Iz vaše biografije je vidljivo da ste značajan dio svog diplomatskog angažmana proveli u istočnoevropskim zemljama. Koje su sličnosti BiH sa zemljama u kojim ste radili a prije su bili dio socijalističkog bloka?
Možda da pojednostavim, da li ijedna zemlja u kojoj ste živjeli i radili liči na BiH ?
Ne bih pravio poređenja sa drugim zemljama. Bosna i Hercegovina je jedinstvena. Međutim, moje iskustvo mi govori da članstvo i u Evropskoj Uniji i u NATO savezu – ili čak i izgledi za članstvo – mogu transformisati zemlje na najpozitivniji način, podići njihov ekonomski standard i utvrditi koncepte poput vladavine prava i odgovornog upravljanja. Dakle, ja sam uvjeren da bi članstvo Bosne i Hercegovine u EU i NATO savezu donijelo više investicija, povećalo šanse za izvoz što bi za posljedicu imalo bolje uslove za sve ovdje.
U istočnoevropskim zemljama karakteristično je odsustvo građanskog aktivizma i stanovništvo ovih zemalja po pravilu trpi nepravdu mnogo duže od građana ostalih evropskih zemalja. Bosna i Hercegovina je dobar primjer za to. Mislite li da postoji način da se stanovništvo postavi glasnije i jasnije prema vlastodršcima ili je teret socijalističkog perioda i dalje prisutan ?
Jasno mi je da je princip glasanja na demokratskim izborima ovdje čvrsto utemeljen tek nakon Daytonskog mirovnog sporazuma, ali je žalosno što više ljudi ne koristi najbolje sredstvo za izražavanje političke volje: demokratske izbore. I mi smo često u našoj prošlosti imali slične probleme sa apatijom birača. Međutim, princip je jasan: ako se građanima ne sviđaju njihovi lideri, trebaju izabrati nove.
Pored svih tranzicijiskih problema BiH je suočena sa nacionalizmima koji prozrokuju strah i mržnju i koče svaki razvoj ove zemlje. Iz perspektive mnogonacionalnog društva u USA iz koje dolazite gdje vidite moguću borbu protiv nacionalizma u BiH ?
Najbolji način da se napravi otklon od nacionalizma je da osigurate da svi ljudi u zemlji imaju jednaka prava i mogućnosti. To nije uvijek bio slučaj ni u Sjedinjenim Državama i mi još radimo na tome. To je ono što nas ujedinjuje. Zajednička nastojanja usmjerena ka članstvu u Evropskoj Uniji – organizaciji koja uključuje mnoge zemlje koje su bile ljuti neprijatelji u više ratova, a sada su bliski partneri – od iznimne su važnosti za Bosnu i Hercegovinu.
Opšti utisak je da se ljudima u BiH politika gadi jer sve manji broj ljudi izlazi na izbore i glasa. Kako smanjiti gadljivost ljudi na politiku?
Opet ponavljam, ako ljudi nisu zadovoljni, moraju tražiti promjene na izborima. Ukoliko se ljudima ne dopadaju kandidati, trebaju ili sami ući u politiku, ili podstaći druge da to urade. Kod nas u Sjedinjenim Državama kažemo da ukoliko ne glasate, nemate pravo da se žalite. Moja jednostavna poruka građanima BiH glasi: pred vama su jako važni izbori u oktobru. Educirajte i sebe i vaše porodice, naučite nešto o kandidatima, njihovim strankama, njihovim obećanjima i glasajte!
Nakon rata u BiH građani su navikli da će velike probleme riješavati stranci. Poslednji pregovori domaćih političara pokazuju da ni uz pomoć stranaca ne može doći do pomaka u pregovorima. Ima li međunarodna zajednica energije i vremena da se više bavi ovom zemljom ?
Prvo da potvrdim da međunarodna zajednica absolutno ima i vremena i energije da se bavi vašom zemljom. Sjedinjene Države su uložile značajna sredstva u provedbu Daytonskog mirovnog sporazuma i opredijeljene su za suverenu, jedinstvenu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu. U skladu s tim nepokolebljivim stavom, blisko sarađujemo sa Evropskom Unijom i drugim partnerima da bismo uradili sve što možemo da pomognemo napredak vaše zemlje. Međutim, također je istina da konačni uspjeh ili neuspjeh naših nastojanja kontrolišu vaši politički lideri; ne možemo niti ćemo donositi sve odluke ovdje. Možemo vam pomoći i voditi vas ka Evropskoj Uniji, na primjer, ali BiH sama mora praviti neophodne korake kako bi postala članica te institucije.
