Đuro Šušnjić, u svojoj knjizi „Ribari ljudskih duša“ - Ideja manipulacije i manipulacija idejama, osamdesetih godina prošlog vijeka opisao je glavnu karakternu osobinu ovdašnjih političara ovog doba – manipulatori.
Šušnjar navodi da manipulator dobro zna da je društvo pocijepano i da ga "pored klasnih sukoba, nagriza čitav niz drugih: rasni, nacionalni, plemenski, vjerski, staleški, politički, ideološki...“
Takva su društva, apsolvirao je Šušnjar, podijeljena, a jedinstveno javno mnijenje ne postoji.
Ponovno aktueliziranje teme rata jedini cilj ima upravo skretanje fokusa sa bitnih i ključnih problema koji su trenutno prisutni u BiH. Dakle, manipulacija.
Suočavamo se sa velikim aferama, kriminalom, korupcijom, a ne treba zaboraviti da nam je iduća godina i izborna. Sve su to razlozi da se tema rata izvuče kao kec iz rukava kada treba građane zaplašiti i skrenuti im fokus sa onoga što je ključ, kaže za BUKA Magazin sociologinja Smiljana Vovna.
„Vrlo brzo smo zaboravili na aferu respiratori, ikona, nenabavka vakcina. Juče je neprimijetno prošla prodaja obveznica Republike Srpske na svjetskoj berzi, a ono na šta se javnost fokusira je prijetnja ratom i otcjepljenjem, crtanje karata, dok je suština problema u sasvim drugim stvarima“, objašnjava Vovna.
Političari vrlo dobro znaju šta i zbog čega govore, znaju koja je istina i zato govore svoju istinu, a sociolozi kažu da onaj koji ne zna istinu ne može da laže.
Zdravstveni sistem je pred kolapsom, korupcija hara, nezaposlenost zabrinjava, negativan prirodni priraštaj upozorava. Tehnikama ubjeđivanja političari mase odvraćaju od razmišljanja o ovim temama. Ubjeđivanje je Šušnjar opisao kao sredstvo kojim se mase mogu natjerati da kupuju beskorisne stvari, da građani povjeruju u laži za koje su i sami ranije znali da su laži.
Upravo ubjeđivanjem da je mir ugrožen, da nam neko prijeti, da rat nije nemoguć, zanemarujemo egzistencijalna pitanja, brinući se o onome što bi moglo doći.
„Naravno da je sve ovo manipulacija građanstva, jer ne treba dati vremena da se o bitnim problemima javnost dugo bavi jer u tim slučajevima moglo bi doći do otkrivanja svih kriminalnih radnji kojima je aktuelna politička elita pokrivena. Najlakši način manipulacije je skretanje sa bitnog i bavljenje marginalnim, nemogućim temama, kao što je eventualni oružani sukob ili otcjepljenje. Sami akteri ovakvih zagovaranja su svjesni da od toga nema ništa, ali je to fantastičan način manipulacije u stilu:“Oni kao hoće da se otcijepe, a mi im kao ne damo“, dodaje Vovna za BUKU.
Ko bi ratovao?
Bakir Izetbegović kaže da bi stao ispred svog naroda, ali pitanje je da li bi narod stao iza političara koji nikada nisu ni bili na prvim linijama. Odavno znamo da u ratnim uslovima elita daje volove, a sirotinja sinove.
Običan čovjek je apsolvirao rat prije 25 godina i ne vjerujem da bi se lako mogao nagovoriti na novi oružani sukob, kaže Vovna.
„Bilo smo svjedoci da su oni koji zagovaraju rat i predlažu sebe kao vođe bili sakriveni u svijetu i nisu prošli one strahote koje je prošao običan čovjek u BiH. Na kraju, tako nas i nazivaju “obični ljudi“, jer se ni po čemu ne možemo mjeriti sa tom kvazipolitičkom elitom koja je ogrezla u kriminalu.“
Profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu Armin Kržalić za BUKA Magazin kaže da posljednje izjave političara ne doprinose miru. Iako se u javnom diskursu pominje nepostojanje uslova za rat, on dodaje da bi se novac i ostali resursi obezbijedili, ali i određen broj podanika koji bi krenuo za tim političarima.
