenja se i ne vrše, a u Banjaluci je problem što zvanična mjerenja pokazuju bolji kvalitetu zraka, od nezvaničnih koja vrše eko udruženja i organizacije, koje tvrde da je zagađenje i u Banjaluci i u ostalim gradovima RS slično kao u Sarajevu, Tuzli, Zenici. Kako ovo komentarišete i kakav vazduh udišu građani Banjaluke po vašim raspoloživim podacima?
Nadzor nad kvalitetom vazduha u Bosni i Hercegovini se treba unaprijediti. Zvanične mjerne stanice se nalaze samo u nekim gradovima što govori da građani zapravo ne znaju kakav kvalitet vazduha udišu. Pored toga, sve mjerne stanice ne vrše jednak nadzor nad svim zagađujućim materijama što predstavlja dodatni problem kada je riječ o analizi kvaliteta vazduha. Građani i organizacije civilnog društva su se odlučili da vrše dodatani nadzor nad kvalitetom vazduha kako bi povećali brigu o svom i zdravlju drugih građana te ujedno zagovarali da se zagađanje smanji. Zbog svog geografskog položaja, klimatskih uslova i velikog broja zagađivača neki gradovi češće budu ‘zarobljeni’ u ekstremno visokom zagađenju ali ne smijemo zanemariti građane u drugim gradovima čije je zdravlje takođe ugroženo uslijed visokih koncentracija zagađujućih materija.
Koje su najštetnije materije koje udišemo na Balkanu i kakve su posljedice?
Nauka govori da je udisanje praškastih čestica (PM2.5 i PM10) najozbiljnijia prijetnja za ljudsko zdravlje. Ove sitne čestice udisanjem dopiru u naša pluća i kroz krvotok do našeg mozga. Dugotrajna izloženost zagađivačima kao što su praškaste čestice (PM2.5 i PM10), azot-dioksidu (NO₂) i sumpor-dioksidu (SO₂) mogu smanjiti funkciju pluća i izazvati respiratorne bolesti. Zagađen vazduh povezan je sa mnoštvom zdravstvenih posledica i dovodi se u vezu sa širokim spektrom akutnih i hroničnih efekata na zdravlje, čija priroda može varirati u zavisnosti od sastava zagađujućih materija, kao i od grupe stanovništva. Zagađen vazduh oštećuje DNK, može izazvati preeklampsiju trudne majke, prevremeni porođaj, smanjenu porođajnu težinu deteta ili poremećaj hiperaktivnosti, ugrožava kvalitet semene tečnosti, može izazvati nove slučajeve astme, povećava učestalost respiratornih bolesti, izaziva razvoj ili napredovanje hroničnih bolesti kao što je hronična opstruktivna bolest pluća, uništava plućne alveole, izaziva karcinom pluća, može promeniti srčanu funkciju, doprinosi razvoju ishemijske bolesti srca, podstiče pojavu angine pektoris, izaziva povećan krvni pritisak i oksidativni stres i arteriosklerozu. Dugotrajna izloženost zagađenom vazduhu najćešće izaziva pojavu kardiovaskularnih i respiratornih bolesti.
Šta je uzrok zagađenosti vazduha u BiH? Mnogi spominju privatna ložišta, automobile, izgradnju koja ne prate propise…?
Najveći problem su fosilna goriva koja se koriste u mnogim sektorima, od proizvodnje električne i toplotne energije, preko industrije do kućnih ložišta. U Bosni i Hercegovini postoje mnogi izvori zagađivanja vazduha uključujući termoelektrane na ugalj, industrijska postrojenja, građevske mašine, saobraćaj, poljoprivreda, domaćinstva, mala i velika preduzeća, i mnogi drugi.
Radi li država BiH, entiteti ili lokalne zajednice bilo šta kada je riječ o poboljšanju kvalitete zraka?
Postoje inicijative pojedinih donosioca odluka koje bi vodile ka ubrzanom smanjenju zagađenja vazduha ali nedostaje sprovođenje tih aktivnosti. Pitanje prekomjernog zagađenja vazduha je nažalost dobilo boje politike prvenstveno iz razloga što se spominje zatvaranje termoelektrana i velikih postrojenja koji najviše doprinose zagađenju vazduha, a čemu se bosanskohercegovački političari protive. Vi se zapitajte zašto.
A šta bi trebali i morali uradit? I kako pomoći ljudima da u privatnim kućama ne lože ugalj, lož-ulje? Kako su ovaj, ali i druge problem riješile evropske zemlje?
Prelazak na obnovljive izvore energije treba biti budućnost svake zemlje u regiji Zapadnog Balkana. Energetska tranzicija je već zakucala na vrata ovih zemalja međutim prelazak sa fosilnih na obnovljive izvore energije ipak ide usporeno. Bosna i Hercegovina treba amibijoznije pristupiti sprovođenju odluka kako bi se smanjio uticaj zagađenog vazduha na javno zdravlje i ekonomije ove zemlje. Zaštita zdravlja građana i životne sredine nije političko već suštinsko pitanje koje se tiče kvaliteta života budućih generacija, prirodnih resursa i divljeg svijeta.
Kako svako od nas može da doprinese smanjenju zagađenja?
Svaki građanin može tražiti od lokalih ili nacionalnih donosioca odluka da u toku njihovih mandata rade na smanjenju zagađenja vazduha. Novac koji građani ulažu u budžet ne treba biti iskorišten za subvencionisanje fosilnih goriva već na aktivnosti usmjerene za uspostavljanje i stabilizaciju zdravije i održivije ekonomije. Takođe, građani trebaju zahtjevati bolji sistem javnog prevoza, više zelenih površina i biciklističkih staza, veći broj mjernih stanica za nadzor nad kvalitetom vazduha i zabranu kretanja vozila u gradskom jezgru. Do ostvarenja ovih ciljeva, građani svojim primjerom mogu pokazati da brinu o kvalitetu vazduha tako što će se češće odlučiti za upotrebu gradskog prevoza ili bicikla umjesto putnučkog automobila.
