Milorad Dodik je jedan od ukupno 19 kandidata za Predsjednika Republike Srpske.
Gostujući nedavno u emisiji “Puls “ BN Televizije, kandidat Dodik je istakao dvije ili tri važne uloge Predsjednika RS u političkom sistemu ovog eniteta. Kako je naveo, svaki predsjednik, ma ko god to bio, “ima pravo da saziva sjednice Vlade, da njima predsjedava i da zatraži smjenu premijera“. Pored ovoga, njegova istaknuta uloga ogleda se u sazivanju Senata RS, a tu je i niz drugih zanimljivih nadležnosti iz mandata Predsjednika RS.
“Mojom kandidaturom sprječavamo da predsjednik postane neki avanturista koji bi pravio haos samo zato što je tog dana ustao na levu nogu! Na ovo mjesto ne smije doći čovjek koji bi se svetio ili pravio darmar u skupštini.” rekao je Dodik za Press.
Predsjednik SNSD-a nije objasnio zašto bi se čovjek koji ga pobijedi u predsjedničkoj utrci trebao svetiti nekome ili praviti darmar po skupštini. U pomenutom intervjuu, međutim, poigrao se mišlju kako bi takav avanturista ( čitaj - budući predsjednik RS, a koji nije Dodik ) mogao čak i „raspustiti parlament“!?
Milorad Dodik se nije kandidovao na ovu funkciju samo zbog simboličke nadležnosti ove funkcije. Kako je i sam naglasio, “Republiku Srpsku čeka završna etapa u očuvanju njenog statusa”, a što je za njega kao premijera bio “iznimno naporan posao”.
”Sve procjene govore da će predsjednik u narednim mjesecima i godinama, s obzirom na neke procese koji se već najavljuju, biti veoma važna pozicija. Čvrsto sam uvjeren da ću pobijediti, ali i da je to važnije za samu RS nego za mene!”, rekao je kandidat Dodik za Press.
Da li se Milorad Dodik kandidovao zbog straha da bi neki drugi kandidat iz SNSD-a mogao izgubiti od jednog od takvih “avanturista” – Ognjena Tadića iz SDS-a, kako smatraju u ovoj opozicionoj stranci? Prisjetimo se da je aktuelni Predsjednik Rajko Kuzmanović, sa bekgraundom univerzitetskog profesora, već jednom pobijedio tog istog Tadića na prethodnim, vanrednim, predsjedničkim izborima.
Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke smatra “kako je Milorad Dodik morao ući u ovu utrku zbog nedostatka jakog kandidata u sopstvenim redovima, a koji bi mogli pobijediti kandidata opozicije SDS, PDP i radikala.”
“Daleko od toga da u redovima SNSD-a nije bilo pretendenata na ovu funkciju”, smatra Topićeva.
I Ivan Šijaković, profesor sociologije na Univerzitetu u Banjaluci se u izjavi za BUKU takođe slaže kako bi jedan od razloga za Dodikovu kandidaturu mogao biti nedostatak jakog kandidata, te njihov strah, međutim, on navodi i druge razloge.
”Predsednik RS je mirnije mesto od premijera i moći će da daje izjave i saopštenja o čemu god želi, a da za to ne mora da ima potvrdu u rezultatima privrede ili socijalnog stanja”
Prema Šijakovićevom mišljenju “moć i uticaj će ići tamo gdje je Dodik, pa će i predsednička funkcija biti u centru pažnje.”
”Sa te funkcije će Dodik moći da kontroliše sva politička zbivanja, imaće neke informacije koje ne bi imao ako bi neko iz opozicije bio na položaju predsednika”, kaže Šijaković i dodaje kako se ovim naravno pokušava ostvariti koncentracija vlasti u rukama jednog čoveka i jedne partije.”
Dodik pobjeđuje?
