Prof. dr. Milan Mataruga: Bez boljeg odnosa prema šumama pregovori sa EU mogu potrajati i tri decenije

Intervju- prof.dr Milan Mataruga, Šumarski fakultet Univerziteta u Banjaluci

BUKA portal / 13. Januar 2022

 

Profesore Mataruga, kao konsultant učestvovali ste u UNDP projektu izrade Četvrtog nacionalnog izvještaja i Trećeg dvogodišnjeg izvještaja o emisiji stakleničkih gasova u BiH. Kako biste u najkraćem opisali posljedice klimatskih promjena sa posebnim naglaskom na šume i njihovo očuvanje?

U BiH imamo veoma malo ili gotovo nimalo konkretnih istraživanja o uticaju klimatskih promjena na šumske ekosisteme, tek sporadično u posljednje vrijeme mogu se pronaći naučni radovi koji pokazuju pad prirasta kod drvenastih vrsta, upravo kao posljedice klimatskih promjena.

Ako izađemo iz okvira Bosne i Hercegovine i posmatramo globalno literaturu koja nam je dostupna, onda je tu potpuno druga priča, možemo se izgubiti u gomili podataka koji govore u prilog ogromnom uticaju klimatskih promjena na  šumske ekosisteme, a posebno  značaju šuma kao resursa za ublažavanje negativnog uticaja klimatskih promjena. Šume zaista ovdje treba posmatrati dvostruko, odnosno kako ublažiti negativan utjecaj klimatskih promjena na šume i šumske sisteme, te kako koristeći prilagođene sisteme gazdovanja šumama i šumskim ekosistemima, dati veći doprinos ublažavanju klimatskih promjena.

Kada je riječ o globalnom naučno dokazanom uticaju klimatskih promjena na šume, onda on u prvom redu podrazumijeva pad globalnog prirasta šuma, veće efekte sušenja šuma, štete od vjetra, poplava, snjegoloma, snjegoizvala, veće štete od erozije, te kao što je slučaj i kod nas štete od klizišta. Tu su i veće štete od učestalih požara velikog obima, koji obuhvataju šume.

Efekat klimatskih promjena na šume neće biti jednak na svim područjima i šumskim sistemima, negdje će on biti blaži, a negdje može biti katastrofalnih posljedica, gdje očekujemo da bi mogli gubiti pojedine vrste unutar šumskog biodiverziteta. Prognoziramo  najveće negativne uticaje na onim već postojećim i ugroženim šumskim eko-sistemima i vrstama.  Već se rade liste takozvanih ugroženih vrsta, iz kojih proističu i mjere zaštićenih i strogo zaštićenih vrsta, koje su već definisane listama usvojenim od strane Vlade Republike Srpske i Vlade Federacije BiH, ali pošto se posljednjih 15 godina bavim proučavanjem Pančićeve omorike, onda često nju navodim kao primjer ugrožene vrste, gdje eksplicitno dokazujemo negativan uticaj klimatskih promjena na tu drvenastu vrstu, koja raste jedino u BiH i Srbiji. Imamo obavezu i zadatak da je sačuvamo. Ako se nastavi ovakav trend klimatskih promjena, postavljamo pitanje i sami sebi kako ćemo to učiniti.

Također neki planinski eko-sistemi su ugroženi, obzirom da očekujemo pomjeranje vegetacije od juga prema sjeveru, kao i sa nižih ka višim nadmorskim visinama. Onda kada se vegetacija pomjeri u zonu bora krivulja, postavlja se pitanje gdje će on da migrira, jer je na najvišoj tački? Tako da u tim specifičnim situacijama, postoji zaista opasnost da ćemo imati velike štete. Važno je spomenuti i tresetišta, koja su zaista poznata u Bosni i Hercegovini i ima ih dosta, od Livanjskog polja do visokih planinskih tresetišta poput Bijambara ili Han krampa, koji zbog promjene vodnih regulativa mogu zaista da nestanu u potpunosti.

 

Prognozira se da će naše šume gorjeti češće i žešće. Šta  dokumenti pripremljeni u okviru projekta preporučuju, kako da zaštitimo naše prirodno blago od daljeg uništavanja, kako da sačuvamo naše šume? Šta su prioriteti koje bi donosioci odluka morali najhitnije provesti u djelo?

