"Gospodo, pratim na vašoj službenoj stranici novosti, vijesti i komentare, povodom vašega kazališnog festivala i žao mi je zbog svega sto se događa. Žao mi je zbog ljudi i imena koje znam i zbog onih koje i ne znam. Žao mi je zbog publike koja sve to zgranuta sluša i prati. Žao mi je žena koje u obranu svoga dostojanstva trpe po tko zna koji puta neukusne komentare i koje su izložene nasilju jednoga patrijarhalnoga svijeta čak i na običnim press konferencijama.
Rečenice napisane na službenim stranicama, od ljudi koji su predstavnici pozorišno/kazališnih susreta u Brčkom “… savršeno nas se ne tiče ko je koga kad, ko je kome ko i sta je među vama čemu sta …” podsjećaju na riječi Bukare iz “Predstave Hamleta iz Mrduše donje“ i opasan su i brutalan izraz koji ne dolikuje ljudima koji se bave umjetnošću.
Žao mi je i umjetnosti, koja ne bi smjela biti u okovima i lancima takvog bešćutnoga i često primitivnoga senzibiliteta.
Od osam predstava koje su izabrane u službeni program i koje su se trebale takmičiti za nagrade, trenutno samo je jedna predstava ostala u konkurenciji, čime je samo žiriranje postalo besmisleno.
Pozvali ste me da na završetku vašega festivala održim koncert u čast pobjednika.
Za mene su pobjednici svi oni moji kolegice i kolege umjetnici koji su se solidarizirali i, unatoč neprirodnoj situaciji, održali svoje predstave zbog same publike zbog koje se i bave ovom umjetnošću.
Tako sam i ja odlučio da zbog publike održim svoj koncert.
Jedino što vas molim jest da, prije moga koncerta, na pozornici na kojoj nastupam sa svojim orkestrom, ne bude nikakvih dodjela nagrada koje su na ovakav način iskompromitirane.
A nedolične izjave gospodina Jakova Amidžića o glumcima i glumačkoj profesiji i aluzijama na moga prijatelja, sjajnoga glumca i divnoga čovjeka Ermina Bravu, šaljem u ropotarnicu neumjesnih i glupih rečenica …", napisao je Rade Šerbedžija.
