Protiv utjerivača straha i zagovornika mržnje. Protiv ženomrzačke politike vladajućih i njihovih satelita. Protiv ekonomske i društvene neravnopravnosti. Protiv onih koji im "savjesnim" odbijanjem pružanja liječničke zaštite ugrožavaju zdravlje. Protiv napada na rodnu ravnopravnost koja se "zlonamjerno proglašava ideologijom kako bi se umanjilo prepoznavanje rodno uvjetovanog nasilja". Protiv obiteljske, demografske i socijalne politike u kojoj nema ničega osim parola. Protiv šovinističkih doskočica o mudracu i madracu. Protiv "manje govori – više rađaj"
Sutra je Međunarodni dan žena, čak i u Republici Hrvatskoj. U zemlji gdje su perjanice katoličkoga tiska, još u prvoj dekadi »duhovne obnove«, ovako pojašnjavali kako je uopće došlo do obilježavanja tog dana, piše Predrag Lucić u kolumni objavljenoj 7. marta 2017. na portalu Novi list:
»Duhovita je anegdota o jednom srednjoškolskom profesoru hrvatskog koji je prije desetak godina dobio zadatak da učenicima govori o 'herojskom djelu' Clare Zetkin. 'Evo što je napravila Clara', rekao je profesor. 'Osmog ožujka je ustala i nije imala volje mužu skuhati ručak. Onda je alarmirala Rosu Luxemburg i druge žene koje jednako tako nisu htjele kuhati, i nastao je Dan žena.'«
I još se valjda i dan-danas, za skuhanim ručkom, smiju toj svojoj duhovitosti nad duhovitostima…
Sutra je Međunarodni dan žena, čak i u Republici Hrvatskoj. U zemlji u kojoj već treća vlada sebi dopušta birokratski komoditet da ne ratificira Istanbulsku konvenciju ili – punim nazivom – Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Za razliku od bivših premijera Zorana Milanovića i Tihomira Oreškovića, koji su valjda imali važnijeg posla od zaštite žena pred narastajućim nasiljem, Andrej Plenković je javno obećao da će ta konvencija najzad biti ratificirana, i to do kraja ove godine. A koliki su stvarni izgledi da se to i dogodi, neće ovisiti samo o premijerovoj blagoglagoljivosti, nego i o volji saborskih zastupnika i zastupnica s njegove liste. Pa tako i Brune Esih koja je na prvi spomen Istanbulske konvencije u Saboru kazala kako je ona sporna »zbog uvođenja termina roda, odnosno rodne ideologije« i kako se »niti jedna stranka koja bi pristala na uvođenje takvih definicija ne bi smjela i mogla nazivati demokršćanskom«.
Brunu Esih su odmah podržali Ladislav Ilčić iz udruge GROZD i stranke HRAST, koji se nasmrt prepao da će se »majčinstvo uskoro i u Hrvatskoj proglasiti društveno nametnutim konstruktom te da će se umjesto o ocu i majci govoriti o 'roditelju 1 i roditelju 2'«, i ideološki mu bratac Krešimir Planinić iz udruge »U ime obitelji«, koji je Plenkovića podsjetio da se njegov HDZ od rodne ideologije distancirao još u izbornoj kampanji. Te da stoga izvoli imati na umu koga vodi i koja mu ideologija neće dopustiti da se od nje rodno odrodi.
Ilčić je u međuvremenu – zahvaljujući zatucanim stavovima koje propovijeda – dogurao i do Banskih dvora, gdje obnaša dužnost posebnoga savjetnika potpredsjednika Vlade Davora Ive Stiera, pa i to govori o ozbiljnosti Plenkovićeva nauma da se Hrvatska obaveže na zaštitu žena od nasilnika kakvu propisuje Konvencija Vijeća Europe. A policijski podaci o nasilju upozoravaju da je u Hrvatskoj 2016. ubijeno najviše žena unatrag sedam godina.
Uz fizičko i psihičko zlostavljanje, koje najčešće trpe od strane najbližih u obitelji, žene su i dalje izložene sustavnom omalovažavanju u društvu: počevši od radnih mjesta gdje su za isti posao plaćene od 10 do 20 posto manje od muškaraca, preko političkog sustava gdje se u pravilu ne poštuje čak ni kvota koja jamči koliku-toliku spolnu ravnopravnost, preko neokonzervativne ideološke kampanje koja ih svodi na pomoćna sredstva za popravljanje demografske slike nacije, pa sve do povijesno-simboličke razine – do naziva ulica i trgova gdje su ploče s imenima znamenitih muškaraca gotovo petnaest puta češće od ploča s imenima rijetkih žena kojima je iskazana kakva-takva počast.
Upravo objavljeno istraživanje časopisa »Politička misao« dokumentira u kolikoj je mjeri najveći hrvatski grad ustvari – naselje nad ženama. U Zagrebu, primjera radi, postoje 1.032 ulice ili trga nazvane po nekom časnome mužu… i svega 66 ulica (uglavnom uličica i najčešće smještenih na zabačenim lokacijama) te čitava 3 (slovima: tri) trga nazvana po nekoj ženi, u širokom rasponu od književne junakinje, preko spisateljice iz 17. stoljeća, pa do Majke Božje Čučerske. Među zagrebačkim spomenicima, 108 ih je podignuto u čast povijesnim ličnostima muškoga roda, a svega 5 (slovima: pet) u spomen nekakvim tamo ženama...
Da, sutra je Međunarodni dan žena, čak i u Republici Hrvatskoj. Pa će žene krenuti na noćni marš. Protiv onih koji se obrušavaju na njihova temeljna prava. Protiv nasilnika i onih što nasilje toleriraju. Protiv promotora patrijarhata i promotorica prisilne reprodukcije. Protiv utjerivača straha i zagovornika mržnje. Protiv ženomrzačke politike vladajućih i njihovih satelita. Protiv Ilčića i Stiera. Protiv ekonomske i društvene neravnopravnosti. Protiv onih koji im »savjesnim« odbijanjem pružanja liječničke zaštite ugrožavaju zdravlje. Protiv napada na rodnu ravnopravnost koja se »zlonamjerno proglašava ideologijom kako bi se umanjilo prepoznavanje rodno uvjetovanog nasilja«. Protiv obiteljske, demografske i socijalne politike u kojoj nema ničega osim parola. Protiv šovinističkih doskočica o mudracu i madracu. Protiv »manje govori – više rađaj«.
Sretan vam Međunarodni sutradan žena!