Požari su izuzetno aktuelni i važni zbog aspekta uništavanja šumskog zemljišta, a onda i zbog emisije ugljen-dioksida i monoksida i sagorijevanja organske materije. Upravo u programu kojeg koristimo u proračunu emisije stakleničkih gasova (eng. greenhouse gases – GHG), odnosno količine apsorbovanog i otpuštenog ugljen-dioksida na nivou BiH, posebna stavka su požari koji uzrokuju veći obračun emisije ugljen-dioksida. Mi u BiH teško možemo govoriti o trendu povećanja požara, kroz vrijeme od kad govorimo o klimatskim promjenama. Razlog tome su ogromne razlike iz godine u godinu. Godina 2012. je bila sa enormno visokim brojem požara, a onda imamo 2014. gdje smo imali ogromne probleme sa poplavama. Tako da bih ja ovdje više istakao ekstremne pojave koje će praviti velike probleme, gdje jednu godinu prate ekstremno visoke temperature sa požarima, a naredne jako niske sa poplavama.

U kontekstu požara u avgustu u 2020. izgorile su nam dvije najveće i najznačajnije populacije Pančićeve omorike. Mi smo u te dvije populacije imali brojnost stabala veću nego na čitavom prostoru BiH i Srbije. To su bile dvije oaze koje su nestale u dva požara, a štete su neprocjenjive. Kada nešto imate samo vi i niko drugi u svijetu, i kada ostanete bez toga, koliko to vrijedi? Nemojte me pogrešno shvatiti kada ovo ovako postavim, ali može li se procijeniti vrijednost ljudskog života? E tako se može i ovo posmatrati, kada izgubite nešto samo što vi imate u kontekstu šuma i biodiverziteta. Štete, dakle, mogu biti nesagledive, ekonomski gotovo nemoguće procjenjive i učestalije.

Ono šta možemo uraditi je investirati u obuku ljudi koji umiju da se bore sa vatrenom stihijom. Mi smo imali primjere da u Višegradu vatrogasci ne mogu odgovoriti zadatku, civilna zaštita također, u nekim slučajevima čak i ljudi pred penziju i šumari bez iskustva su izašli na teren, što je jako rizično. Obuka ljudi za takve situacije je veoma važna, mjere predostrožnosti, preventive požara poput mreže saobraćajnica da može prići vatrogasno vozilo, protivpožarne pruge, obezbijediti svu potrebnu opremu u infrastrukturi i obučiti ljude. Trebamo učiti od država kao što su Španija, Portugal, Turska. Susjedna Hrvatska ima avione za gašenje požara, Srbija nabavlja 30 helikoptera, a gdje smo mi u toj priči?

Šta su najveći izazovi za BiH u procesu primjene mjera koje  preporučuju dokumenti pripremljeni u skladu sa međunarodnim sporazumima koje smo kao država potpisali?

Mi u BiH ne znamo koliko imamo površine pod šumama. To je sramotno u 21. vijeku, kada imamo dostupnost svih mogućih tehnologija. Imali smo nacionalnu inventuru prije desetak godina, i mi sad kad radimo bilo kakav proračun ili analizu, ne znamo šta je nulto stanje i  nemamo relevantne podatke. Moramo krenuti od toga da znamo šta imamo i čime raspolažemo pa onda se baviti tematikom prilagodbe. Ono što je posebno važno jeste da imamo ogromne površine koje su u kategoriji šumskog zemljišta, a nisu obrasle, imamo trendove povećanja sječa i smanjivanje intenziteta pošumljavanja površina koje su podesne za pošumljavanje, a trebalo bi da bude obrnuto.

U Republici Srpskoj već tri godine radimo intenzivno na planu pošumljavanja goleti, a do kraja godine ćemo imati razvrstan asortiman materijala za pošumljavanje. Smatram da trebamo isto uraditi u Federaciji BiH i Brčko Distriktu, te imati jedan sveobuhvatan plan pošumljavanja goleti BiH.  

Povećanjem pošumljavanja doprinosimo ublažavanju klimatskih promjena, ali i skladištenju ugljen-dioksida u šumske eko-sisteme. To je strategija koju čitav svijet prepoznaje. Ako govorimo globalno, Evropa je kontinent koji tu ima najbolje rezultate, ali mi kao dio tog kontinenta ne možemo baš da se pohvalimo. Sa druge strane Azija i Južna Amerika bilježe trendove pada. Dodatna stvar koja je potrebna je da proširimo broj zaštićenih područja. Evropa je zacrtala cilj da do 2030. ima 30% zaštićenih područja, a mi smo uradili tek deseti dio onoga što ćemo u narednom periodu morati.

Ukoliko i dalje budemo kasnili – koje su sve posljedice na društvo, ekonomiju i druge segmente?

Imamo tendenciju da budemo članica EU, a bez popunjavanja ovih uslova koji se tiču našeg odnosa prema šumi, možemo bezuspješno pregovarati još tri, a ne jednu deceniju. Ukoliko želimo da ispunimo ovaj akt prije samog pristupanja, ako počnemo sada trebat će nam 10 godina.
 