Ukoliko Milorad Dodik pobijedi, za pretpostaviti je da će predsjednička ovlašćenja biti značajnije korištena nego što je to slučaj sa aktuelnim Predsjednikom. Republika Srpska bi tako, iz parlamentarne demokratije, kakva teoretski jeste, mogla preći u predsjednički sistem po uzoru na “maticu” Srbiju.
I tu se pokazuje kako je SNSD-ovo isticanje kandidature najbolji mogući potez ove političke partije. Naime, u ovom času je Dodik njihov najbolji izbor jer on kandidaturu doživljava kao svoje “dodatno žrtvovanje za globalni nacionalni i politički interes RS.”
Međutim, šta će on kao predsjednik raditi, koje će biti njegove nadležnosti?
”Po Dejtonu, predsjednik je taj koji treba da se bavi statusnim pitanjima RS, šta god to značilo u određenom trenutku”, rekao je kandidat Dodik.
Polazeći od činjenice da Dodik pretpostavlja, ali time i nameće, aktivniju ulogu predsjednika, postavlja se pitanje da li se ovom entitetu sprema “tadićizacija političke vlasti”, odnosno marginalizovanje funkcije premijera, a potenciranje snažnog političkog lidera - predsjednika koji bi “imao značajnu odgovornost i za izvršnu vlast”, kako je Dodik pomenuo u emisiji “Puls”?
”To je sasvim realna mogućnost i nameće se samo od sebe, prema političkoj inerciji i snazi lidera, odnosno slabosti ostalih kadrova u SNSD-u, pa i u opoziciji”, smatra Šijaković.
Da li će se, u slučaju pobjede Milorada Dodika, dogoditi da post predsjednika Republike zauzme predsjednik (za sada) najveće političke partije, dok će se na postu premijera naći čovjek od drugorazrednog značaja, iako obnaša jednu od tri najznačajnije funkcije u vlasti, baš kao što je to slučaj sa, kako se ono zvaše, eh, da, Mirkom Cvetkovićem u Srbiji?
“Poznavajući politički karakter i način djelovanja gospodina Milorada Dodika, mogli bismo pretpostaviti da će se politička situacija razvijati u tom pravcu. Naravno, treba sačekati ishod izbora i vidjeti koliko su ovakve zamisli provodive”, kaže Topićeva za BUKU.
Kakva će biti buduća Vlada RS
U ovom trenutku više nije ni važno ko bi mogao biti potencijalni mandatar.
Kandidovanjem Dodika za funkciju predsjednika RS se bitno mijenja fokus izbora u Srpskoj. Dodik je, u ovom trenutku, a biće tako sve do zakazanog megdana u oktobru, važniji od sve i jednog kandidata na listi SNSD-a. Ili na listi bilo koje partije u Republici Srpskoj. Ovo će, makar što se tiče ovog entiteta, biti više predsjednički nego opšti izbori. I to je još jedan uspjeh SNSD-a u najavi Dodikove kandidature.
Šta bi se još moglo dogoditi? Teoretski govoreći, ukoliko bi SNSD odnio najveći broj glasova (a to pokazuju sva preliminarna istraživanja), može se desiti da Predsjednik ukaže povjerenje za sastavljanje Vlade nekome iz SNSD-a, čak i ako u tom trenutku on ne bude imao zagarantovanu parlamentarnu većinu. Tada SNSD može razvući proces potrage za stabilnom parlamentarnom većinom do beskonačnosti. Može se dakle desiti da, ukoliko pobijedi, Dodik bude istovremeno novi predsjednik RS, ali i predsjednik Vlade u prelaznom, odnosno tehničkom mandatu.
Tanja Topić kaže da se “ispostavilo da su oni koji su upozoravali na loše posljedice ovolike snage i moći jedne partije u našim uslovima bili u pravu”.
