<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Rad na malim poljoprivrednim imanjima teče nesmetano: Nadamo se da ćemo uspjeti proizvesti dovoljno hrane za sve!

POLJOPRIVREDA

Pandemija virusa još uvijek nije pomrsila planove i račune na selu!

27. mart 2020, 10:50

 

U vrijeme kada je vanredna situacija, kada je ograničen rad trgovina, ali i kada se preporučuje smanjeno kretanje, mnogi Banjalučani uplašili su se da će im nestati hrane. Oni koji žive u gradu nemaju alternativu osim kupovine u marketima, ali trenutna situacija na selu se opuštenije podnosi, o čemu smo i ranije pisali. Radovi na pripremi sjetve su u toku, a samo veći problemi poput zabrane kretanja mogu uticati na proizvodnju hrane ove godine.

Mali poljoprivrednik Aleksandar Mijatović koji ima imanje u Šušnjarima nadomak Banjaluke kaže da je na selu sve pod kontrolom, a poslovi se obavljaju za sada nesmetano.

„Pandemija virusa se nije pretjerano odrazila na svakodnevne aktivnosti. Pripremaju se  njive i bašte za proljetnu sjetvu, prihranjuju se strna žita i livade, uređuju se njive i dvorišta, selo diše punim plućima“, rekao je Mijatović za BUKU.

On dodaje da poljoprivredne apoteke rade, ali sa skraćenim radnim vremenom, pa su u njima često velike gužve zbog straha poljoprivrednika od nestašice sjemenskog materijala i đubriva neophodnog za proljetnu sjetvu.

 

„Sadnja i sjetva su tek pred nama i uspjeli smo da obezbijedimo sjeme i potreban repromaterijal. Nadam se da će sve proći u najboljem redu“, ističe Aleksandar.

On dodaje da je radni dan na domaćinstvu kao i svaki do sada. Pored redovnog posla koji se mora obaviti oko muže i ishrane krava, skladištenja i sirenja mlijeka, ishrane ostalih životinja na farmi, proljeće je donijelo i nove poslove na domaćinstvu, pa je radni dan sada produžen za nekoliko sati.

„U zadnjih nekoliko dana nismo osjetili neke značajnije promjene, pandemija virusa još uvijek nije pomrsila planove i račune na selu.  Ako se trenutna situacija sa  virusom pogorša, siguran sam da će se odraziti na naš rad. Strah je prisutan u ljudima, pa i u nama koji živimo i radimo na selu. Ograničeno tržište, broj zaraženih ljudi i onih koji su u izolaciji, ograničeno radno vrijeme marketa, poljoprivrednih apoteka i pijaca, opasnost od zaraze, sve su to faktori koji će uticati da mijenjamo navike i da se prilagodimo trenutnoj situaciji“, pojašnjava naš sagovornik.

Porodica Mijatović svoje proizvode i dalje prodaje putem nekoliko kanala prodaje, ali Aleksandar se plaši da će se taj broj smanjiti ako se stanje sa virusom pogorša.

„Jedan od načina prodaje naših proizvoda je i dostava na kućni prag, još uvijek radimo na taj način i maksimalno poštujemo pravila po pitanju higijene i zaštite potrošača, a i sebe. Planiramo da u slučaju pogoršanja situacije, ako nam to zakon dozvoli, snabdijevamo našim proizvodima samo stare i nemoćne ljude, koji su na meti ovog po njihov život opasnog virusa. Ako se virus korona značajno proširi  i ako se ograniči kretanje ljudi, zbog  sigurnosti  kupaca, nas samih i starijih članova naše porodice, svi naši proizvodi će morati ostati zarobljeni na domaćinstvu i jedino što je sigurno je to da će biti dovoljno hrane samo za nas“, ističe Aleksandar.

 

On se ipak nada da će u narednom periodu njihov rad vezan za domaćinstvo teći nesmetano.

„Prodaja i distribucija proizvoda zavisi isključivo od razvoja situacije vezane za pandemiju korone. Ako poljoprivredni proizvodi ne nađu put do tržišta, finansijska situacija poljoprivrednih proizvođača će se značajno pogoršati i veliki broj njih će biti u ozbiljnim problemima. Iskreno se nadam da će proizvodnja ove godine teći nesmetano, uprkos pandemiji virusa i da ćemo uspjeti proizvesti dovoljno hrane za sve“, ističe Mijatović.

Valentina Duvnjak, vlasnica bašte „Malovanjka - 100%Priroda - 100% Domaće“, kaže da u njenom kraju još uvijek nema nikakvih promjena, život teče onako kako je tekao i prije nego što je koronavirus stigao u BiH. Ona ovih dana priprema đubrivo za prehranu luka iz jesenje sjetve.

„Oštra planinska klima i nadmorska visina od 1.200 metara ne dozvoljavaju sjetvu prije kraja aprila i početka maja, tako da su trenutno u toku priprema sjetve i nabavka sjemenskog materijala. Radni dan se odvija kao i ranije. Mnogo je obaveza na imanju koje se ne mogu odgoditi, jer kad krene sjetva, sve drugo se stavlja u drugi plan. Trenutno imam nekih malih građevinskih radova, tako da mi većina vremena prolazi u poslu“, kaže za BUKU Valentina Duvnjak.

 

Valentina kaže da bi se trenutna situacija mogla negativno odraziti na njen rad, samo ako ne bi mogla da nabavi potreban sjemenski materijal ili da se razboli, pa da je to spriječi da završi planirani posao.

„Kada je riječ o bašti, i ove godine najveći problem koji se lako može zadesiti jeste loša vremenska prognoza tokom sjetve i zbog toga može sve propasti, sav rad i trud. Kupres je specifičan zbog kratkog vegetacijskog perioda i tu se sjetva mora završiti za nekoliko dana“, ističe Valentina.

Što se tiče njenih proizvoda, Valentina kaže da je potražnja sve veća. Ove godine planira još jedan korak dalje i proširivanje obradive površine.

Kada je riječ o situaciji koja nas je zadesila, Valentina kaže da je tokom rata živjela doslovno na prvoj liniji fronta, išla je u školu na koju su granate mogle pasti svakog trena.

 

„Dešavalo se da padaju granate dok smo u školi, pa se mi djeca sakrijemo ispod stola ili u hodniku ispod stepenica, dok granatiranje ne prođe. Dva puta me je sekunda dijelila od smrti. Nismo imali struje, prodavnice često nisu radile, živjeli smo od određene količine humanitarne pomoći koju smo dobijali po članu domaćinstva i koju smo morali rasporediti do naredne pomoći. Živjeli smo pod policijskim časom i ograničenim kretanjem. Sjećam se da nije bilo kafe, pa bismo pšenicu pržili i od nje pravili kafu uz koju bi se ljudi družili“, priča Valentina.

Ona kaže da je u to vrijeme smrt bila prisutnija nego sada u vremenu koronavirusa, pa ni tada život nije stao.

„Ljudi su i u ratu sadili bašte, držali stoku, radili, djeca su učila uz svijeće i nisu ostala bez škole i nepismena, a sada su mnogi od njih širom svijeta uspješni ljudi. Nakon takvog iskustva koje sam prošla, hladne glave gledam i na ovaj virus. Za virus ne postoji čarobni štapić koji će ga izbrisati. On je tu, ali ne paničim. Kazaljke na satu se pomijeraju, sati i dani prolaze i ne želim da to dragocjeno vrijeme provodim u panici. Prihvatila sam realnost i nastojim da život i obaveze organizujem na najbolji mogući način i u skladu sa situacijom“, kaže nam Valentina.