Pregovarački procesi najčešće govore o pravnoj regulativi, međunarodnoj trgovini, ali taj proces ne može biti gotov bez odnosa prema šumi. Koliko je važno ovo napominjati najbolje se vidi u situacijama pojave poplava, klizišta, pa zaustavimo autoput pet dana, izgubimo po nekoliko miliona maraka, kao posljedicu upravo činjenice da nismo imali vegetaciju u zoni zaštite. Tek onda zapravo vidimo kolika je vrijednost šume. Često ne znamo šta imamo dok ne izgubimo. Tu mogu povući paralelu i sa zdravljem, shvatimo koliko je važno kada ga izgubimo. Trendovi u BiH nisu dobri i moramo ih mijenjati kako bi sačuvali šumu ne samo radi interesa pojedinca i prodaje šume, već i zbog očuvanja zdrave životne sredine.

 

Kolika je svijest svih aktera koji mogu doprinijeti u ovoj oblasti borbe protiv klimatskih promjena i koje načine vidite kao najbolje za dalji razvoj svijesti i znanja o ovoj tematici?

Političari kreiraju politike slušajući javnost, pragmatični su, prilagodljivi stavu javnosti, a to se kod nas dešava svake dvije godine, ali šume su eko-sistem u kojem se sve mjeri u 10 godina i to je minimalni period.

Nažalost, šumarstvo je sektor koji se, kao javni,  blisko dodiruje sa privatnim. Ostaje puno prostora za korupciju, jer ono što je opšte dobro, a to je šuma, danas se svela na trupac, koji se izvlači i prodaje. To ostavlja prostor da se opšti resurs preliva u džepova pojedinaca, koji onda kreiraju politike i svijest javnosti u lokalnim sredinama. Kako to izmijeniti?

Borba protiv korupcije je možda jedan od segmenata. Podizanje svijesti javnosti na više nivoa, isticanje na više nivoa kako bismo približili potencijalne negativne posljedice. Ali taj proces ne može da se radi u jednom segmentu, već na svim nivoima. Potrebno je da se kreira više prostora u medijima za ljude koji se bave naukom, koji imaju znanje, međunarodno iskustvo, koji imaju šta da kažu.

Mladi su okrenuti  sredstvima informisanja preko društvenih mreža, pa i to treba iskoristiti da im se na taj način priđe i objasni da je bolje prošetati kroz park i provesti pola sata na čistom zraku, nego skrolajući po Instagramu.

Međunarodni panel za klimatske promjene (IPCC) u svojoj regulativi priznaje da se nova šuma pojavila onda, ako je u zadnjih 20 godina na tom prostoru bila šuma. Šta to znači? Vi ne možete da kažete da imate novu šumu ukoliko ste zasadili sadnice prošle godine. Morate zasaditi sadnice danas, da bi za 20 godina priznali da imate povećanu površinu pod šumom. U suštini, najveće zadovoljstvo svih nas treba biti želja da uradimo nešto da generaciji koja dolazi obezbjedimo hladovinu.

Najmanje što može uraditi svako od nas je da zasadi drvo. Osim kiseonika, tu je niz pozitivnih efekata sadnje šuma i drvoreda. Već je naučno potvrđeno da drvoredi u gradovima spuštaju temperaturu ljeti za dva, tri stepena, čak u pojedinim slučajevima i do sedam stepeni. Samim tim možemo znatno uštediti i na električnoj energiji, jer bi umanjili korištenje klima uređaja. Zahvaljujući jednom sjajnom projektu, mi već dvije godine radimo i angažujemo oko 100 autora, koji treba da pišu o značaju i koristi prirode u BiH. Trenutno imamo oko 1000 stranica napisanog teksta, a glavni cilj je da napišemo 2000, od kojih ćemo izvući 20 najbitnijih stavki, koje ćemo predstaviti donosiocima odluka. To će biti preporuke na koji način je potrebno raditi, ali i detaljno objašnjenje posljedica ukoliko ne učinimo ništa.

Intervju je pripremljen u okviru projekta „Izrada Četvrtog nacionalnog izvještaja o klimatskim promjenama prema UNFCCC (FNC)“ koji finansira Globalni fond za okoliš (GEF), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u BiH u saradnji sa Ministarstvom vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, Ministarstvom za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Federalnim ministarstvom okoliša i turizma, Odjeljenjem za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove Brčko Distrikta. Sadržaj ovog teksta ne odražava nužno stavove donatora, partnera i UNDP-a.

 


Buka preporuka

Društvo

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.