Tačnije, sada je dozvoljeno kretanje na javnim površinama bez rukavica. A ukoliko ste prošle sedmice to radili, platili ste kaznu od 100 do 300 KM. Isto je i sa policijskim časom, koji je sve do danas bio od 20 časova do 5 ujutru narednog dana. Izuzev restriktivnijih mjera za praznike.
Od danas je tako na snazi zabrana kretanja od 22 časa. Snalazi li se iko u rasporedu novih mjera i izbjegavanju kazni, veoma je upitno, kao i to ima li logike da prije svega nekoliko dana platite kaznu za nešto što je već danas dozvoljeno. O tome smo razgovarali i sa pravnicima, koji ističu kako ni njima samima više nije jasno šta se ovdje događa.
Ajdin Topčagić, pravnik i aktivista, za BUKU kaže da je zbunjen svim ovim mjerama i sistemom kažnjavanja.
„Zaista ne znam odakle crpe moć, pa da se na ovaj način mijenjaju naredbe preko noći. Ova nejednakost pred zakonom će definitivno izazvati reakciju kod građana, koji će se u sve većoj mjeri oglušivati na naredbe i mjere.“
Istovremeno, kako navodi, evidentno je da za političku elitu mjere ne važe, a poražavajuće je i to da se ljekari, koji u ovakvim situacijama treba da budu uzor građanima, ne pridržavaju mjera.
„Kako onda očekivati od građana da se pridržavaju, kad ove mjere postaju ništa drugo nego demonstracija moći pojedinaca, a sistem sve više poprima oblik otvorene diktature. Ključna stvar je da je povjerenje građana u institucije po meni bespovratno izgubljeno, bar dok je ova garnitura političara i njihovih satelita na vlasti. Ispada smiješno pričati ljudima o pravu, normama, zakonima, jer i oni koji donose te norme više ih ne poštuju.“
O mjerama koje su propisane građanima, za BUKU govori i advokatica Jovana Kisin, koja navodi kako uredbom kojom je propisana obaveza nošenja zaštitne opreme (i propisana kazna za nenošenje) nije jasno definisano šta ta zaštitna oprema podrazumijeva, ali da se radi o rukavicama i maskama definisano je zaključcima Republičkog štaba za vanredne situacije.
„Međutim, štab nema ovlašćenje da propisuje sankcije za kršenje odluka koje donosi. Osnovanost izdatih prekršajnih naloga okrivljeni građani mogu dokazivati samo pred sudom ukoliko su u trenutku uručenja prekršajnog naloga potpisali da traže sudsko odlučivanje.“
Međutim, u slučaju da su građani prihvatili prekršajnu odgovornost i platili kaznu, ne postoji pravno sredstvo kojim mogu pobiti priznatu odgovornost, jer je i dalje uredba na snazi, samo su se zaključci štaba mijenjali.
„Ukoliko se eventualno neka od donesenih odluka proglasi neustavnom, tek tada bi kažnjeni građani imali određena prava za povrat uplaćenih sredstava, naknadu štete i sl. Ukoliko građani smatraju da odluke nisu utemeljene na zakonu i Ustavu ili stvarnim faktima „prevencije širenja zarazne bolesti“, mogu zaštitu svojih prava tražiti pred Ustavnim sudom BiH ili pokrenuti inicijativu za ocjenu ustavnosti određene odluke pred Ustavnim sudom Republike Srpske.“
Kisin navodi i kako je ograničenje ili zabrana prava kretanja, koje u vanrednom stanju reguliše Republički štab za vanredne situacije, otvoreno pravno pitanje i vrlo je upitna nadležnost tog tijela za donošenje ovakvih odluka, ali niko sem Ustavnog suda nije ovlašten da zakonitost i ustavnost tih odluka preispituje.
„Građanima je uvijek na raspolaganju sudsko odlučivanje u situaciji kad im se izda prekršajni nalog i to je u konkretnoj situaciji jedini način preispitivanja zakonitosti svakog pojedinačnog izdatog prekršajnog naloga.“
Međutim, onima koji su prihvatili kaznu prošle sedmice, nijedna olakšica danas neće pomoći. U trenutku prihvatanja odgovornosti, prihvatili smo i mogućnost da smo zaista prekršili pravila, ma koliko apsurdna ona bila i bez obzira što već danas ne važe.
