Koliko je nisko pala politika u BiH, je li riječ o predizbornom privlačenju pažnje, koliko su po psihičko zdravlje ljudi opasne političke igre i šta o psihičkom stanju njihovih aktera govore, za N1 su pojasnili psiholog Marko Romić i sociologinja, Zlatiborka Popov-Momčinović.
Popov-Momčinović je mišljenja da bi se trebala obavljati psihološka procjena ljudi koji se planiraju baviti politikom u Bosni i Hercegovini.
“Mislim da bi to trebala biti neka praksa koja bi se mogla i kod nas uvesti kao u nekim uređenim demokratskim državama. Znači kada se stupa na dužnost i kada se preuzimaju važne uloge i funkcije koje se tiču čitavog jednog društva i građana i građanki. U kontekstu našeg društva koje je tu gdje jeste, evo već 30 godina tavorimo u nekoj političkoj žabokrečini i evo onda nam se dešava to da svi trebamo na neki način brinuti i sačuvati svoje mentalno zdravlje”, navela je.
Romić, s druge strane, smatra da bi psihološka procjena imala smisla ukoliko bi bila neovisna i “očišćena” od svih utjecaja koje imamo u zemlji.
“U našem slučaju to bi otprilike izgledalo tako ako bi neka procjena pokazala da političar ima problema zbog kojih ne bi bio u stanju obavljati kvalitetno te dužnosti, prvi koji bi otišao sa svoje dužnosti bio bi taj psiholog koji je tako rekao. Zasto u praksi ne vjerujem da će to zaživjeti, a ovako kao ideja ne izgleda loše”, naglasio je Romić.
Dalje je istakao da je kao čovjek, otac i građanin BiH izuzetno zabrinut zato što je, kako kaže, svjestan da situacija u kojoj se nalazimo s protokom vremena postaje sve gora.
“Dobar dio ljudi u našoj zemlji je bolje živio 1995. godine nego danas. Da ne kažem da nas je tada bilo puno više u zemlji, da je nada za bolje sutra bila jako živa, danas vlada potpuno beznađe i ja kao otac nažalost moram savjetovati svoju djecu da odu odavde. Tužan sam i zabrinut radi svega jer ovo uopće nije dobro, a moglo je i trebalo biti puno bolje”, mišljenja je Romić.
I Popov-Momčinović smatra da svi kolektivno trebamo biti zabrinuti zbog trenutne situacije i da dobro razmislimo gdje nas sve vodi.
“Ali i na koji način smo mi kao pojedinci i jedinke tome doprinijeli. Ta zabrinutost sada kod svakog od nas se manifestuje na neki drugačiji način i čovjek se pita kuda sve vodi i nada se da postoji neko svjetlo na kraju tunela, ali ono nikako da se pojavi. Postali smo apatični, a to je osjećaj koji nije nimalo prijatan. To je stanje kada nismo u mogućnosti artikulisati naša stanja šta bi trebalo učiniti da se sve ovo promijeni, a niti da uložimo emocije da se to stvarno i desi. Trebamo se i pokrenuti, ali imati i neki realan uvid u to gdje smo mi zapravo danas”, kazala je naša sagovornica.
Romić je komentarisao ponašanje bh. političara kao i to da li su zabrinuti što je čvrsto negirao navodeći da nemaju razloga za brigu jer njima egzistencija nije ugrožena.
“I ako ovdje nastupi kriza bilo koje vrste, oni će se mirno ‘pokupiti’ i otići odavde, a sirotinja će ostati da gladuje ili ratuje, ne znam šta je od toga gore. Većina tih naših političara, gledano s psihološke strane, dobar dio njih kao da ima poremećaj ličnosti u kojem je potpuno otuđen od stvarnosti, pogotovo naroda i funkcionišu u nekom svom paralelnom svijetu kojem je cilj da budu tu gdje jesu. Za narod ih nije baš briga jer da jeste ne bi imali situaciju da penzioneri žive od 350 KM, da po kontejnerima traže hranu, da je važan društveni događaj otvaranje javnih kuhinja što je tužno i sramotno. Sve skupa izgleda prilično turobno, a odgovornost za to u normalnim zemljama trebala bi biti na onima koji imaju mogućnost da određuju stanje u njoj. Odgovornost kod bh. političara apsolutno ne postoji, a ako je i ima to je na nekim individualnim nivoima. Katastrofalno je stanje, a naši političari često kažu da su ponosni na sve što su postigli. Onda se stvarno moramo zabrinuti nad takvim vođama”, dodao je Romić.
Mentalno zdravlje građana BiH je, shodno ponašanju, neodgovornosti, izjavama i potezima bh. političara, jako loše, naglašava Romić te dodaje da starije generacije imaju mnogo životnih frustracija, poput rata, besperspektivnosti i gubitak članova porodica.
“Meni je ono što se dešava prema mladima tužno to što možemo vidjeti da to sijanje negativnih činjenica, podizanje tenzija na nacionalnim i vjerskim osnovama dovodi do toga da te generacije onda kažu da su spremni za ratove i sukobe što je pretužno. Ne bi trebao imati rat kao opciju već bi svi trebali biti usmjereni ka izgradnji mira. Bog nam je dao zemlju među najljepšima na svijetu tako da bismo za vrlo kratko vrijeme trebali živjeti jako dobro shodno prirodnim bogatstvima, ali mi živimo kao fukare uprkos svemu tome i tužno je što to postaje normalno i ne vjerujemo da može bolje. A naši političari i ne mogu opstati osim podizanjem tenzija i to je što ih ostavlja ‘u životu’. Previše toga nije dobro, a mi smo se kao narod pomirili s tim i to je tužno”, poručio je Romić.
N1