„Sudeći po tim izjavama, političari bi, na osnovu takvih izjava, bili spremni žrtvovati mir zarad zaštite svojih interesa. Ne vidimo nikakve druge interese osim njihovih ličnih interesa. Ova garnitura političara koja je na vlasti 20 godina bi to i uradila. Oni ne znaju ništa drugo raditi nego se baviti politikom i zavoditi narod na račun vlastitog interesa“, ocjenjuje Kržalić. Dodaje da bi političari trebalo da se okrenu prosperitetu i zdravstvenim temama. Evropa godinama mirno spava, dozvoljavajući rast fašista skrivenih iza radikalne desnice, dodaje Kržalić. Primjećuje da u takvoj Evropi političari u BiH lako nalaze sagovornike koji im daju vjetar u leđa.
Vovna ipak vjeruje da do rata u BiH neće doći.
„Rata neće biti i svi oni koji i dalje vjeruju u priče o takozvanim kartama treba da budu svjesni da su one proizvod naših samoprozvanih etničkih vođa i da su nastale na nekom njihovom zajedničkom sastanku. Trebalo je samo da dođe adekvatan momenat da se iznese na sto i objavi u javnosti.“
Političari su teroristi
Misija OSCE-a u BiH, između ostalog, ima zadatak jačanja društvenog dijaloga, očuvanja mira, a tu su i snage EUFOR-a. To bi donekle trebalo da bude nada građanima u BiH da ih neko čuva, ali najbolje je da čuvamo sami sebe. Da ne pristajemo na manipulacije i ubjeđivanje.
Iz misije OSCE-a u BiH za BUKU podsjećaju javnost da je Predsjedništvo BiH izjavilo da je "danas jedinstvena prilika da se pošalje poruka koja ističe važnost jačanja povjerenja, mira i uzajamnog poštovanja među svim narodima i građanima u Bosni i Hercegovini". Misija OSCE-a pozvala je u komentaru za BUKU najviše izabrane zvaničnike u zemlji da djeluju prema ovim principima.
“Misija OSCE-a u BiH osuđuje zapaljivu retoriku podjela koju koriste neki politički lideri. Ovakva retorika je kontraproduktivna i protivna je interesima naroda Bosne i Hercegovine, drugim riječima, interesima onih koji su te lidere izabrali da ih zastupaju”, poručuju iz OSCE-a.
Manipulacije ovdašnjih političara možda nisu demistifikovali građani, ali u misiji OSCE-a jesu.
“Ponavljanjem narativa iz prošlosti, koji nemaju nikakvu drugu svrhu osim raspirivanja straha i zabrinutosti, fokus se preusmjerava sa stvarnih izazova s kojima se suočava BiH, uključujući napredak ka prijeko potrebnim reformama i pružanje adekvatnog odgovora na krizu zdravlja i sigurnosti koju je izazvala pandemija Covid-19”, poručuju iz OSCE-a.
Osim međunarodnih misija i organizacija, o miru i dijalogu u BiH bi trebalo da se brinu i institucije. Njih su, kako smatra profesor Kržalić, političari godinama slabili, sve dok ih nisu derogirali do te mjere da mogu da čine krivična djela bez odgovornosti.
Sa ovakvim insitucijama političari mogu mirne glave javno da zagovaraju i siju mržnju čineći niz krivičnih djela.
„Ovo što se dešava u posljednje vrijeme je klasično krivično djelo izazivanje straha i opšte opasnosti. Ovakvi pozivi, pozivi na rat, pozivi da je neko spreman za nekakve ideje, nije ništa drugo nego krivično djelo terorizam“, poručuje Kržalić.
Da imamo jake i nezavisne institucije, do ovakvih izjava ne bi ni došlo. Koalicioni partneri i drugovi iz kafana u kojima kreiraju sudbine mogli bi i putem telefona govoriti o temama koje uznemiravaju građane. No, dok su jedni spremni ratovati, drugi mirno se razilaziti, građani su sve više siromašniji, depresivniji i uplašeniji.
Dok nas nude etnoancionalizmom i mržnjom, potrebno je da kolektivno kažemo „neću“.
„Čoveče, seti se da si čovek“, kako bi rekao Đuro Šušnjar.