“Ako jedna politička partija dobije gotovo apsolutnu vlast u zemlji u kojoj demokratija nije konsolidovana, u kojoj nisu u potpunosti izgradjene institucije sistema, i u koje ne postoji povjerenje, ako je civilno društvo slabašno i bez glasa, poput intelektualaca koji uglavnom ćute, i medija koji se nastoje staviti pod kontrolu i nadzor, dobijemo jednu vrlo opasnu situaciju po dalji razvoj demokratije. Ostajemo okovani u procesu koji je loš, koji ne nudi demokratsku viziju, što svakako nije dobro” - mišljenja je Topićeva.
U pravoj demokratiji, trebalo bi da predsjednik Republike odabere mandatara koji ima zagarantovanu parlamentarnu većinu, a ne nekog ko tek namjerava da ju obezbijedi.
I tu je ključ. SNSD će teško obezbijediti stabilnu većinu, kao što je to bio slučaj na prethodnim izborima. Jednostavno, tolika snaga teško da u njima još postoji, a koliko god se vladajući ponašali kao da je suprotno, ogorčenje ljudi je značajno i ovog puta biće mjerljivo u desetinama procenata.
Takođe, jako je bitno da se u budućoj koalicionoj “većini” nađe neko ko predstavlja suštu suprotnost od dosadašnjeg načina razmišljanja i ponašanja, neko ko bi mogao unijeti dašak svježeg vazduha u ustajalu 17spratnicu.
Problem je što se, s obzirom na konstelacije političkih snaga, ali i rezultate preliminarnih istraživanja javnog mnjenja, baš ne nazire ko bi to mogao biti.
Opozicija djeluje kao nategnuta puška, ali bez metka u njoj. Neprirodnost samih odnosa unutar nje (kako recimo opravdati koaliciju Mladena Ivanića i Milanka Mihajlice?) čini ju dodatno oporom i zbunjenom. Često se i ponašaju kao da su se udružili isključivo protiv Milorada Dodika, a ne zbog vlastitih političkih programa, ideja i rješenja.
Tanja Topić kaže kako ovakva opozicija samo pomaže vladajućoj strukturi. Prema njenom mišljenju, opozicione partije nisu dovoljno isprofilisale svoj politički program, njihov jedini cilj – rušenje Dodika i SNSD, većini građana nije dovoljan.
Međutim, šta to opozicija donosi novo izuzev isključive kritike postojećeg režima?
“Dugo slušamo kritike na račun vladajuće stranke. Navest ću primjer: Mladen Bosić govori o autoritarnosti u političkom ponašanju Milorada Dodika. Kad mu novinari i analitičari kažu da je opozicija bezlična, bezidejna, on se obrusi na njih, govoreći im da treba da osnuju političku partiju i izadju na megdan da pokašu sta mogu. U čemu je razlika, ne govori li nam to godinama Milorad Dodik? Vidimo suštinsko nerazumijevanje demokratije i uloge pojedinačnih aktera u demokratskim procesima” smatra Tanja Topić
Što se tiče novih političkih lica u Republici Srpskoj kao što su Damir Miljević ili Zdravko Krsmanović, teško da će htjeti u koaliciju kako sa Miloradom Dodikom, tako i, a što bi bilo još gore, sa Mihajličinim radikalima. Sa Demokratskom partijom jednostavno ne bi imali dovoljno glasova.
“Problem je u izboru među lošima, jer ova situacija zahtijeva isključivo dobre”, kaže Topićeva za BUKU.
Od mogućnosti da prijave svog kandidata odustali su u Demokratskoj partiji Dragana Čavića. Kako su naveli u svom saopštenju, iako su „opoziciono opredijeljeni“, ne žele ni da podrže Ognjena Tadića.
”Mi smo apsolutno opoziciono opredijeljeni i ne želimo da isticanjem svog kandidata za predsjednika pomognemo da pobijedi kandidat režima”, rekao je medijima Dragan Čavić.
Činjenica da je stvarna predizborna kampanja počela Dodikovom kandidaturom najbolje govori o odnosu snaga na terenu te o realnim šansama ostalih da ga u ovoj utrci zaista i pobijede.