Drugo, mislim da ima dokaza da je napredak moguć. Imajući u vidu činjenicu da u Bosni i Hercegovini žive različiti narodi, mora se raditi na pronalaženju zajedničkog interesa i zajedničkih ciljeva. Uzmite za primjer zahtjeve Evropske Unije za liberalizaciju viznog režima. Kada politički lideri nisu napravili neophodne korake, pritisak javnosti ih je natjerao da rade zajedno. Iz EU najavljuju da bi u tom konkretnom području BiH trebala sustići Srbiju i Crnu Goru u toku ove godine. Naravno, pitanje liberalizacije viznog režima je samo jedan aspekt; put ka članstvu u EU značiće nove investicije, povećanje izvoza, veće plate, veće mogućnosti za zapošljavanje, bolji životni standard i širom otvorena vrata Evropske Unije za građane BiH sada i u budućnosti. Nove članice EU iz centralne Evrope i sa Balkana, od Estonije do Slovenije, postigle su ogroman napredak, što bi trebalo da bude prioritet i za BiH.
BiH je rekorder po sredstvima koja su uplaćena za razne vrste pomoći pa i za demokratizaciju, posebno medije. Rezultat je izostao, to nam je valjda svima jasno. Međutim, ne vidi se da je bilo ko od međunarodnih donatora spreman da promijeni potpuno pogrešnu strategiju i prilikom odluke o podršci uglavnom biraju formu, mnogo prije suštine. U BiH je na taj način NVO sektor postao društvena elita i potpuno se odrodio od stanovništva. Molio bih Vas za komentar ovakvog apsurda, prije svega kao predstavnika zemlje donatora?
Ponosni smo na pomoć koju smo pružili Bosni i Hercegovini. Posebno nam je drago što smo uspjeli povećati nivo pomoći u proteklih nekoliko godina. Vrlo pažljivo pratimo kako se koristi naša pomoć. Oprostite mi što se neću složiti sa vama da je naša strategija potpuno pogrešna i da je sektor NVO “društvena elita”. Sigurno je tačno da neke institucije – NVO ili čak i ambasade – ne razumiju uvijek svaku komplikaciju niti uspiju da riješe svaki problem. Srećom, ovdje se radi o dinamičnom procesu u kojem stalno pronalazimo nove mogućnosti i nove partnere od kojih su neki NVO, a neki nisu. Također trebam spomenuti da pored toga što sa zadovoljstvom radimo sa medijima i mnogim učinkovitim NVO, imamo širok spektar projekata koji se tiču mladih, te programe profesionalne razmjene, programe posjeta, poljoprivredne programe, izradu nastavnih planova i programa, pružanje usluga građanima na nivou opština, kao i pomoć koju pružamo policijskim agencijama i Oružanim snagama BiH.
Kako objašnjavate da je većina međunarodnih predstavnika u BiH po odlasku iz naše zemlje davala vrlo pesimistične izjave o budućnosti ove zemlje, a to su rijetko radili dok su bili u zemlji?
I ja sam primijetio taj fenomen. Interesantno je kako ponekad čarobna rješenja za probleme u ovoj zemlji dolaze od ljudi koji više nisu tu, ili koji više nemaju odgovornosti za rad međunarodne zajednice. Molim vas da imate na umu da, nažalost, kontroverzna i pesimistična mišljenja privlače mnogo više pažnje medija nego optimistični stavovi. U svakom slučaju, kao demokratsko društvo, Bosna i Hercegovina bi trebala biti otvorena za sva iskrena stajališta. Na kraju, bez obzira na njihovo porijeklo ili stavove, velika većina tih ljudi je dobronamjerna prema vašoj zemlji.
Evo da vas za kraj pitam, prije nego odete, da li je zaista tako loše u BiH ?
Prije nego što odgovorim, želim prvo da vam zahvalim što ste mi pružili ovu priliku. Radujem se mogućnosti da odgovaram na vaša i pitanja vaših čitalaca i u budućnosti. A sada odgovor na vaše pitanje: mislim da svi koji uzmu u obzir situaciju u Bosni i Hercegovini za vrijeme posljednjeg rata kažu da su stvari sada bolje. Istovremeno, niko ne može reći da nije ostalo još mnogo posla da bi se garantovalo da je BiH stabilna, mirna i funkcionalna država. Nije toliko loše, ali bi trebalo biti bolje. Građani BiH zaslužuju iste mogućnosti koje imaju njihovi susjedi u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i drugim zemljama u regionu.
